REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2673/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužiteljice NF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Krpina, odvjetnik u Varaždinu, Petra Preradovića 17, protiv prvotuženika Stanoing d.o.o., OIB 21611439134, iz Varaždina, Juraja Habdelića 4, drugotuženika Imex banka d.d., OIB 99326633206, iz Splita, Tolstojeva 6, kojeg zastupa punomoćnik Darko Medak, odvjetnik u Splitu, Ljudevita Posavskog 12, i trećetuženika Zakmardy d.o.o. u stečaju, OIB 91690558135, iz Varaždina, Juraja Habdelića 4, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Sanja Mihalić iz Varaždina, Alojzija Stepinca 1, a nju zastupa punomoćnica Irena Pikija, odvjetnica u Varaždinu, Trakošćanska 18, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 3767/2017-3 od 22. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-609/2016-9 od 14. ožujka 2017., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev trećetuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrditi da je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 9. studenoga 2011. sklopljen između prvotuženika Stanoing d.o.o., drugotuženika Imex banke d.d. i trećetuženika Zakmardy d.o.o., koji je solemniziran po javnom bilježniku Zvijezdani Rauš-Klier iz Varaždina, 9. studenoga 2011., pod poslovnim brojem OV-10245/11, ništetan u dijelu pod točkom 7., koji se odnosi na zasnivanje i uknjižbu založnog prava na nekretninama i to: suvlasničkom dijelu od 6960/362110 dijela čest. zem. [katastarska čestica], stambena zgrada površine 831 m², podzemna garaža površine 306 m² i dvorište površine 1928 m², ukupne površine 3065 m², [adresa] i [adresa], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), a koji je suvlasnički dio povezan s posebnim dijelom nekretnine i u naravi predstavlja etažu 42, trosobni stan na četvrtom katu, ulaz A, koji se sastoji od: hol 12,60 m², kuhinja 4,00 m², boravak i blagovanje 20,60 m², izba 1,50 m², wc 1,50 m², kupaona 4,30 m², spavaća soba 11,60 m², spavaća soba 10,00 m², balkon 2,10 m², spremište 1,40 m², ukupne površine 69,90 m², zajedno sa svim pripadnostima i služnostima za cijelo, u vlasništvu dužnika, kao i suvlasničkom dijelu od 1760/362110 dijela čest. zem. [katastarska čestica], stambena zgrada površine 831 m², podzemna garaža površine 306 m² i dvorište površine 1928 m², ukupne površine 3065 m², [adresa] i [adresa], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), a koji je suvlasnički dio povezan s posebnim dijelom nekretnine i u naravi predstavlja etažu 74, garaža u prizemlju, koja se sastoji od garažnog mjesta broj 23, ukupne površine 17,60 m², zajedno sa svim pripadnostima i služnostima za cijelo, u vlasništvu dužnika. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi drugotuženiku trošak postupka u iznosu od 8.150,00 kuna (1.081,69 €) sa zakonskom zateznom kamatom od 14. ožujka 2017. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te trećetuženiku iznos od 35.725,00 kuna (4.741,52 €).

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda te je ujedno odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu troška, dok je u točki II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev trećetuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, u cijelosti ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Trećetuženik je odgovorio na reviziju te ju je predložio odbiti kao neosnovanu, dok ostali tuženici na reviziju nisu odgovorili.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredba članka 391. stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu u dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

7. Neutemeljeno tužiteljica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, zato što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Sadržaj revizijskih navoda u bitnom upućuje da revidentica osporava u postupku utvrđenu činjenicu da drugotuženik i trećetuženik nisu postupali u dobroj vjeri pri zaključenju Sporazuma čije se utvrđenje ništetnosti traži u konkretnom slučaju, odnosno da revidentica ne prihvaća razloge koje su sudovi dali za utvrđenje te činjenice. Naime, sudovi su obrazložili zbog čega drugotuženik nije imao razloga posumnjati u istinitost zemljišne knjige i njezinu potpunost imajući na umu da je u odlučnom trenutku kao vlasnik predmetne nekretnine bio upisan isključivo prvotuženik. Pored toga, cijenili su da je drugotuženik prije odobravanja kredita prvotuženiku izvršio uvid u njegovo cjelokupno poslovanje uključujući i poslovne knjige, ali transakcija kupoprodajne cijene tužiteljice nije mogla biti provedena u poslovnim knjigama prvotuženika kod nesporne činjenice da je tužiteljica kupoprodajnu cijenu izvršila u korist računa Niskogradnje Heđek iz Petrijanca prema Ugovoru o asignaciji od 10. svibnja 2011.

7.1. Revidentica ukazuje da je drugotuženik slao dopise svim posjednicima - vlasnicima radi uređenja nastalih odnosa te postavlja pitanje na koji je način došao do tih podataka smatrajući da bi to ukazivalo na nedostatak dobre vjere ovog tuženika, ali ne navodi vrijeme slanja tih dopisa, niti njihov sadržaj, a takvi dopisi ne čine sadržaj spisa. U takvim okolnostima revizijskim navodima nedostaje dostatna argumentacija za zaključak da nižestupanjski sudovi nisu dali razloge o odlučnim činjenicama. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8. Predmet je postupka zahtjev za utvrđenje ništetnosti točke 7. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama navedenim u izreci prvostupanjske presude, koji je Sporazum sklopljen 9. studenoga 2011. između prvotuženika Stanoing d.o.o., drugotuženika Imex banke d.d. i trećetuženika Zakmardy d.o.o. i koji je solemniziran po javnom bilježniku Zvijezdani Rauš-Klier iz Varaždina 9. studenoga 2011. pod poslovnim brojem OV-10245/11.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je tužiteljica s prvotuženikom sklopila Kupoprodajni ugovor broj 44/11 od 16. veljače 2011. kojim kupuje nekretnine opisane u izreci prvostupanjske presude,

- da je tužiteljica kao vlasnica predmetnog stana upisana tek 1. listopada 2012., nakon što je isplatila kupoprodajnu cijenu budući da je potvrdu o isplati kupoprodajne cijene ishodila 28. rujna 2012.,

- da tužiteljica u zemljišnim knjigama nije izvršila predbilježbu svoga prava iz Kupoprodajnog ugovora od 16. veljače 2011.,

- da u vrijeme sklapanja Sporazuma od 9. studenoga 2011. i upisa založnog prava na nekretnini, dio kojeg je kupila i tužiteljica, u zemljišnim knjigama nije bilo vidljivo nikakvo pravo tužiteljice,

- da nije dokazano da bi drugotuženik bio upoznat s činjenicom da je prvotuženik prije sklapanja predmetnog Sporazuma raspolagao stanovima u izgradnji u korist trećih osoba, pa tako i tužiteljice, već da je za tu činjenicu drugotuženik saznao nakon uknjižbe založnog prava, kada mu se počinju javljati kupci stanova uvidjevši da je uknjiženo založno pravo.

10. Na temelju navedenih činjenica sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocjenjujući da tužiteljica nije dokazala postojanje pretpostavki ništetnosti točke 7. predmetnog Sporazuma od 9. studenoga 2011. u smislu odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), u bitnom stoga što tužiteljica nije dokazala da je drugotuženik postupao u zloj vjeri, odnosno protivno moralu društva budući da u trenutku sklapanja Sporazuma nije postojalo nikakvo vidljivo pravo tužiteljice na predmetnoj nekretnini. Sudovi također zaključuju da je jedina osoba koja u konkretnom slučaju nije postupala u dobroj vjeri, prvotuženik koji je s drugotuženikom sklopio ugovor o kreditu i koji je dao suglasnost za uknjižbu založnog prava znajući da je stanove u stambenoj zgradi u izgradnji već prodao. Međutim, sudovi ocjenjuju da je tužiteljica predmetnom tužbom izabrala pogrešan pravni put radi zaštite povrijeđenog prava i da zaštitu povrijeđenog prava može zahtijevati samo od prvotuženika na način da joj isti isporuči drugu stvar bez pravnog nedostatka ili raskid ugovora, sniženje cijene i sl. Osim toga, istaknuto je i da je tužiteljica mogla podnijeti prijedlog za predbilježbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, što je, međutim propustila učiniti, a u kojem bi slučaju činjenica njezine kupoprodaje bila vidljiva drugotuženiku u zemljišnoj knjizi.

11. U takvim su okolnostima sudovi ocijenili da se drugotuženiku u primjeni odredbe članka 123. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) nedostatak dobre vjere ne može predbaciti zato što nije istraživao izvanknjižno stanje. Osim toga, ocijenjeno je da, s aspekta primjene odredbe članka 122. stavka 2. i 124. ZVDSP, na strani drugotuženika i trećetuženika nije bilo nemoralnog postupanja koje bi, u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO, imalo za posljedicu ništetnost predmetnog Sporazuma. Kako su drugotuženik i trećetuženik prilikom sklapanja Sporazuma postupali savjesno i unutar granica dopuštenih zakonom i Ustavom, sudovi su odbili tužbeni zahtjev.

12. Bez osnove tužiteljica osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva. Naime, odredbom je članka 322. stavka 1. ZOO propisano da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog dobra ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. 13. Kada su sudovi utvrdili da u postupanju drugotuženika i trećetuženika pri zaključenju predmetnog Sporazuma nije bilo elemenata nemoralnosti odnosno da su oni postupali savjesno i unutar granica dopuštenih zakonom i Ustavom, cijeneći njihovo postupanje u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem odredbi članka 122. stavaka 2. i 3., te članka 124. ZVDSP, tada je odbijanje tužbenog zahtjeva rezultat pravilne primjene materijalnog prava, odnosno odredbe članka 322. stavka 1. ZOO.

14. Budući da ne postoje razlozi zbog koji je revizija podnesena, valjalo je reviziju tužiteljice obiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. stavka 2. ZPP.

15. Odlučujući po osnovi odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu trećetuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, pa je stoga ovaj zahtjev odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 19. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić