Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-1054/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. L., OIB …, iz Z., zastupanog po punomoćnici A. F. L., odvjetnici iz Z., protiv tuženica: 1) A. V., OIB …, iz Z., i 2) Z. L., OIB …, iz Z., obje zastupane po punomoćnici V. R., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženica pod 1) i 2) protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 3307/2020- 41 od 27. travnja 2022. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-3307/2020-48 od 7. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženica pod 1) A. V. i 2) Z. L. te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3307/2020-41 od 27. travnja 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-3307/2020-48 od 7. srpnja 2022. pod toč. I, II, IV i VI izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja V. L. za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z. M. M. poslovni broj Ovrv-3012/17 od 13. rujna 2017. u dijelu u kojem se nalaže I tuženici A.

V. isplatiti tužitelju V. L. iznos od 41.098,75 kuna sa zateznom kamatom od 14. siječnja 2013. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća do 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj

stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

II Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z. M. M. poslovni broj Ovrv-3012/17 od 13. rujna 2017. u dijelu u kojem se nalaže II tuženici Z. L. isplatiti tužitelju V. L. iznos od 41.098,75 kuna sa zateznom kamatom od 14. siječnja 2013. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća do 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z. M. M. poslovni broj Ovrv-3012/17 od 13. rujna 2017. u dijelu u kojem se nalaže I tuženici A. V. i II tuženici Z. L. naknaditi tužitelju V. L. trošak ovršnog postupka u iznosima od 2.508,48 kuna i 868,50 kuna.

IV Nalaže se I tuženici A. V. i II tuženici Z. L. naknaditi tužitelju V. L. trošak parničnog postupka u iznosu od 9.181,98 kuna sa zateznom kamatom od 27. travnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tužitelja V. L. za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

VI Odbija se zahtjev I tuženice A. V. i II tuženice Z. L. za naknadu parničnog troška."

2. Rješenjem prvostupanjskog suda od 7. srpnja 2022. odlučeno je:

Ispravlja se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv 3307/20-41 od 27. travnja 2022. na način da u uvodu nakon "tužitelja V. L., OIB …,“ treba stajati "Z., Ul. J. Ž. 16“ i umjesto „F.“ treba stajati „F.“.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I, II, IV i VI izreke žalbu su izjavile tuženice pod 1) i 2) (dalje: tuženice) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači.

3.1. U žalbi ističu da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku jer prvostupanjski sud pobijanu odluku nije donio sukladno toj zakonskoj odredbi. Nadalje (opisno) ističu da je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 377. Zakona o parničnom postupku zato jer prvostupanjski sud nije raspravio sva sporna pitanja na koja mu je ukazano rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 1003/2019 od 6. listopada 2020. Prvostupanjski sud smatra nespornom činjenicu da je Ugovor o zastupanju otkazan 14. prosinca 2012. te u pobijanoj presudi uopće ne cijeni iskaze svjedokinje I. B. i B. I. na ročištu od 28. travnja 2021. Tako svjedokinja I. B. navodi kako ju je tuženica pod 2) krajem kolovoza 2012. obavijestila kako joj tužitelj otkazuje Ugovor o zastupanju

te

kako

mora

pronaći

novog odvjetnika, a što potvrđuje i svjedokinja B. I.. Međutim, prvostupanjski sud se uopće u obrazloženju presude ne osvrće na iskaze navedenih svjedokinja, a isto tako i na iskaz odvjetnice D. K. na ročištu od 28. travnja 2021. koja je supotpisnica predmetnog Ugovora o zastupanju i koja je temeljem istog zastupala I. V. te koja navodi kako nema saznanja o tome da je Ugovor o zastupanju otkazan od strane tužitelja, ali da imala saznanja za neke nesporazume između stranaka i da joj je neobično da je račun ispostavljen dan prije odlaska u mirovinu, a ne ranije. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i svezi istaknutog prigovora zastare jer je prijedlog za ovrhu podnesen 12. rujna 2017., Ugovor o zastupanju zaključen je 11. ožujka 1998. i da valja imati u vidu toč. II. predmetnog Ugovora. Glede činjenice da prvostupanjski sud utvrđuje kako je troškove zastupanja trebalo obračunati u skladu s predmetnim Ugovorom, žaliteljice ističu da je prvostupanjska odluka Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 7515/2005 donesena 19. prosinca 2008. pa da je tužitelj svoje potraživanje za zastupanje imao pravo zahtijevati u dogovorenom postotku jer u Ugovoru nije navedeno kako će se obračun troškova zastupanja obračunati prema istom do donošenja pravomoćne odluke niti pravomoćnog okončanja postupka već samo do donošenja prvostupanjske odluke. Kako je prvostupanjska odluka donesena osam godina prije nego je tužitelj otkazao punomoć za zastupanje to je evidentno da je nastupila zastara. Tužitelj je u trenutku kada je saznao za drugostupanjsku presudu kojom je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženice potvrđena za novčani iznos od svega 2.232,88 kn zaključio kako je otkazivanje punomoći znatno isplativije, a što proizlazi iz dopisa tuženice pod 2) od 24. prosinca 2012. u kojem navodi kako je unatoč spremnosti da punomoć potpiše preuzimatelj ureda tužitelj isto odbio navodeći kako ne može čekati još 100 godina da se postupak završi kako bi se naplatio. Pored toga, činjenica da je Ugovor o zastupanju sklopljen u pisanom obliku ne obvezuje tužitelja da punomoć otkaže u istom obliku niti to dokazuje da punomoć za zastupanje tužitelj nije otkazao usmeno. Osim toga, sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o odvjetništvu odlazak u mirovinu ne može biti razlogom otkazivanja punomoći. Pored toga, iz iskaza tužitelja na ročištu od 16. ožujka 2022. slijedi da je drugostupanjsku presudu primio 24. rujna 2012. te da je istog časa kontaktirao tuženicu pod 2) te izvijestio je kako je ročište zakazano za dan 22. listopada 2012. Naime, iz poziva za glavnu raspravu proizlazi kako je ista bila zakazana 1. listopada 2012., dok je iz dostavnice razvidno kako je tužitelj poziv primio tek 9. listopada 2012. Pogrešna primjena materijalnog prava ogleda se u tome što prvostupanjski sud nije uzeo obzir relevantne odredbe Zakona o odvjetništvu i Zakona o obveznim odnosima. Posebno se ukazuje na odredbe čl. 9. i čl. 10. Zakona o odvjetništvu koje propisuju da odlazak u mirovinu nije razlog za otkaz punomoć te da je odvjetnik dužan nastaviti s pružanjem pravne pomoći i nakon što je otkazao zastupanje ako je to potrebno da se od stranke otkloni kakva šteta, ali najviše 30 dana nakon otkaza punomoći. Osim toga, odredba čl. 780. Zakona o obveznim odnosima propisuje kako nalogoprimac ne može otkazati punomoć u nevrijeme, a koje odredbe prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Ostaje se kod prigovora nedostataka aktivne legitimacije jer je nejasno na kojem temelju tužitelj nakon upisa brisanja iz imenika Hrvatske odvjetničke komore ima pravo na neposredno naplatu troškova zastupanja nastalih u razdoblju u kojem je obavljao odvjetničku djelatnost. Nejasno je na koji račun bi trebao biti isplaćen iznos na ime troškova zastupanja jer zastupanje nije preuzeo preuzimatelj ureda, a iz čega proizlazi da je ovaj prigovor osnovan. Predlažu da im se obistini trošak sastava žalbe.

3.2. Tužitelj u odgovor na žalbu tuženica ističe da je netočno da im je početkom rujna 2012. otkazao daljnje zastupanje. Nakon što je 24. rujna 2012. primio drugostupanjsku presudu u tom predmetu, a prije toga oko 4 godine nije imao nikakav kontakt sa tuženicama, pozvao je iste da dođu u njegov ured s obzirom na činjenicu da odlazi u mirovinu te da se dogovore oko realizacije novčanog iznosa koji je istom drugostupanjskom presudom dosuđen tuženicama, a od kojeg iznosa tužitelj ima postotak temeljem njihovog međusobnog Ugovora. Tuženice se nisu odazvale na taj poziv pa je sukladno važećoj punomoći za zastupanje tužitelj sudjelovao na raspravi od 22. listopada 2012. Nevjerojatno je da bi odvjetnik skoro 2 mjeseca nakon navodnog otkazivanja punomoći još zastupao stranke, ovakvu konstrukciju su tuženice plasirale samo kako bi dokazale da je tužitelj tužbu podnio po proteku zastarnog roka. Naime, tužitelj je i sud i tuženice 14. prosinca 2012. obavijestio o otkazu dok su sve druge konstrukcije obična manipulacija. Prilikom predaje spisa početkom 2013. tužitelj je pristao sa naplatom troškova pričekati do trenutka kada tuženice budu u mogućnosti isti isplatiti tj. dok u postupku naknade štete ne naplate i odvjetničke troškove sa čime su se one složile. Propust je tužitelja što o tome nije sačinio odgovarajući dokument. U pogledu eventualne štete uslijed otkazivanja zastupanja tužitelj ističe da to u konkretnom slučaju nije ni moglo nastupiti jer su tuženice odmah nakon preuzimanja spisa angažirale drugog odvjetnika, a prema iskazu tuženice pod 2) i njezinih prijateljica još su i prije otkazivanja punomoći pokušale pronaći drugog odvjetnika koji bi ih zastupao u postupku naknade štete. S obzirom na daljnje postupanje tuženica koje su zadržale dosuđene troškove svaka u iznosu od po 41.098,75 kn sa višegodišnjim kamatama, jedino je tužitelj taj koji trpi štetu. Tuženice su sebe predstavljale kao neuke i nesnalažljive osobe u pravnim stvarima iako su u spomenutom postupku naknade štete promijenile ukupno 7 odvjetnika, a u ovom konkretnom sporu su koristile usluge 3 ili 4 odvjetnika. Nejasno je na temelju čega tuženice smatraju da imaju pravo na tužiteljev dosuđen trošak zastupanja premda mu kroz 14 godina zastupanja nisu ništa platile za njegove usluge. Stoga da se ovdje nikako ne može raditi o zastari. Glede prigovora nepostojanja aktivne legitimacije upućuje se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-413/2002- 2 te u svoj žalbi citiraju dio odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske koja se temelji na drugačijem činjeničnom i pravnom temelju jer u ovom konkretnom slučaju preuzimatelj nakon odlaska tužitelja u mirovinu nema nikakve dodirne točke sa predmetnim sporom pošto je još za vrijeme svog aktivnog odvjetništva tužitelj raskinuo Ugovor sa tuženicama i otkazao zastupanje te je ispostavio račun prije odlaska u mirovinu. Predlaže da se potvrdi prvostupanjska odluka te da mu se obistini trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima tuženica prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 79/19), budući da je prvostupanjski sud sve provedene dokaze ocijenio po slobodnom uvjerenju te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima za koje se može provjeriti da ima pravnu i činjeničnu osnovu.

6. Posljedično tome žalbeni navodim tuženica koji se odnose na sadržaj iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku zapravo upućuju na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a slijedom toga i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a o čemu će biti riječi u daljnjem dijelu obrazloženja ove drugostupanjske odluke.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 377. ZPP stoga što je prvostupanjski sud proveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja ga je upozorio ovaj drugostupanjski sud u svom ukidnom rješenju poslovni broj Gž-1003/2019 od 6. listopada 2020.

8. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4. 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Stoga žalba tuženica zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

10. U ovoj fazi postupka predmet spora je održavanje na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z. M. M. poslovni broj Ovrv-3012/2017 od 13. rujna 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženicama isplatiti tužitelju svaka iznos od po 41.098,75 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 14. siječnja 2013. pa do isplate.

11. Među strankama nisu prijeporne slijedeće činjenice:

- da su tužitelj i tuženice 11. ožujka 1998. zaključili Ugovor o naknadi za zastupanje u postupku naknade štete (l.s. 7-9) a na kojem Ugovor je izvršena ovjera potpisa ugovornih stranaka 19. ožujka 1998.,

- da iz toč. II. Ugovora proizlazi da je naknada za rad tužitelja ugovorena na slijedeći način tj. da će za slučaj okončanja sudskog postupka, a što znači do pravomoćne sudske presude ili eventualnog pravomoćnog ovršnog rješenja ili zaključenja prihvatljive sudske nagodbe do 10. ožujka 1999. isplatiti svojim odvjetnicima 15% od ukupne naknade štete tako što će A. V. i Z. L. isplatiti svaka po 5% svom odvjetniku V. L., a I. V. 5% svojoj odvjetnici D. K., odmah po realizaciji iznosa štete od tuženika potrebnog za podmirenje navedenih troškova zastupanja. Nadalje, iz

alineje druge čl. II. Ugovora slijedi da ukoliko se iz bilo kojih razloga sudski postupak ne okonča ili ne postigne nagodba do navedenog roka tada se među ugovornim stranama utvrđuje nagrada i naknada za zastupanje od 10% od ukupne naknade štete te će A. V. i Z. L. isplatiti svom odvjetniku V. L. svaka po 3,33%, a I. V. svojoj odvjetnici D. K. 3,33% odmah po realizaciji od tuženika iznosa potrebnog za podmirenje navedenih troškova zastupanja. Pored toga, ugovoreno je (alineja treća toč. II. Ugovora) da ugovorne strane prema tome isključuju obračun troškova zastupanja prema Odvjetničkoj tarifi, već će se troškovi zastupanja obračunati prema tom Ugovoru, osim u slučaju da prije donošenja prvostupanjske presude dođe do opoziva ili otkaza punomoći za zastupanje kada će se među ugovornim stranama izvršiti obračun prema Odvjetničkoj tarifi, a prema vrijednosti predmeta spora na dan prestanka zastupanja te će u tom slučaju A. V., Z. L. i I. V. isplatiti troškove zastupanja svako svom odvjetniku u roku od 30 dana po otkazu odnosno opozivu punomoći za zastupanje,

- da je u parničnom postupku u kojem je tužitelj zastupao tuženice prvostupanjska odluka Općinskog građanskog suda poslovni broj Pn-7515/2005 donesena 19. prosinca 2008.,

- da je tužitelj drugostupanjsku odluku primio 24. rujna 2012. i

- da je slijedeća rasprava u tom predmetu zakazana za dan 22. listopada 2012.

12. Međutim, među strankama su sporne slijedeće odlučne činjenice:

- da li je tužitelj aktivno legitimiran i

- da li je nastupila zastara potraživanja.

13. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije prvostupanjski sud nalazi da se radi o sporu koji proizlazi iz Ugovora o zastupanju između stranaka te da činjenica da se tužitelj nedugo nakon otkaza punomoći prestao baviti odvjetništvom nije od utjecaja u ovoj pravnoj stvari jer predmetno potraživanje nije prešlo na preuzimatelja odvjetničke kancelarije tužitelja.

13.1. Naime, ovaj drugostupanjski sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je tužitelj izvršavao nalog tuženica zastupajući ih u parničnom postupku sve do otkaza punomoći podneskom od 14. prosinca 2012. te da preuzimatelj odvjetničkog ureda tužitelja nije obavio nijednu radnju izvršenja naloga za zastupanje tuženika slijedom čega je tužitelj ovlašten naplatiti troškove zastupanja tuženika. U tom smislu valja sagledati i odredbu čl. 49. Statuta Hrvatske odvjetničke komore (Narodne novine broj 25/95, 92/99, 8/05, 117/05), a identičnu odredbu sadrži i Statut Hrvatske odvjetničke komore (Narodne novine broj 115/13, 64/18, 67/19, 81/22, 137/22 i 151/22), koja propisuje da preuzimajući (preuzimatelj ureda) radi u svoje ime i za svoj račun, da sve radnje koje obavi u zastupanju preuzete stranke obračunava neposredno sa strankom u svoju korist, no pri tome je dužan snositi razmjeran dio troškova takvog poslovanja. To znači da preuzimatelj ureda u situaciji kada nije obavljao nikakve radnje zastupanja stranke nema pravo naplate troškova poduzetih radnji bivšeg odvjetnika.

13.2. U odnosu na čl. II. Ugovora o naknadi za zastupanje ovaj drugostupanjski sud nalazi, da kraj činjenice da je u parničnom postupku u kojem je tužitelj zastupao tuženice, prvostupanjska presuda donesena 19. prosinca 2008. te da je do otkaza punomoći tužitelja tuženicama došlo 14. prosinca 2012., da žaliteljice neosnovano ističu da je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja isključen obračun troškova zastupanja prema Odvjetničkoj tarifi i to stoga što je ta mogućnost između stranaka ugovorena u slučaju da je prije donošenja prvostupanjske presude došlo do opoziva ili otkaza punomoći za zastupanje pa imajući u vidu da je prvostupanjska presuda donesena 19. prosinca 2008., a otkaz punomoći uslijedio 14. prosinca 2012., to znači da se ne može primijeniti toč. II. alineja peta Ugovora o naknadi za zastupanje, jer je do otkaza punomoći došlo nakon donošenja prvostupanjske presude.

13.3. U odnosu na ovaj istaknuti prigovor valja istaći i to da i tužitelj i tuženice koriste termin otkaza punomoći te da odredba čl. 99. st. 1. ZPP pravi razliku između opoziva i otkaza punomoći na način da stranka opoziva punomoć, a punomoćnik otkazuje punomoć.

13.4. Dakle, iz navedenog je nedvojbeno zaključiti da se ovdje radi o otkazu punomoći tužitelja prema tuženicama.

14. Nadalje, dvojbeno je da li je točna tvrdnja tuženica da im je tužitelj usmeno otkazao punomoć u kolovozu ili početkom rujnu 2012., a kako to proizlazi iz iskaza svjedokinja I. B. i B. I. na ročištu od 28. travnja 2021. (l.s. 148-149).

14.1. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tuženicama ispostavio račun broj 15/2012 od 14. prosinca 2012. (l.s. 6) na ime troška zastupanja u sudskom predmetu naknade štete po tužbi A.

V., Z. L. i dr. protiv I. G. Z. d.d. te Z. d.o.o. Z., kao i radi isplate po protutužbi Industrogradnja G. Z. d.d. kod Općinskog građanskog suda poslovni broj Pn-1385/2012.

14.2. Također, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tuženicama uputio dopis od 14. prosinca 2012. u kojem im otkazuje punomoć u navedenom sudskom predmetu, a ovo stoga što između njega kao odvjetnika i njih kao stranaka ne postoji potreban odnos međusobnog povjerenja bez kojeg je uspješna suradnja u ovako značajnom sudskom predmetu nemoguća, da njegov odlazak u mirovinu ne bi sam po sebi bio razlog za otkaz punomoći jer je od strane Hrvatske odvjetničke komore određena preuzimateljica njegove odvjetničke kancelarije te kraj navedenih okolnosti i njihovog opozivanja te njegovog otkaza punomoći da smatra da je njihova suradnja okončana pa da je sukladno odredbi čl. 2. alineja 4. Ugovora o zastupanju od 10. ožujka 1998. Prestao važiti. Pored toga, iz navedenog dopisa je razvidno da je gospođa Z. L. u telefonskom razgovoru 4. prosinca 2012. zatražila da joj za dan 10. prosinca 2012. priredi cijeli spis radi preuzimanja i da ispostavi račun za troškove dosadašnjeg zastupanja (kada nažalost nije došla a niti se ispričala zbog nedolaska) pa da smatra da je od strane A. V. i Z. L. došlo do opozivanja punomoći u tom sudskom predmetu.

14.3. Po stavu ovog drugostupanjskog suda, a bez obzira na iskaze svjedokinja I. B. i B. I. na ročištu od 28. travnja 2021. (l.s. 148-149), do otkaza je došlo podneskom od

14. prosinca 2012. sadržaj kojeg podneska tužitelja direktno opovrgava iskaze saslušanih svjedokinja I. B. i B. I. u svezi tvrdnje žaliteljica kako je tužitelj otkazao punomoć tuženicama krajem kolovoza ili početkom rujna 2012.

14.4. Ovo tim više što je na ročištu od 28. travnja 2021. tužitelj priložio zapisnik u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3077/12 od 22. listopada 2012. (l.s. 152) iz kojeg proizlazi da je kao punomoćnik tuženica pristupio na glavnu raspravu od 22. listopada 2012. pa ta javna isprava (čl. 230. ZPP) također opovrgava sadržaj iskaza saslušanih svjedokinja zato što tužitelj zasigurno ne bi pristupio na navedeno ročište u slučaju otkaza punomoći jer je u to vrijeme već bio protekao rok od 30 dana iz čl. 99. st. 4. ZPP.

15. Što se tiče navoda žaliteljica kako je tužitelj mogao tražiti isplatu nagrade za zastupanje u postotku dogovorenom Ugovorom o zastupanju takav prigovor nije osnovan.

15.1. Naime, u konkretnom slučaju parnični postupak nije pravomoćno okončao do 10. ožujka 1999. pa se ne može primijeniti način obračuna iz čl. II. alineja prva Ugovora o zastupanju.

15.2. Nadalje, da bi došla u obzir primjena čl. II. alineja druga Ugovora o zastupanju temeljni preduvjet je poznata visina ukupne naknade štete koja visina u ovom konkretnom slučaju u trenutku otkaza punomoći 14. prosinca 2012. nije bila poznata budući je parnični postupak u tom trenutku bio pravomoćno okončan samo u odnosu na dio potraživanja tuženica u tom postupku, a što proizlazi iz činjenice da je nakon donošenja drugostupanjske odluke prvostupanjski sud zakazao raspravu za dan 22. listopada 2012., koja je odgođena na neodređeno vrijeme, a kao što to proizlazi iz zapisnika Općinskog građanskog suda u Zagrebu (l.s. 152) pa se slijedom toga ne može primijeniti ni ta ugovorna odredba.

15.3. Glede čl. II. alineja 3. Ugovora o zastupanju navesti je kako je do otkaza punomoći došlo 14. prosinca 2012. te da je u parničnom predmetu u kojem je tužitelj zastupao tuženice prvostupanjska presuda donesena 19. prosinca 2008., odnosno, da je do otkaza punomoći došlo nakon donošenja prvostupanjske presude pa se ne može primijeniti ni ovaj način obračuna.

15.4. Posljedično tome, pogrešno tuženice smatraju da tužitelj ima pravo na obračun isključivo u postotku, a ne primjenom Odvjetničke tarife pri čemu treba istaći da je otkazom punomoći i uslijed prethodno iznesenih razloga u trenutku otkaza punomoći navedeni Ugovor o zastupanju stavljen van snage pa da je tužitelj ovlašten tražiti nagradu za zastupanje na način kako je to i zatražio u ovom postupku.

16. U svezi podneska tuženice pod 2) od 24. prosinca 2012. navesti je da stranka po svom slobodnom izboru bira punomoćnika pa da na teret tužitelja nikako ne može ići okolnost što tuženice nisu za novog punomoćnika izabrale preuzimatelja tužiteljevog ureda već trećeg odvjetnika.

17. Točno je da odredbe čl. 9. i 10. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21-dalje ZO) ne propisuju da odlazak u mirovinu nije razlog za otkaz punomoći.

17.1. Međutim, žaliteljice gube iz vida odredbu čl. 89.a ZPP, kao i da je odlaskom u mirovinu te brisanjem iz imenika Hrvatske odvjetničke komore tužitelj prestao biti odvjetnik radi čega ne može zastupati tuženice po odredbi čl. 89.a. st. 1. ZPP, a niti po odredbama čl. 89.a st. 2. i 3. istog Zakona jer iz spisa predmeta ne proizlazi da su stranke srodnici po krvi u pravoj liniji, a niti da su u odnosu poslodavac-radnik.

18. Dakle, tužitelj je aktivno legitimiran, kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, a koja legitimacija proizlazi iz odredbe čl. 18. ZO.

19. Pravni odnos zastupanja između tužiteljice i tuženika po svojoj pravnoj prirodi predstavlja Ugovor o nalogu reguliran odredbom čl. 749. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3(94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), a pravo nalogoprimca na nagradu za njegov trud zastarijeva u općem zastarom roku u roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 371. ZOO.

19.1. Kako se u konkretnom slučaju radi o zastupanju tuženica u parničnom predmetu i kraj činjenice da je do otkaza punomoći došlo 14. prosinca 2012. (kada je dospjela nagrada za rad tužitelja po ispostavljenom računu) i kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 31. listopada 2017. to je neosnovan žalbeni navod tuženica da je nastupila zastara budući da u trenutku podnošenja tužbe (radnja prekida zastarijevanja po čl. 388. ZOO) nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

20. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tuženica i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu pod toč. I, II, IV i VI izreke.

21. U nepobijanom dijelu pod toč. III i V izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 20. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović

.