Broj: Ppž-479/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. P.D. i dr., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi okr. P.D., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 13. prosinca 2021., broj: Pp - 14199/2021-4, u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. P.D. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. P.D. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura (dvadeset)[1] / 150,69 (sto pedeset kuna i šezdeset devet lipa) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 13. prosinca 2021., broj: Pp - 14199/2021-4, proglašeni su krivim okr. P.D. i okr. S.G.da su, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinili prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je, izrečena novčana kazna od 754,00 kuna, što je protuvrijednost 200 DEM, po srednjem tečaju DEM na dan 31. prosinca 2001., u koju kaznu im se uračunava vrijeme oduzimanja slobode 13. prosinca 2021., kao 300,00 kuna, pa je svakom okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 454,00 kuna, koju su dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti, uz pogodnost plaćanja 2/3 preostalog iznosa izrečene novčane te su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna, svaki okrivljenik ponaosob.

2. Protiv te presude, okr. P.D. osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik P.D. ističe da nije točno da je priznao djelo, da je istina da se prvo i drugo okrivljeni nisu potukli već da je drugookrivljeni (S.G.) probio gumu vozila u vlasništvu njegovog oca, pa je on revoltiran zahtijevao od njega da istu popravi, ali da to S.G. nije htio već je nasrnuo na njega sa metalnim ključem za vozila te je on u samoobrani odagnao napad, radi čega nije točno da je na osobito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir.

5.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

5.2. Prvenstveno treba naglasiti da iz obrane okrivljenika koju je dao na Zapisnik o ispitivanju 13. prosinca 2021. proizlazi da se okrivljenik nakon što mu je pročitan Optužni prijedlog i činjenični opis djela koji mu se stavlja na teret očitovao da se smatra krivim, a potom je u obrani u potpunosti priznao počinjenje prekršaja za koji je proglašen krivim i nije dovodio u sumnju niti jedno zakonsko obilježje obzirom da je u obrani iskazao „…Točno je da sam se ja jutros potukao sa svojim prijateljem S.G., a razlog je bio banalne prirode i u stvari jedan nesporazum te smo se prvo svađali, a onda smo se potuklo. Građani su nas razdvojili i pozvali policiju…“. Dakle, radi se o okrivljenikovom izričitom priznanju svih bitnih elemenata bića djela prekršaja koji mu je stavljen na teret.

5.3. Ističe se da okrivljenik niti u jednom trenutku u svojoj obrani nije isticao da je postupao u samoobrani, a ti žalbeni navodi sukladno odredbi članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, ne mogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku.

5.3.1. Naime, odredbom članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona propisano je: „(5) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.“

5.3.2. Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, nove činjenice i novi dokazi mogu se u žalbi iznositi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a o čemu se ovdje nedvojbeno ne radi.

5.4. Stoga, žalbeni navodi okr. P.D., koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ne mogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku.

6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna izrečena u iznosu od 754,00 kuna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja blažu vrstu kazne za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 350 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

6.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od 20,00 do 170,00 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 1.280,87 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 350 dem, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 178,95 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eur-e Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 754,00 kuna, a koja je unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je prema načelu konkretnosti, novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura / 150,69 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. rujna 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.