Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-1913/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice ŽER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje obje zastupa punomoćnik Davorin Grgić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. tužiteljice ŽE i 2. tužiteljice ŽER protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-194/22-35 od 2. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. tužiteljice ŽE i 2. tužiteljice ŽER kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-194/22-35 od 2. veljače 2023.

II Odbija se zahtjev 1. tužiteljice ŽE i 2. tužiteljice ŽER za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tužena Republika Hrvatska dužna je isplatiti tužiteljicama ŽE iz [adresa], i ŽER iz [adresa], iznos od 1.680.073,64 kn/ 222.984,09€ sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 546.448,00 kn/72.526,11€ tekućim od 01.01.2011. po stopi iz čl. 29. ZOO koja se od 01.01.2011. do 31.07.2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koje se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena,

- 883.218,00 kn/117.223,17€ tekućim od 01.01.2012. po stopi iz čl. 29. ZOO koja se od 01.01.2011. do 31.07.2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koje se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena,

- 250.407,00 kn/33.234,72€ tekućim od 01.07.2012. po stopi iz čl. 29. ZOO koja se od 01.01.2011. do 31.07.2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koje se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku 15 dana "

Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljicama ŽE i ŽER naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj troškove postupka u iznosu od 13.803,17 eura/ 104.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žale se 1. tužiteljica ŽE i 2. tužiteljica ŽER zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), te predlažu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žaliteljice su dostavile i podnesak od 16. lipnja 2021. (u zakonskom roku za izjavljivanje žalbe) u kojem dopunjuju navode iz žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev 1. tužiteljice ŽE i 2. tužiteljice ŽER za isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade, za koju tužiteljice tvrde da su pretrpjele zbog nepravilnog i nezakonitog postupanja Ministarstva zdravstva RH u postupku izdavanja odobrenja za obavljanje grupne privatne prakse u zakupu u ljekarničkoj jedinici na adresi [adresa].

6. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U pobijanoj presudi je pravilno utvrđeno:

- da je rješenjem Ministarstva zdravstva RH od 25. listopada 1999. utvrđeno da ljekarna zdravstvene ustanove Doma zdravlja Črnomerec ispunjava uvjete za početak rada s obzirom na prostor, djelatnike i medicinsko tehničku opremljenost,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3037/01 od 25. lipnja 2001. (list 74-81 spisa) utvrđeno da su tužiteljice stekle pravo zakupa ljekarne te je Domu zdravlja Črnomerec naloženo zaključiti s tužiteljicama ugovor o zakupu ljekarne u zgradi toga Doma zdravlja na adresi u [adresa],

- da je iz presude Upravnog suda od 23. travnja 2008. vidljivo da su tužiteljice 12. srpnja 2005. podnijele zahtjev Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi RH za izdavanje rješenja o odobrenju za rad u privatnoj grupnoj ljekarničkoj praksi u ljekarni Doma zdravlja Zagreb - Zapad, [adresa], a s obzirom da to tijelo nije donijelo nikakvo rješenje o zahtjevu, navedenom presudom je naloženo Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi RH da u roku od 30 dana donese rješenje o zahtjevu tužiteljica,

- da je rješenjem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH od 1. kolovoza 2008. odbijen zahtjev tužiteljica za izdavanje rješenja o odobrenju grupne privatne prakse u zakupu u predmetnoj ljekarničkoj jedinici,

- da je presudom Upravnog suda RH od 2. prosinca 2010. poništeno rješenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske od 1. kolovoza 2008.,

- da je rješenjem Visokog Upravnog suda RH poslovni broj Us-3863/2011 od 19. prosinca 2012. naloženo Ministarstvu zdravlja RH da u roku od 30 dana donese rješenje u svezi sa zahtjevom tužiteljica za izdavanje rješenja o odobrenju obavljanja grupne privatne prakse,

- da je rješenjem Ministarstva zdravlja RH od 20. studenoga 2015. odbijen zahtjev tužiteljica za izdavanje rješenja o odobrenju obavljanja grupne privatne prakse u zakupu u predmetnoj ljekarničkoj jedinici, s obrazloženjem da je Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba uskratilo suglasnost na odluku o početku davanja u zakup ljekarničke jedinice u Domu zdravlja Zagreb – Zapad,

- da je presudom Upravnog suda u Zagrebu od 13. studenoga 2017. poništeno rješenje Ministarstva zdravlja RH od 20. studenoga 2015., da je utvrđeno da su tužiteljice 13. srpnja 2005. ispunjavale uvjete za odobravanje obavljanja grupne privatne prakse u zakupu u predmetnoj ljekarničkoj jedinici, da je utvrđeno da je Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba 13. studenoga 1996. dalo suglasnost na program zakupa i 17. srpnja 1996. suglasnost na davanje u zakup ljekarničke jedinice te je naloženo tuženom Ministarstvu zdravstva RH da u roku od 30 dana donese novu odluku o zahtjevu tužiteljica od 13. srpnja 2005.,

- da je rješenjem Ministarstva zdravstva RH od 28. studenoga 2019. odbijen zahtjev tužiteljica za izdavanje rješenja o odobrenju obavljanja grupne privatne prakse u zakupu u predmetnoj ljekarničkoj jedinici, s obzirom da nije moguće utvrditi da predmetna ljekarna udovoljava uvjetima iz čl. 17. st. 3. Pravilnika o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti ("Narodne novine" br. 98/04), kao i s obzirom da je Grad Zagreb izrijekom odbio dati suglasnost na odluku o davanju u zakup te ljekarničke jedinice,

- da je presudom Upravnog suda u Zagrebu od 3. veljače 2021. poništeno rješenje MInistarstva zdravstva RH od 28. studenoga 2019. s uputom da se ima ponoviti postupak u kojemu će se voditi računa o čl. 139. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, odnosno o Pravilniku o uvjetima za obavljanje privatne prakse,

- da je presudom i rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1980/21-7 od 1. lipnja 2022. odlučeno da se poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu posl.br. UsI-4289/19 od 3. veljače 2021. i sudi: Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Poništava se i rješenje tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Kl: UP/I-543-05/05-02/38, Urbr: 534-03-1-272-19-15 od 28. studenoga 2019.

Nalaže se tuženiku Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske da u roku od 30 dana donese novu odluku o zahtjevu tužiteljica od 13. srpnja 2005. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljicama trošak upravnoga spora." Rješenjem kao sastavnim dijelom te presude odbačena je tužba u dijelu pod točkom II tužbenoga zahtjeva koji glasi: "Utvrđuje se da su tužiteljice 13. srpnja 2005. ispunjavale uvjete za odobravanje grupne privatne prakse u ljekarničkoj jedinici u Domu zdravlja Zagreb - Zapad, na adresi [adresa], s danom 1. rujna 2005.".

8. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude je navedeno da bi šteta za tužiteljice, koja se sastoji od izgubljene dobiti poslovanja ljekarničke jedinice, u razdoblju od 1. srpnja 2009. do 30. lipnja 2012., nastala u slučaju da je u njihovu korist pravomoćno okončan postupak povodom njihova zahtjeva za obavljanje ljekarničke djelatnosti, podnesenog na temelju Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Pravilnika o uvjetima u pogledu prostora, djelatnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje privatne prakse ("Narodne novine" broj 71/94) i Pravilnika o uvjetima zakupa zdravstvenih ustanova primarne zdravstvene zaštite ("Narodne novine" broj 6/96), s obzirom da je odobrenje Ministarstva nadležnog za zdravstvo, jedna od pretpostavki za obavljanje te djelatnosti, uz sklopljen ugovor o zakupu, za kojega je nesporno da je sklopljen u konkretnom slučaju, dok je nedostajalo odobrenje Grada Zagreba, kao osnivača ustanove, odnosno prethodna suglasnost za davanje predmetnog prostora u zakup, a koje je uskraćeno iz ekonomskih razloga, odnosno, kako bi poslovanje Doma zdravlja bilo u pozitivnom, a ne u negativnom rezultatu, što je vidljivo iz dopisa Grada Zagreba od 6. listopada 2005. (list 89-90 spisa).

8.1. Smatrajući da je o prethodnom pitanju Visoki upravni sud RH presudom i rješenjem poslovni broj Usž-1980/21-7 od 1. lipnja 2022. odlučio na način da ne postoje pretpostavke za donošenje rješenja o odobrenju za rad u privatnoj grupnoj ljekarničkoj praksi u ljekarni Doma zdravlja Zagreb - Zapad, [adresa], prvostupanjski sud je ocijenio da činjenica što je doista došlo do šutnje administracije i slijedom čega su tužiteljice predugo čekale na pravomoćno okončanje postupka po njihovom zahtjevu, ipak ne znači da je osnovan njihov zahtjev za naknadu štete koju predstavlja izmakla dobit koju bi ostvarile da su obavljale takvu privatnu praksu u predmetnoj ljekarni. Naime, one takvu dobit ne bi ostvarile u predmetnoj ljekarni niti da je u upravnom postupku postupano ažurnije, odnosno, da nije bilo šutnje administracije. U dijelu kojim tužiteljice upiru na nepravilnost rada tijela državne uprave u smislu sadržaja odluke toga tijela, smatrajući da je u tome postupku njihovom zahtjevu trebalo biti udovoljeno, prvostupanjski sud je naveo kako su u pogledu sadržaja odluka upravna tijela i upravni sudovi postupali na temelju propisa kojima se regulira samostalno obavljanje ljekarničke prakse te tužiteljice niti tvrde niti dokazuju da bi odluke tijela i sudova u tim postupcima bile posljedica proizvoljnog tumačenja tih propisa niti samovoljne primjene materijalnog prava, tako da u tom dijelu ne postoji protupravno postupanje tuženika (tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-274/12 od 3. siječnja 2013.).

8.2. S obzirom da je sud prvog stupnja utvrdio kako u pogledu šutnje administracije tuženika ne postoji uzročna veza između (ne)postupanja tuženika i štete nastale tužiteljicama, dok u pogledu sadržaja donesenih odluka ne postoji nezakonitost ili nepravilnost rada tuženika, kao pretpostavki za odgovornost tuženice, a koje moraju kumulativno biti ispunjene, to je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Opisana utvrđenja, zaključke i ocjene za koje je prvostupanjski sud iznio jasne i valjane obrazložene razloge, u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10. Žaliteljice u bitnome ističu da su protiv odluka Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-1980/21-7 od 1. lipnja 2022. i Vrhovnog suda RH broj Revr- 684/2017-2 od 12. srpnja 2022. podnijele ustavne tužbe, u kojima se kao ustavna povreda navodi neravnopravnost u postupanju tijela državne uprave u odnosu na različite stranke u istovjetnoj pravnoj situaciji jer su svi ostali prostori ljekarnica u sastavu Domova zdravlja prošli postupak beneficirane privatizacije uz iste uvjete i primjenu istih propisa kao što je to i podloga zahtjeva ovdje tužiteljica.

11. Također žaliteljice navode da je u točki 11. obrazloženja odluke Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-1980/21-7 od 1. lipnja 2022. navedeno kako je u postupku utvrđeno da predmetna ljekarnica ne ispunjava uvjete u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti te ističu da je to netočno i neistinito jer ljekarnica, i dalje u sastavu Doma zdravlja, posluje bez prekida. Pored toga navode da je u istoj točki presude napisano kako je Grad Zagreb uskratio dati suglasnost na odluku o početku davanja u zakup predmetne ljekarničke jedinice te dodaju da je i to netočno i neistinito jer je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3037/01, odlučeno da tužiteljice imaju pravo na zakup spornog poslovnog prostora te je ugovor o zakupu i zaključen još 2005.

12. Pored toga, 1. tužiteljica ŽE i 2. tužiteljica ŽER u žalbi ističu da se prvostupanjski sud pozvao na okolnost da je uvidom u eSpis predmeta doznao za presudu Vrhovnog suda RH broj Revr-684/2017-2 od 12. srpnja 2022. te smatraju da je uvid u eSpis izvršen nakon zaključenja glavne rasprave, a strankama o tom dokazu nije dana mogućnost da se izjasne, što predstavlja povredu procesnih pravila koja se odnose na način predlaganja i provedbe dokaza.

13. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti da je odredbom čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 28/13., 33/15., 82/15., 67/18. i 21/22, 60/22 i 16/23) propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

13.1. Dakle, odluke Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-1980/21-7 od 1. lipnja 2022. i Vrhovnog suda RH broj Revr-684/2017-2 od 12. srpnja 2022. su pravomoćne sudske odluke koje ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten preispitivati i ocjenjivati pa su žalbeni navodi kojima 1. tužiteljica ŽE i 2. tužiteljica ŽER osporavaju pravilnost tih odluka neodlučni prilikom ispitivanja valjanosti i zakonitosti pobijane presude u ovom konkretnom sporu.

14. Odredbom čl. 7. st. 3. ZPP-a je propisano da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjavne.

14.1. Prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na činjenici da je pravomoćnom sudskom odlukom (Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-1980/21-7 od 1. lipnja 2022.) utvrđeno da nije osnovan zahtjev tužiteljica za odobrenje rada u privatnoj ljekarničkoj praksi, a što predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega nije osnovan niti njihov zahtjev za naknadu štete koju predstavlja izmakla dobit koju bi ostvarile da su obavljale takvu privatnu praksu u predmetnoj ljekarni.

14.2. Iz obrazloženja pobijane presude (točka 37) je vidljivo da je sud prvog stupnja usputno naveo kako su tužiteljice tijekom cijelog postupka upućivale na činjenicu da je u istovrsnom predmetu, samo za razdoblje koje prethodi ovdje utuženom, presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12409/13-43 od 15. travnja 2014. prihvaćen njihov tužbeni zahtjev, a tuženici je naloženo naknaditi im štetu u visini od 2.825.251,00 kuna sa zateznom kamatom, kao i na pravomoćnost takve odluke, jer je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-879/14-2 od 4. travnja 2017. Pod točkom 38. obrazloženja je navedeno da je uvidom u eSpis utvrđeno kako je u tome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Revr-684/2017-2 od 12. srpnja 2022., kojom je prihvaćena revizija tuženice Republike Hrvatske te su preinačene presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-879/14-2 od 4. travnja 2017. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12409/13-43 od 15. travnja 2014., ispravljena rješenjem o ispravku od 25. travnja 2014. i presuđeno je da se odbija tužbeni zahtjev prvotužiteljice ŽER ŽE i drugotužiteljice ŽER kojim traže da im Republika Hrvatska isplati iznos od 2.825.251,00 kuna sa zateznom kamatom, kao neosnovan.

14.3. Dakle, prvostupanjski sud nije svoju odluku utemeljio na činjenici da je Vrhovni sud RH odlukom poslovni broj Revr-684/2017-2 od 12. srpnja 2022. preinačio prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu u predmetu poslovni broj Pr-12409/13, već na činjenicama koje su naprijed navedene i detaljno obrazložene. Pored toga treba reći da je navedena sudska odluka dostavljena žaliteljicama (kao tužiteljicama u tom predmetu) te su one vrlo dobro upoznate s njezinim sadržajem, pa se ne radi ni o činjenici niti o dokazu o kojem bi se strankama trebala dati mogućnost da se izjasne.

15. Slijedom svega naprijed navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odbijena žalba 1. tužiteljice ŽE i 2. tužiteljice ŽER kao neosnovana te je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

16. Budući da 1. tužiteljica ŽE i 2. tužiteljica ŽER nisu uspjele u žalbenom postupku, to je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka II izreke presude).

U Zagrebu, 19. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac