Poslovni broj: Usž-1642/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Sanje Štefan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika - specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice M. P. iz Z., koju zastupa M. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-217/22-8 od 17. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-217/22-8 od 17. veljače 2023.
II. Odbija se zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika od 29. listopada 2021. te zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 10. travnja 2020., kojim je tužiteljici utvrđena i naložena uplata obveze poreza na dohodak pripadajućeg prireza i obveznih doprinosa za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 31. prosinca 2018. u iznosima navedenim u izreci prvostupanjskog rješenja.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS). U žalbi doslovno ponavlja tužbene navode, smatra da je u njenom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 7. stavka 4. Pravilnika o paušalnom oporezivanju ("Narodne novine", broj: 115/16.) Smatra da prvostupanjski sud pogrešno tumači kako je tužiteljica znala koliki će promet ostvariti u 2018. godini. Ističe prigovor zastare. Osim toga, po prvi put u žalbi ističe da nije postojala zakonska osnova za obnovu postupka temeljem koje je doneseno pobijano rješenje.
4. Predlaže da Visoki upravni sud donese presudu kojom usvaja žalbu i ukida presudu Upravnog suda u Zagrebu, te sam riješi stvar, odnosno da vrati predmet na ponovno odlučivanje, te traži troškove žalbenog postupka u iznosu 2.109,00 eura.
5. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Suprotno tužiteljevoj tvrdnji, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka.
8. Prvostupanjski sud je pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a). Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kod tužiteljice, vlasnice obrta V. D. Z. obavljen nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dohodak i doprinosa za samostalne djelatnosti za razdoblje poslovanja od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., o čemu je sastavljen zapisnik od 31. siječnja 2020. u kojem su utvrđene nepravilnosti temeljem kojih je doneseno porezno rješenje.
9. Prema članku 90. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14. i 115/16.) malim poreznim obveznikom u smislu Zakona smatra se pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom odnosno fizička osoba sa prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 300.000,00 kuna.
10. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno je da je tužiteljica u PO-SD obrascu od 15. siječnja 2019. za 2018. iskazala primitak od 8.425.088,85 kuna. Prvostupanjsko tijelo je poslalo tužiteljici dva poziva kojima se određuje rok od 8 dana za dostavu prijave poreza na dohodak za 2018., i ispravak navedenog obrasca za 2018. kao i JOPPD obrasca za sebe kao vlasnicu obrta za mjesec ožujak - prosinac 2018. Iz spisa nadalje proizlazi da je brat tužiteljice prema podacima portala Porezne uprave, M. Č., evidencija o fiskalizaciji u poslovnom prostoru – ugostiteljskom objektu, na adresi Z., u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. siječnja 2018. evidentirao 354.207,00 prometa, a da je tužiteljica na početku 2018. otvorila obrt nakon što je brat zatvorio obrt, odnosno nastavila obavljati ugostiteljsku djelatnost u istim prostorima sa istim zaposlenicima od 2. veljače 2018. na adresi …, a od 14. veljače 2018. na adresi … i …, te da je samo u ugostiteljskom objektu na adresi … u razdoblju od 2. veljače 2018. do 28. veljače 2018. putem fiskalnih računa evidentirala 273.450,00 kn prometa. Stoga je pravilno i prema ocjeni ovoga Suda porezno tijelo zaključilo da je tužiteljica znala da će u 2018. godini njezin promet biti puno veći od 200.000,00 kuna, a da je svejedno Poreznoj upravi 1. veljače 2018. podnijela prijavu radi upisa u registar poreznih obveznika radi utvrđivanja paušalnog dohotka i plaćanja paušalnog prireza i poreza, navodeći da očekuje primitke u iznosu od 200.000,00 kuna. Kako su kod tužiteljice prestali postojati uvjeti za utvrđivanje poreza na dohodak u paušalnom iznosu, jer je ostvarila promet od paušalne djelatnosti u iznosu većem od 300.000,00 kuna, o čemu je bila tužiteljica dužna obavijestiti Poreznu upravu, prema ocjeni ovoga Suda osporenim rješenjem kojim je odbijena njezina žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, te je pravilno prvostupanjski sud ocijenio navedena rješenja zakonitima. Pozivanje tužiteljice na odredbu članka 4. stavka 7. Pravilnika o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti ("Narodne novine" 1/17.) ne dovodi do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, iako su tim odredbama propisane pojedine obveze porezne uprave ukoliko tijekom poreznog razdoblja prestanu uvjeti za utvrđivanje paušalnog dohotka i plaćanje paušalnog poreza na dohodak, prema ocjeni ovoga Suda, imajući u vidu da je tužiteljica 1. veljače 2018. podnijela prijavu u registar poreznih obveznika radi utvrđivanja paušalnog dohotka i plaćanja paušalnog poreza na dohodak i prireza od obavljanja samostalne djelatnosti, da su već krajem veljače 2018. ostvareni uvjeti za prestanak paušalnog oporezivanja, da je rješenje o utvrđivanju godišnjeg paušalnog dohotka i obveze godišnjeg paušalnog poreza i prireza na dohodak donesen u svibnju 2018., a porezna uprava je tek 2019. godine podnošenjem obrasca za 2018. godinu utvrdila primitak ostvaren u toj godini u iznosu od 8.425.088,85 kuna, te da je tužiteljici tijekom postupka poreznog nadzora koji je započeo dostavom tužiteljici obavijesti o poreznom nadzoru od 29. kolovoza 2019. omogućena dostava ispravka obrasca PO- SD za 2018., kao i dostava JOPPD obrasca za sebe kao vlasnicu obrta, i to za mjesec ožujak-prosinac 2018., a što tužiteljica nije učinila, prvostupanjsko tijelo je imalo osnove u postupku poreznog nadzora tužiteljici utvrditi obvezu poreza i prireza na dohodak, te obveznih davanja na način kako je to izrekom poreznog rješenja učinjeno.
11. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev i prigovore, te na osnovi svih izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Što se tiče prigovora zastare, valja istaći da se radi o dohotku za 2018. godinu, koji je utvrđen prvostupanjskim rješenjem od 10. travnja 2020., a koje je potvrđeno rješenjem tuženika od 29. listopada 2021. godine, te ni u kom slučaju nije prošao rok od 6 godina od dana kada je zastara počela teći u smislu odredbe članka 108. Općeg poreznog zakona. Isto tako ne radi se o obnovi postupka kako to pogrešno tužitelj navodi u žalbi, već se radi o donošenju rješenja nakon obavljenog poreznog nadzora obračunavanja evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dohodak i doprinosa za samostalnu djelatnost za sporno razdoblje.
12. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 21. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Lidija Rostaš v.r.
