Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1205/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Denis Pancirov Parcen predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja T. C., OIB …, iz J., i 2. tužiteljice D. C., OIB …, iz J., koje zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica iz V., protiv tuženika O. B. d.d. S., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici iz OD V. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 9 P-128/2020-22 od 3. siječnja 2023., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj: 9 P-128/20-28 od 19. veljače 2023., u sjednici održanoj 20. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 9 P-128/2020-22 od 3. siječnja 2023., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj: 9 P-128/20-28 od 19. veljače 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kao što se potvrđuje i u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 31.451,80 kuna / 4.174,37 eura skupa s dosuđenim kamatama na taj iznos.
II. Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovna te se ukida presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 9 P-128/2020-22 od 3. siječnja 2023., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj: 9 P-128/20-28 od 19. veljače 2023., u pobijanom dijelu pod točkama II. izreke, kao što se ukida i u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 16.038,66 kuna / 2.128,70 eura skupa s dosuđenim kamatama na taj iznos, a ukida se i točka IV. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka, pa se predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 59959/06 sklopljen 28.12.2006. između tužitelja T. C., J., kao korisnika kredita, tužiteljice D. C., J., kao solidarnog dužnika i tuženika S. G. – S. B. d.d., S., (danas: O. B. d.d., S., OIB: …) kao kreditora: - dio t. 9. st. 1. koji glasi: ..."a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora.", - dio t. 10. d. 1. koji glasi: "...po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.”,
- dio t. 10. d. 2. koji glasi: "...prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primijenit će se prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća., - dio t. 5. koja glasi: "1,00% (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita – minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora..." (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljima C. T. i C. D., u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, isplati iznos od 1.148,84 kn / 152,48 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2007. do isplate, po stopi koja je detaljno navedena u izreci presude (točka II. izreke). Nadalje je naloženo tuženiku da tužiteljima C. T. i C. D., u roku od 15 dana o pravomoćnosti presude isplati, na jednake dijelove, iznos od 31.451,80 kn / 4.174,37 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznose koji su pobliže navedeni u izreci presude od dospijeća do isplate, kao i iznos od 16.038,66 kn / 2.128,70 EUR na ime naknade štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznose koji su pobliže navedeni u izreci presude od dospijeća do isplate (točka III. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je tuženiku da tužiteljima C. T. i C. D., solidarno isplati troškove ovog postupka u iznosu od 2.654,59 EUR/ 20.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude (točka IV. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se odbije u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskog suda na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem. Tuženik je zatražio troškove žalbenog postupka.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Žalba je djelomično osnovana.
3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela odredbi točke 9. stavka 1., dijela točke 10. stavka 1. i 2. i točke 5. Ugovora o kreditu broj 59950/06 sklopljenim 28. prosinca 2006. između 1. tužitelja kao korisnika kredita i 2. tužiteljice kao sudužnika i tuženika kao kreditora, kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak i promjenjive kamatne stope, kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa s osnove tih ništetnih ugovornih odredbi u odnosu na valutu švicarski franak u iznosu od 31.451,80 kuna / 4.174,37 eura i zahtjev za naknadu štete u iznos od 16.038,66 kuna / 2.128,70 eura zbog toga što su uslijed pretplaćenih kreditnih obveza po predmetnom kreditu 59950/06 plaćali veće kamate po novom kreditu broj 152831, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 1.148,84 kuna / 152,48 eura s osnove jednokratne naknade, dok je zahtjev za isplatu s osnove ništetnih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu povučen.
4. Prvostupanjski je sud donio pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbene zahtjeve tužitelja nakon što je utvrdio sljedeće:
- da je 28. prosinca 2006. sklopljen ugovor o kreditu između 1. tužitelja kao korisnika kredita i 2. tužiteljice kao sudužnika (u daljnjem tekstu: tužitelji), kojim je tuženik odobrio kredit od 25.641,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca, a kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF,
- da je korisnik kredita u cijelosti otplatio predmetni kredit 2012.,
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovi broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno da su tužene banke u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članka 81., članka 82. i članka 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – u daljnjem tekstu: ZZP/03.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. – u daljnjem tekstu: ZZP/07.),
- da se Vrhovni sud u svojoj odluci Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, pozivom na odredbe članka 502.c ZPP- a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14. i 110/15. – u daljnjem tekstu: ZZP/14.), vezano za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu, jer ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru,
- da se osobe u posebnim parnicama mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu članka 502.c ZPP-a, kojom su proširene subjektivne granice pravomoćnosti presude, da je sud u pojedinačnim sporovima vezan za utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava kada se osoba na njih poziva,
- da iz nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke K. Š. proizlazi kako pretplata koju je tužitelj stvarno platio po osnovi anuiteta s valutnom klauzulom u CHF iznosi koliko je dosuđeno pobijanom odlukom, i koliko tužitelji potražuju,
- da je tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koja je podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. u predmetu P-1401/12 prekinuta zastara u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - u daljnjem tekstu: ZOO), pa je zastara počela ponovno teći pravomoćnošću navedene presude, zbog čega prigovor tuženika o zastari potraživanja nije osnovan jer je pravomoćnim okončanjem toga spora zastara počela teći ispočetka, s time da se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare u smislu odredbe članka 245. ZOO-a,
- da je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12 iz postupka kolektivne zaštite interesa potrošača, a kojom je utvrđena nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF, postala pravomoćna donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pa potraživanje tužitelja nije zastarjelo, a koje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godine u smislu odredbe članka 225. ZOO-a, imajući na umu da je tužba u ovom predmetu podnesena sud 14. travnja 2020.
5. Na temelju navedenog prvostupanjski sud utvrdio je ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, te je obvezao tuženika da isplati tužiteljima preplaćene iznose s osnove tih ništetnih odredaba, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještakinje u iznosu od 31.451,80 kuna / 4.174,37 eura, kao što je obvezao tuženika da isplati tužiteljima i iznos od 1.148,84 kuna / 152,48 eura i iznos od 16.038,66 kuna / 2.128,70 eura, sve skupa s pripadajućim kamatama.
6. Prvostupanjski je sud i po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primjeno materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim ugovorene odredbe Ugovora o kreditu od 28. prosinca 2006. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula u CHF i jednokratna naknada odmah po sklapanju kredita, kao i kada ne naložio tuženiku da isplati tužiteljima iznos zbog utvrđenih ništetnih odredbi ugovorene valutne klauzule, ali taj sud nije pravilno postupio kada je prihvatio ostale zahtjeve za isplatu traženih iznosa jer pobijana presuda u tom dijelu ne sadrži jasne i razumljive razloge zbog čega je nije moguće ni ispitati, a što osnovano u žalbi tvrdi i tuženik.
7. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a glede promjenjive kamatne stope za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. - u daljnjem tekstu: ZZP/03.), za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 125/07., 79/09. i 89/09. - u daljnjem tekstu: ZZP/07.).
7.1. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03., ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
7.2. Odredbom članka 84. ZZP/03., propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07., a što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
7.3. Prema odredbi članka 87. stavka 1. ZZP/03., nepoštena ugovorna odredba ništava je.
7.4. Odredbom članka 96. stavka 1. ZZP/07., propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok je odredbom stavka 2. tog članka, propisano da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
8. Pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pravomoćno utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj se promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.
9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15.), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom na to da postoji temeljem odredbe članka 502.c ZPP-a, a isto tako i odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14. i 110/15. - u daljnjem tekstu: ZZP/14.) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz odredbe članka 106. stavka 1. ZZP/14., a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor.
10. Za navesti je da se presuda u slučaju "potrošač" primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
11. Polazeći od toga da su odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, bez prethodnog pregovaranja o tome s tužiteljem kao korisnikom kredita, nepoštene i stoga, ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - u daljnjem tekstu: ZOO), pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima kojima je tuženik promjenljivu kamatnu stopu odredio sukladno aktima banke u toj valuti bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja, ništetne.
11.1. Prema odredbi čanka 118. ZZP/14., koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odredbe članka 106. stavka 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07., propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odredbe članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz toga članka, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11.2. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.
12. Kako je spornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su dijelovi ugovornih odredbi koji se odnose na valutnu klauzulu, promjenjivu kamatnu stopu i jednokratnu nakandu predmetnog ugovora o kreditu ništetne.
12.1. Za ukazati je i to, da je u presudi poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, izraženo stajalište prema kojem se članak 4. stavak 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način "da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.", zbog čega je neosnovano pozivanje tuženika i na preostale sudske odluke.
12.2. Dakle, unatoč tome što su sporne odredbe bile gramatički razumljive i uočljive, one su ipak bile nejasne jer tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti doseg tih odredbi niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takvih odredbi proizlaze za nju. Stoga su i po ocjeni ovoga suda sporne odredbe nepoštene u smislu odredbe članka 96. stavka 1. ZZP/07. i time ništetne.
13. Nadalje, pobijanom presudom je utvrđena ništetnom ugovorna odredba sadržana u članku 5. ugovora o kreditu kojom je propisano da se tužitelji obvezuju prilikom isplate kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% od iznosa kredita, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o ovoj odredbi predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo već se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži označenu odredbu. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine“ broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade.
13.1. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača. Imajući na umu je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 1% na iznos kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, tu odredbu nametnuo tužiteljici, bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj.
13.2. Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati znači, da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi ugovora čime nije ostvaren niti žalbeni razlog tuženika kojim upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prirodu ugovora.
13.3. Kako se dakle, radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredba članka 5. ugovora predstavlja nepoštenu odredbu u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/03 koje su prema odredbi članka 87. stavka 1. ZZP/03 ništetne.
13.4. Stoga, u odnosu na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% iznosa kredita je očito da to uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom na to da je označena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo već je odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelji nisu imali utjecaj na njen sadržaj, a tuženik nije dokazao, da bi se o odredbi točke 5. ugovora o kreditu pojedinačno uopće pregovaralo što je dužan dokazati u smislu odredbe članka 81. stavka 4. ZZP/03, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na ovu odredbu.
14. Također je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno zaključio da nije došlo do zastare tužiteljeve tražbine s osnove valutne klauzule, jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.
14.1. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12 iz postupka kolektivne zaštite interesa potrošača, a kojom je utvrđena nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF, postala pravomoćna donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pa kako je u ovoj pravnoj stvari tužba podnijeta prvostupanjskom sudu 14. travnja 2020., i kako se u ovom slučaju primjenjuje rok zastare od pet godina, to je pravilno taj sud zaključio da potraživanje tužitelja nije zastarjelo po ovoj osnovi.
15. Ukazuje se da je prema Zaključku poslovni broj Su IV- 162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
16. Kako sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, to utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
17. Izvedenim vještačenjem utvrđeno je da su tužitelji temeljem ništetnih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu CHF preplatili tuženiku iznos od 31.451,80 kuna / 4.174,37 eura, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je primjeno navedeno materijalnog prava i obvezao tuženika da im isplati navedeni iznos s pripadajućom zateznom kamatom, pozivom na odredbu članka 1115. ZOO-a.
19. U odnosu na žalbeni prigovor tuženika da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku, ističe se, da iz stanja spisa proizlazi kako taj prigovor tijekom postupka tuženik nije istakao, kao što nije istakao ni prigovor tko je od tužitelja plaćao obveze iz predmetnog ugovora o kreditu, pa kako ih prvi put iznosi u žalbi to ih ovaj sud primjenjujući odredbe članka 352. ZPP-a, ne može cijeniti.
20. Međutim, osnovano tuženik u žalbi tvrdi da pobijana odluka nema razloge i da se ne može ispitati u odnosu na dosuđeni iznos od 16.038,66 kuna / 2.128,70 eura jer prvostupanjski sud nije obrazložio po kojoj osnovi je dosuđen ovaj iznos, odnosno na što se ova naknada štete odnosi, kao što nije obrazložio ni kako je utvrdio visinu zahtjeva od 1.148,84 kuna / 152,48 eura i dosuđenu kamatu na te iznose.
20.1. Stoga, osnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda u navedenom dijelu ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
21. Budući da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. i 3. ukinuti i odluku o troškovima postupka, zbog čega se nema potrebe očitovati na žalbene navode tuženika u odnosu na predani troškovnik od strane tužitelja i dosuđene im troškove postupka.
22. Ovaj je sud odlučujući o prijedlogu tuženika da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem odbio taj prijedlog, smatrajući da u ovom stadiju postupka nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 371. ZPP-a, za prihvaćanje tog prijedloga.
23. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 369. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovih odluka.
U Splitu 20. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Denis Pancirov Parcen, v. r.
