Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 80 Gž-4130/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednici vijeća, Gabrieli Topić Kordej kao sutkinji izvjestiteljici i članici vijeća te Marijanu Vugiću kao članu vijeća, u pravnoj stvar tužitelja B. P. iz V., OIB: …, zastupan po punomoćniku G. M., odvjetniku iz V., protiv 1. tuženice D. R., OIB: …, 2. tuženika G. R.1 , OIB: … i 3. tuženice G. R.2 , OIB: …, svi iz B.n.m., zastupane po punomoćnici J. S., odvjetnici u B.n.m., radi ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-135/22 od 9. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-135/22 od 9. kolovoza 2022.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim ugovora o prodaji nekretnine te dva Anexa tog ugovora o prodaji nekretnine pobliže opisane u toj točki izreke koji su sklopljeni između pravnog prednika tuženika kao prodavatelja sa tužiteljem kao kupcem. Odbijen je i zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene koju je prednik tuženika primio s osnove ništetnog ugovora o kupoprodaji.
Pod točkom II. izreke je tuženicima dosuđen parnični trošak.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11 ,25/13, 28/13, 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovan postupak istom sudu. Traži trošak žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se poziva tužitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP utemeljena na tvrdnji da je tužitelju onemogućeno raspravljanje jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi podnesak protivne strane od 29. lipnja 2022. s dokumentacijom tužitelju bio dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave.
6. Predmet spora je utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji sklopljen 1997. godine te utvrđenje ništetnim dva Anexa tog ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenih između prednika tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca te zahtjev za povrat kupoprodajne cijene koju je prednik tuženika primio od tužitelja po osnovu ništetnog pravnog posla.
7. Tužbeni zahtjev utemeljen je na tvrdnjama da tužitelj kao kupac nije mogao postati vlasnikom samo jednog dijela površine cijele čestice, već se radi o pravnom poslu koji ne proizvodi pravne učinke, jer je u suprotnosti sa načelom jedinstvenosti nekretnine propisanim čl. 9. u svezi čl. 366. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje, da je prije bilo kakve prodaje morala biti provedena parcelacija zemljišta. Međutim, već tada, parcelacija se pak nije mogla provoditi ako dotične građevine i zemljište nisu unutar građevinskog područja (čl. 43. i 43/a. Zakona o prostornom uređenju). Tvrdi da ograničenja parcelacije proizlaze iz činjenice da se ovdje radi o šumi/pašnjaku kao poljoprivrednom zemljištu koje ima poseban status, za koje postoji poseban interes države (čl. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu) te posebna ograničenja za slučaj parcelacije i daljnjeg pravnog prometa. Tužitelj tvrdi da Ugovor o prodaji, kao niti oba kasnije zaključena Aneksa, ne sadržavaju točnu oznaku zemljišta kojega se uknjižba zahtijeva što je protivno odredbi čl. 54. Zakona o zemljišnim knjigama jer u vrijeme zaključenja ugovora (a takvo je stanje i danas) predmet kupoprodaje površina zemljišta od 360 m2 nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao zasebno zemljišnoknjižno tijelo, s točnom oznakom zemljišta. Na kraju se navodi da potpisi prodavatelja nikada i nigdje nije ovjeren kod javnog bilježnika, tako da niti jedna od isprava ne sadržava niti minimum pretpostavaka za valjanu uknjižbu i prijenos prava vlasništva.
Slijedom navedenih tvrdnji tužitelj smatra kako predmetni ugovor u kupoprodaji ne ispunjava zakonom propisane uvjete da bi kao valjan i dopušten pravni posao koji bi predstavljao osnovu za stjecanje nečijeg vlasništva, odnosno da je riječ o apsolutno ništavom pravnom poslu temeljem kojeg tužitelj ni pod kojim uvjetima ne može postati vlasnikom predmeta kupnje i uknjižiti se u zemljišnim i drugim javnim knjigama kao samovlasnik istih, premda je kupoprodajnu cijenu isplatio u cijelosti, te izvršio i sve druge obaveze koje su se od njega zahtijevale, sve u cilju da se ugovor ipak realizira.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka je prvostupanjski sud u bitnome utvrdio :
- da su prednik tuženika i tužitelj dana 4. kolovoza 1997. sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina te dva Anexa tog ugovora kojima je kupljeno zemljište površine 30 m2 od ukupno 2550 m2
- da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti,
-da je tužitelju predan predmet kupoprodaje i da je dobio ovlaštenje bezuvjetnog upisa vlasništva kupljene nekretnine u zemljišnu knjigu.
Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su svaka od ugovornih strana ispunile svoju obvezu i da je otpočetka prava volja stranaka prilikom zaključenja bila usmjerena na to da se izrealizira sadržaj sklopljenog ugovora i aneksa istog. Zbog navedenog odbija tužbeni zahtjev jer sklopljeni pravni poslovi nisu protivni niti Ustavu Republike Hrvatske, niti moralu društva, a nisu protivni niti prisilnim propisima. Posljedično navedenom je odbijen zahtjev tužitelja za povrat novčanog iznosa plaćenog temeljem ništetnog pravnog posla.
9. Suprotno svim žalbenim navodima kojima tužitelj izražava drugačije pravno stajalište o predmetu spore, pored utvrđenih činjenica je prvostupanjski sud pravilno jer i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, predmetni odbio tužbeni zahtjev
ugovor nije zahvaćen razlozima ništetnosti.
Naime, prema odredbi čl. čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Dakle, u situaciji kada je nedvojbeno utvrđeno da je ugovor sklopljen u propisanoj formi, da su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (predmetu i cijeni) te da je kupoprodajna cijena isplaćena i tužitelju predan posjed nekretnine tada Ugovor o kupoprodaji proizvodi pravne učinke i nije ništetan pa je bez utjecaja na njegovu pravnu valjanost pitanje (ne)mogućnosti parcelacije nekretnine i njene uknjižbe u zemljišnu knjigu.
.
Ne može se kao osnovan prihvatiti niti žalbeni navod da je predmetni pravni posao ništetan jer je sklopljen protivno načelu jedinstva nekretnina. Navedeno jer u takvom slučaju svaka ugovorna strana, a i treći u čiju je korist ugovor sklopljen, ima pravo zahtijevati pravednu izmjenu ugovora kojim bi se taj nedostatak otklonio sukladno čl. 366. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14– dalje: ZV), a to u konkretnom slučaju nije predmet tužbenog zahtjeva.
10. Kako je prvostupanjski sud, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, bitne činjenice o kojoj ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, utvrdio na način određen odredbom čl. 8 ZPP-a, to je na tako utvrđenim činjenicama pravilno odbio tužbeni zahtjev pa nije počinjena niti povreda iz odredbe čl. 353. st.1. točka 2.i
3. ZPP.
11. I odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita kako u osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini (čl. 155. st. 1. ZPP).
12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
U Zagrebu 19. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Sandra Artuković Kunšt, univ.spec.iur., v.r.
