Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-357/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CĆ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Emilu Šeparoviću odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Helios Faros d.d. iz Starog Grada, Naselje Helios 5, OIB 48594515409, zastupanog po punomoćniku Borisu Bulju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o. iz Splita, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1196/2020-14 od 27. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1196/2020-14 od 27. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„ I./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''1. Utvrđuje se da su tužitelj CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik HELIOS FAROS d.d., OIB:48594515409 dana 01.10.2019 god. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke “Voditelj nabave”, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. 2. Nalaže se tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke “Voditelj nabave”, u protivnom će ova sudska presuda zamijeniti potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. 3. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužitelja na radno mjesto “Voditelj nabave” sukladno odredbama Ugovora o radu od 01.10.2019 god.''

II./ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 kuna.“

2. Protiv navede presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova toga odgovora.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pozivom na odredbu čl. 12. st. 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 09/19 – dalje: ZR) i da mu radni odnos kod tuženika nije prestao, te zahtjev za izdavanje potvrde o sklopljenom ugovoru o radu koju će u protivnom zamijeniti sudska presuda i za vraćanje na rad na radno mjesto „voditelja nabave.“

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na u žalbi ukazuje tužitelj, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Pritom nisu utemeljeni navodi žalbe da su „u izreci presude uglavnom citirani iskazi saslušanih stranaka i svjedoka“ i da presuda ne sadrži razloge na temelju kojih je utvrđenja sud ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan, jer upravo suprotno proizlazi iz izreke i obrazloženja pobijane presude.

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je tužitelj 1. listopada 2019. zaključio s tuženikom ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto „voditelj nabave“, u do 30. rujna 2020. (list 5-7 spisa) i Aneks tome ugovoru od 31. ožujka 2020. (list 8 spisa), te da je tuženik podnio zahtjev za zaštitu prava 11. rujna 2020., koji je tuženik 16. rujna 2020. odbio. Sporno je da li je Ugovor o radu od 1. listopada 2019. sklopljen protivno odredbama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 09/19 – dalje: ZR) i smatra li se zbog toga da je u smislu odredbe čl. 12. st. 7. ZR sklopljen na neodređeno vrijeme.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu St-9/2015 od 31. ožujka 2016. otvoren stečajni postupak nad tuženikom, koji je zaključen 22. srpnja 2019.;

- da je tuženik za vrijeme trajanja stečajnog postupka zaključio s tužiteljem ukupno 13 ugovora o radu na određeno vrijeme za potrebe obavljanja poslova u stečaju uz odobrenje stečajnog suca za radna mjesta administrator kontrolinga, voditelj nabave i direktor nabave, time da je zadnji takav ugovor o radu koji je odobrio stečajni sudac zaključen 1.1.2019., a istekao je 30. rujna 2019., protekom vremena na koje je bio zaključen;

- da je iz iskaza stečajne upraviteljice Mire Hajdić utvrđeno da je od stečajnog suca dobila ovlaštenje za zaključenje ugovora o radu za tuženika u stečaju, ali samo na određeno vrijeme i to radi obavljanja poslova u stečaju, a nakon zaključenja stečajnog postupka 22.7.2019., prema odobrenju stečajnog suda zbog povećanog obima poslova ranije zaključeni ugovori o radu na određeno vrijeme trajali još dva mjeseca, pa je tužiteljev njegovo ugovor o radu na određeno vrijeme koji je zaključen 1.1.2019. trajao i dva mjeseca nakon zaključenja stečajnog postupka, odnosno do isteka vremena na koje je bio zaključen, 30.9.2019.;

- da je sporni Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1.10.2019. zaključen nakon zaključenja stečajnog postupka zbog privremenog povećanja opsega poslova i da je istekao protekom vremena na koje je zaključen, odnosno 30.9.2020.;

- da je Aneksom Ugovora o radu od 31.3.2020. izmijenjena samo odredba Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1.10.2019. koja se odnosila na naknadu plaće, dok su ostale odredbe toga Ugovora, pa tako i ona koja se odnosila na vremensko trajanje toga ugovora, ostale neizmijenjene.

10. Na temelju prednjih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je sporni ugovor o radu na određeno vrijeme od 1.10.2019. prestao temeljem odredbe čl. 112. toč. 3. ZR istekom vremena na koje je zaključen, odnosno 30. rujna 2020., i da je tužitelj u razdoblju od zaključenja stečajnog postupka 22. srpnja 2019. do 30. rujna 2019. radio kod tuženika na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog 1.1.2019. u vrijeme trajanja stečajnog postupka, a koji je sukladno odluci stečajnog suda nakon zaključenja stečajnog postupka 22. srpnja 2019. trajao još dva mjeseca zbog povećanog opsega poslova prema izričitom odobrenju stečajnog suda i istekao protekom vremena na koje je zaključen, odnosno 30. rujna 2019.

11. Utvrdivši na temelju svih provedenih dokaza da sporni Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1.10.2019. nije sklopljen protivno odredbama ZR i da se ne može smatrati da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme u smislu odredbe čl. 12. st. 7. ZR, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11.1. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

12. Odredba čl. 12. ZR glasi:

(1) Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.

(2) Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona mora navesti.

(3) Ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom.

(4) Ograničenja iz stavaka 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na prvi ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme.

(5) Svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora, smatra se svakim sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme.

(6) Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 3. ovoga članka.

(7) Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

13. Odredba čl. 191. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15 i 104&17

– dalje: SZ) propisuje da otvaranjem stečajnoga postupka ugovori o radu ili službi sklopljeni s dužnikom kao poslodavcem ne prestaju. Stavkom 5. istog članka propisano je da stečajni upravitelj može radi završetka započetih poslova i otklanjanja moguće štete, na temelju odobrenja suda, sklopiti nove ugovore o radu na određeno vrijeme bez ograničenja koji su za ugovor o radu na određeno vrijeme propisani općim propisom o radu.

14. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik nije povrijedio odredbu čl. 12. st. 7. ZR, kako to pogrešno smatra tužitelj, jer je za vrijeme trajanja stečajnog postupka sukladno Stečajnom zakonu, koji je lex specialis u odnosu na ZR, u skladu s odredbom čl. 191. st. 5. SZ na temelju odobrenja stečajnog suda radi završetka započetih poslova i otklanjanja moguće štete zaključio s tužiteljem ukupno 13 ugovora o radu na određeno vrijeme, te je dakle iz objektivnih razloga (čl. 12. st. 3. ZR) dopuštenih Stečajnim zakonom zaključivao za vrijeme trajanja stečajnog postupka ugovore o radu na određeno vrijeme s tužiteljem radi obavljanja poslova u stečaju, time da je ugovor o radu od 1.1.2019. istekao dva mjeseca nakon zaključenja stečajnog postupka, odnosno istekom vremena na koje je bio zaključen (30. rujna 2020.), koje odobrenje je dao stečajni sud zbog povećanog opsega poslova do kojega je došlo nakon zaključenja stečajnog postupka. Neosnovano tužitelj ponavlja u žalbi da je u razdoblju od 22.7.2019. do 30.9.2019. radio kod tuženika bez zaključenog ugovora o radu i da je poslodavac morao odmah nakon zaključenja stečajnog postupka 22.7.2019. zaključiti s njim novi ugovor o radu, jer odredba čl. 191. st. 5. SZ propisuje da poslodavac može, sklopiti nove ugovore o radu, ali ne mora to učiniti, već je stečajni sud odlučio da ugovor o radu koji je tužitelj zaključio sa stečajnim upraviteljem 1.1.2019. traje još dva mjeseca nakon zaključenja stečajnog postupka, odnosno do 30.9.2019., tj. do vremena na koje je bio i zaključen.

15. Kako je sporni Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1.10.2019. sklopljen nakon zaključenja stečajnog postupka na vrijeme trajanja do 30.9.2020. i to zbog privremenog povećanja opsega poslova (čl. 1. Ugovora), neosnovani su navodi žalitelja da na strani tuženika nisu postojali objektivni razlozi predviđeni opravdanim rokom za njegovo zaključenje, jer su u čl. 1. Ugovora jasno navedeni objektivni razlozi za njegovo sklapanje, dok su svi prethodni ugovori o radu na određeno vrijeme između stranaka bili zaključeni iz drugih objektivnih razloga po posebnom zakonu (SZ) za vrijeme trajanja stečajnog postupka.

16. Kako je provedenim dokazima utvrđeno da Ugovor o radu od 1.10.2019. nije sklopljen suprotno ZR i da se ne može smatrati da je sklopljen na neodređeno vrijeme po odredbi čl. 12. st. 7. ZR, to je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, koju odluku tuženik žalbom određeno niti ne pobija.

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 19. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić