REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4765/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MAGNUM OPATIJA d.o.o., Opatija, Trg Vladimira Gortana 2/1, OIB 96645008206, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Žarković, odvjetnik u Zagrebu, Medulićeva 11, protiv tuženika MEĐUNARODNI CENTAR ZA POSLOVNO SAVJETOVANJE d.o.o., Opatija, Dantea Alighieria 4, OIB 95285386947, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Bonifačić, odvjetnica u Rijeci, Veslarska 3/II, radi predaje potpunog pregleda imovine i obveza, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1843/2021-4 od 6. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-114/2019-24 od 4. ožujka 2021., u sjednici održanoj 20. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog povodom podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1843/2021-4 od 6. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-114/2019-24 od 4. ožujka 2021.

2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog predložio odbiti ga. Zatražio je naknadu troška nastalog povodom podnošenja odgovora na reviziju.

3. Tužbeni zahtjev radi predaje potpunog pregleda imovine i obveza pravomoćno je odbijen jer tužitelj nije ni u kakvom ugovornom odnosu s tuženikom temeljem kojeg bi ovaj bio dužan položiti tužitelju račun i predati pregled svoje imovine i obveza i pregled ugovora i pravnih poslova koje je bivši tužiteljev zaposlenik sklopio u ime i za račun tuženika. Tužitelj nema imovinskopravni zahtjev prema tuženiku već prema svojem bivšem radniku kojem je otkazao ugovor o radu i u tijeku je postupak pred nadležnim sudom u kojem radnik pobija valjanost odluke o otkazu ugovora o radu, a tužitelj je u toj parnici podnio protutužbeni zahtjev kojim zahtijeva naknadu štetu od bivšeg radnika.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja sljedeće pitanje:

"Postoji li imovinskopravni interes tužitelja, kao poslodavca radnika koji je prekršio zakonsku zabranu natjecanja s poslodavcem (članak 101. Zakona o radu) djelujući kao prokurist u društvu koje je bilo u konkurenciji sa društvom poslodavca da sukladno odredbi čl. 186.b st. 1. ZPP-a zatraži od suda da naloži takvom društvu kao tuženiku da položi račun ili da pregled neke imovine i obveza (primjerice potpuni pregled svih ugovora i svih drugih pravnih poslova koje je radnik potpisao u ime i za račun takvog društva ili pravnih poslova koje je takvo društvo sklopilo uz sudjelovanje radnika u ime i za račun takvog radnika), odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini – da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni, a koji pregled pokazuje i potvrđuje da je radnik ostvarivao zaradu kod takvog drugog društva odnosno da je tužitelj kao poslodavac pretrpio štetu?"

5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

6. Naime, četiri odluke županijskih sudova na koje se tužitelj poziva u prijedlogu kao na razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP, donesene su u drukčijim činjeničnim i pravnim situacijama, pa tužitelj njihovim prilaganjem nije dokazao svoju tvrdnju da o postavljenom pitanju sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.

7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredaba čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao pod t. I. izreke.

8. Kao pod t. II. izreke odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer tuženikov trošak koji je nastao povodom sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 20. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek