Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37.Gž R-850/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T SK E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. J. iz K., OIB: …, koju zastupaju M. B.-P. i E. K.-B., odvjetnice u S., protiv I.- tuženika T. d.o.o. u stečaju, OIB: …, sa sjedištem u I., II.-tuženika Č. I. k. d.o.o. OIB: …, sa sjedištem u I., kojega zastupaju punomoćnici M. J. i A. L. K., odvjetnici u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2227/22-8 od 10. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2227/22-8 od 10. svibnja 2023. u dijelu pod točkom I. i u dijelu pod točkom II. kojim je odlučeno da ona snosi svoj trošak postupka.

II. Preinačava se djelomično prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. kojim je odlučeno da I. i II.-tuženici snose svoj parnični trošak te se nalaže tužiteljici da im naknadi parnični trošak u iznosu od 2.965,52 eura/22.343,75 kn[1] , kao i trošak žalbe u iznosu od 38,57 eura/290,62 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba I. i II.-tuženika i potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnoga troška u iznosu od 6.557,34 eura/49.406,25 kn.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno kako slijedi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"3. Dužan je tuženik pod 2. u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljice naknadu plaće za period od 07. srpnja 2016. do 07. studenog 2016. u ukupnom iznosu od 3.016,02 EUR / 22.724,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a koja na iznos od:

- 610,39 EUR teče od 15. 08. 2016. pa do isplate,

- 754,01 EUR teče od 15. 09. 2016. pa do isplate,

- 754,01 EUR teče od 15. 10. 2016. pa do isplate,

- 754,01 EUR teče od 15. 11. 2016. pa do isplate,

- 143,62 EUR teče od 15. 12. 2016. pa do isplate.

4. Dužan je tuženik pod 2., u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2016. u iznosu od 1.077,17 EUR / 8.115,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2017.g pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

II Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), predloživši njeno preinačenje ili ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Tuženici su izjavili žalbu protiv presude u dijelu odluke o parničnom trošku kojim je odlučeno da snose svoj parnični trošak zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom za preinačenje podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana dok je žalba I. i II.-tuženika djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenom navodu I. i II.-tuženika, nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju odluke o parničnom trošku navedeni razlozi o odlučnim činjenicama a one proizlaze i iz pisanih dokaza u spisu.

6. Odlučne činjenice su pravilno utvrđene, iz sadržaja žalbi proizlazi da je sporna pravilnost primjene materijalnoga prava.

7. Odlukom I.-tuženika od 4. srpnja 2016. tužiteljici je izrečen poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

8. Predmet ovoga spora je bio njen tužbeni zahtjev za utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu, da joj tuženici solidarno isplate plaću, naknadu za godišnji odmor i otpremninu za razdoblje od otkaza do isteka otkaznog roka kod I.-tuženika u ukupnom iznosu od 64.926,50 kn, zahtjev da se II.-tuženiku naloži njeno vraćanje na radno mjesto te isplatu plaće za razdoblje od studenoga 2016. do ožujka 2018.

9. Nakon što je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku poslovni broj 6ST-214/16-40 od 17. prosinca 2018. utvrđena kao osnovana tražbina tužiteljice kao vjerovnika višeg isplatnog reda prema I.-tuženiku koja se odnosi na otpremninu, neisplaćenu plaću za razdoblje od 7. srpnja 2016. do 7. studenoga 2016. i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor tužiteljica je u odnosu na njega povukla tužbu u tome dijelu.

10. Tužbeni zahtjev u odnosu na II.-tuženika je temeljila na tvrdnji o prijenosu njenog ugovora o radu na II.-tuženika kao novog poslodavca u smislu odredbe čl. 137. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, dalje: ZR).

11. Tijekom postupka je presudom ovoga suda broj Gž R-1102/19-2 od 19. studenoga 2019. potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, zahtjev da se naloži II.- tuženiku njeno vraćanje na rad i isplata plaće za razdoblje nakon prestanka radnog odnosa.

12. Ovdje pobijanom presudom odlučeno je o preostalom dijelu zahtjeva kojim je tražila da joj II.-tuženik isplati naknadu plaće i naknadu za godišnji odmor za razdoblje od srpnja do studenoga 2016. tj. od donošenja odluke o otkazu do isteka otkaznog roka (tražbina priznata u stečajnom postupku u odnosu na I.-tuženika).

13. Kako je rečeno, već je tijekom postupka pravomoćnom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila u odnosu na II.-vraćanje na rad i isplatu plaće za razdoblje nakon isteka otkaznog roka. Budući da u razdoblju na koje se ovdje sporni dio zahtjeva odnosi nije bila u radnom odnosu kod I.-tuženika a pravomoćnom presudom je odbijen njen zahtjev da ju II.-tuženik kao sljednik I.-tuženika vrati na rad, iz pravomoćne sudske odluke proizlazi utvrđenje da tužiteljica nije zaposlenica II.- tuženika. Naime utvrđeno je da je odluka o poslovnom uvjetovanom otkazu bila zakonita, te je nakon isteka otkaznog roka prestao njen radni odnos kod I.-tuženika a nisu ispunjene pretpostavke za nastavak radnog odnosa kod II.-tuženika jer na njega nije prenesen ugovor o radu u smislu odredbe čl. 137. st. 1. ZR.

14. Prema odredbi čl. 137. st. 1. ZR, ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarske djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.

15. U konkretnom slučaju II.-tuženik nije nastao statusnim promjenama I.-tuženika, riječ je o dvije različite i međusobno neovisne pravne osobe. Također nije u pitanju prijenos djelatnosti koji ima u vidu citirana zakonska odredba jer nesporno nije došlo i do prijenosa u cjelovitom smislu, tj. kompletnih materijalnih sredstava I.-tuženika za obavljanje djelatnosti (poslovni prostor, alati, vozila) budući da je njegova imovina ušla u stečajnu masu. Stoga u ovom slučaju ne postoji odnos pravnog sljedništva, tj. prijenosa svih prava i obveza na II.-tuženika kao sljednika, pa niti prijenosa ugovora o radu temeljem samog zakona već voljom II.-tuženika odnosno njegovih osnivača, sklapanjem novih ugovora o radu.

16. Kako iz izloženog proizlazi da tužiteljica nije u radnom odnosu kod II.-tuženika (takav glavni zahtjev za utvrđenje nije niti istaknula) pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je njen zahtjev za isplatu utuženog iznosa plaće i naknade za godišnji odmor.

17. Djelomično je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci o naknadi parničnoga troška u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev I. i II.- tuženika za naknadu parničnih troškova.

18. Naime, imajući u vidu sadržaj tužbenog zahtjeva i tijek postupka, pogrešan je zaključak suda prvoga stupnja o podjednakom uspjehu stranaka.

19. Prije svega, tužiteljica nije uspjela sa osnovom zahtjeva za utvrđenje nezakonitosti otkaza I.-tuženika niti sa zahtjevom za isplatu plaće nakon isteka otkaznog roka, u odnosu na II.-tuženika nije uspjela ni sa jednim zahtjevom. Za ovdje sporni dio plaće i naknade za razdoblje do isteka otkaznog roka tražbina joj je priznata u odnosu na I.-tuženika u stečajnom postupku nakon čega je u odnosu na njega povukla tužbu u tome dijelu. Imajući u vidu i da je tužiteljica odbila primiti od I.- tuženika isplatu po ovoj osnovi (u istom iznosu koji joj priznat u stečaju i koji je ovdje utužila) prije pokretanja ovog sudskog postupka (list 5. spisa), tužbu u tome dijelu koji je povukla nije imala razloga podnijeti niti je I.-tuženik dao za to povoda.

20. Valja reći i da raspravljanje o tome dijelu zahtjeva nije bilo potrebno, njegov osnov i iznos nisu bili sporni je se radi o tražbini za razdoblje trajanja radnog odnosa kod I.-tuženika koju joj je ponudio isplatiti prije ovoga spora i čija osnovanost i iznos nisu ovisili niti o dopuštenosti otkaza i ostalim zahtjevima u ovom postupku. Stoga u pogledu toga dijela tužbe nije riječ o slučaju iz odredbe čl. 158. st. 1. ZPP i ne može se cijeniti da je makar u tome dijelu ostvarila uspjeh.

21. Zbog ovih razloga nije osnovana njena žalba u dijelu kojim je odlučeno da ona snosi svoj parnični trošak dok je djelomično osnovana žalba tuženih protiv dijela odluke kojom nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnoga troška.

22. Tuženicima su primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) priznati troškovi sastava podnesaka od 12.4.18. i 21.6.18. po 250 bodova (Tbr. 8. t. 1.) zastupanja na ročištima 24.4.18., 13.6.18., 16.1.19. i 19.3.19. po 250 bodova (Tbr. 9. t. 1.) te za ročište 4.10.18. 125 bodova (Tbr. 9. t. 2).

23. Obzirom na iznos zahtjeva za isplatu neosnovan je zahtjev tuženih za vrednovanje parničnih radnji iznosom od 500 bodova. Neosnovan je i zahtjev za naknadu troškova sastava drugog podneska, odgovora na tužbu od 12.4.18. sastavljenog u ime II.-tuženika obzirom da punomoćnik zastupa oboje tuženika i da je sadržaj odgovora na tužbu mogao biti iznesen u podnesku dostavljenom istoga dana za I.-tuženika. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 19.4.18. jer se radi o daljnjem očitovanju na tužbu koje je moglo biti izneseno u podnesku od 12. 4. 18. Za ročište održano 4.10.18. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima nagrada za zastupanje ne pripada prema Tbr. 9. t. 1. već prema Tbr. 9. t. 2. Tarife. Temeljem Tbr. 36. tuženicima pripada uvećanje nagrade od 10% za zastupanje više osoba.

24. Primjenom Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife tuženicima je utvrđena naknada troškova na ime zastupanja u ukupnom iznosu od 22.343,75 kn ili 2.965,52 eura. Zatraženi trošak pristojbi od 3.000,00 kn nije im dosuđen jer nije uopće specificiran niti u spisu postoji dokaz o plaćanju ikakvih pristojbi.

25. Stoga je pravilnom primjenom materijalnoga prava djelomično preinačena prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku tako da je prihvaćen zahtjev tuženih za naknadu iznosa od 2.965,52 eura/22.343,75 kn dok je neosnovana njihova žalba protiv dijela odluke kojim njihov zahtjev nije prihvaćen za iznos troška od 9.522,86 eura/71.750,00 kn.

26. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 370. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci.

27. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tuženicima je dosuđen trošak žalbe razmjerno uspjehu od 31%, primjenom Tbr. 10. t. 5. Tarife. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbe jer u žalbenom postupku nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 19. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.