Broj: Ppž-10470/2022
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.F., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave ličko- senjske, Policijske postaje Gospić podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu od 13. rujna 2022., broj: 1 Pp-919/2022-9, u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Gospić i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu od 13. rujna 2022., broj: 1 Pp-919/2022-9 na temelju čl. 182. st. 1. t. 1. i t. 3. (pravilno čl. 182. t. 1. i t. 3.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okr. J.F. oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci počinio dva prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava ličko-senjska, Policijska postaja Gospić pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i okrivljenik proglasi krivim.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju čl. 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na prekršaj psihičkog nasilja u obitelji, za koji je okr. Jure Fajdić na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona oslobođen optužbe u t. I izreke pobijane presude, tužitelj navodi da iz iskaza ošt. R.F. proizlazi da je okrivljenik svojim postupanjem kod nje prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost, a sam okrivljenik je potvrdio da joj je vjerojatno uputio pogrdne riječi.
5.1. Pogrešno navodi tužitelj da je sud oslobodio okrivljenika za prekršaj psihičkog nasilja prema supruzi smatrajući da nije počinio prekršaj. Naime, u obrazloženju t. 5. pobijane presude jasno je navedeno da iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga ne proizlazi zakonsko obilježje tog prekršaja, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.
5.2. Naime, odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji pa je tako u t. 3. propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.
5.3. Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nedvojbeno proizlazi da je psihičko nasilje ono netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost pa je, prema tome, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
5.4. Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude (a tako je i u optužbi), u činjeničnom opisu se ne naznačuje da bi okrivljenikovo ponašanje prouzročilo kod njegove supruge bilo koju zakonom propisanu posljedicu (povredu dostojanstva ili uznemirenost), slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okr. J.F. stavlja na teret. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.
5.5. Slijedom navedenog, djelo psihičkog nasilja za koje se okr. J.F. optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude (jednako je i u optužbi), po propisu nije prekršaj, pa je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom zakona, oslobodio optužbe okr. J.F. kako je to i navedeno u t. I izreke prvostupanjske presude.
6. Tužitelj smatra pogrešnim utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prekršaj činjenično opisan u t. II izreke pobijane presude, a za koji je sud oslobodio okr. J.F. optužbe jer nema dovoljno dokaza da bi počinio prekršaj tjelesnog nasilja u obitelji prema supruzi. Tužitelj ističe kako sud navodi da je stolica slučajno udarila R.F., što ne može biti isprika za nasilničko ponašanje iz razloga što je J prilikom nasilja uzeo stolicu i odbacio je prema R, što je i sam potvrdio, ali nije siguran da li je stolica udarila R.
6.1. Odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definira se pojam nasilja u obitelji, pa je tako t. 1. istog članka propisano da je tjelesno nasilje primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Dakle, tjelesno nasilje predstavlja svaki oblik namjernog tjelesnog nasrtaja na žrtvu kojim kod iste nisu nastupile posljedice u vidu ozljede jer će se u tom slučaju raditi o nekom obliku tjelesne ozljede, koje je propisano u Kaznenom djelu kao kazneno djelo. Tjelesno nasilje tako obuhvaća bilo koji oblik tjelesnog nasilja uslijed kojeg nije nastala posljedica u vidu tjelesne ozljede u sudskomedicinskom smislu.
6.2. U odnosu na tjelesno nasilje okrivljeniku se optužbom stavlja na teret da je fizički nasrnuo na suprugu R.F. na način da je odgurnuo drvenu stolicu od kuhinjskog stola koja je suprugu udarila u desni kuk, pri čemu nije nastala tjelesna ozljeda.
6.3. Ošt. R.F. pred prvostupanjskim sudom je iskazala da je okrivljenik prema njoj odgurnuo stolicu slučajno, dok iskaz svjedokinje pred policijom nije zakonit dokaz (nije vidljivo da je svjedokinja upozorena da je dužna govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo) u smislu čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona i ne može se koristiti kao dokaz u postupku u smislu čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona. Okrivljenik je u obrani naveo da je odgurnuo stolicu prema supruzi, ne zna da li ju je stolica udarila ili povrijedila, a ovakav njegov iskaz ne predstavlja priznanje tjelesnog nasilja u smislu čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
6.4. Iz navedenih razloga, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da nema dovoljno dokaza da bi okr. J.F. počinio tjelesno nasilje prema supruzi, na način opisan u t. II u izreci pobijane presude.
7. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. rujna 2023.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.
