REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj 19 Pr-399/2022-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja škola G. V., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Sindikat, S., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. U., odvjetniku iz Z., radi nadomještanja suglasnosti, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. studenog 2022., održane u prisutnosti zz tužitelja V. K. osobno, punomoćnika tužitelja D. L., odvjetnika, zz tuženika Lj. V. osobno te punomoćnika tuženika D. U., odvjetnika, dana 19. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Nadomješta se suglasnost na Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radniku zaposlenom kod tužitelja, i to radniku N. M., a koju suglasnost je tuženik uskratio očitovanjem datiranim 5. veljače 2022.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u visini od 603,68 eura / 4.548,43 kune, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je radnik N.M., temeljem važećeg ugovora o radu od 01.09.2017., zaposlen kod tužitelja na neodređeno vrijeme na radnom mjestu učitelj fizike, na nepuno radno vrijeme u trajanju od 16 sati tjedno, počevši od 01.09.2017., dok je temeljem ranije važećeg ugovora o radu kod tužitelja bio zaposlen od 01.01.2014. pa do 01.09.2017. Obaviješću tuženika datiranom 13.12.2021. tužitelj je izviješten da je radnik N.M., izabran za sindikalnog povjerenika Sindikata. Radnik N.M. prekršio je odredbe sklopljenog ugovora o radu jer u dane … nije došao na svoje radno mjesto, niti je izvršavao radne zadatke, odbijajući postupiti sukladno Odluci o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova (NN 121/2021), tj. u više
navrata je izričito odbio poslodavcu ili od poslodavca ovlaštenoj osobi predočiti test na virus SARS-CoV-2, EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz utvrđen točkom VII. prethodno naznačene Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Također, radnik N.M., nije prisustvovao niti sjednici razrednog vijeća 12.01.2022. Dakle, radnik N.M., izričito je odbio postupiti sukladno važećem pozitivnom propisu Republike Hrvatske, čime je njegov izostanak s radnog mjesta, odnosno neizvršavanje ugovorom preuzetih radnih obveza radnog mjesta učitelja fizike neopravdano. Tužitelj, kao poslodavac, je nakon višekratnih usmenih opomena, radniku N.M., izrekao i dostavio i dva pisana upozorenja na obveze iz radnog odnosa, i to upozorenja od 08.12.2021. i od 20.12.2021., ali niti nakon primitka pisanih upozorenja, sve do današnjeg dana, radnik N.M., nije uskladio svoje ponašanje sa zakonskim ugovornim obvezama, te i nadalje odbija postupiti sukladno prethodno naznačenoj Odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, uzrokujući poremećaj u poslovanju poslodavca koji nužno stalno morati pronalaziti i osiguravati zamjene, tj. angažirati druge učitelje kako bi osigurao djeci obvezno osnovnoškolsko obrazovanje, kao ispunjenje svoje osnovne djelatnosti. Tužitelj se dopisom od 26. siječnja 2022., po punomoćniku, obratio tuženiku radi davanja suglasnosti na odluku o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radniku N.M. U svom očitovanju datiranom 05.02.2022. tuženik paušalno odbija zahtjev tužitelja kao poslodavca za davanjem suglasnosti, zlorabeći ovaj zakonom propisani institut zaštite sindikalnih povjerenika, pa tako potpuno neistinito navodi kako tužitelj kao poslodavac "ne navodi nikakvu odluku o otkazu ugovora o radu radniku koju namjerava donijeti", iako je u zahtjevu poslodavca vrlo jasno navedeno kakva se vrsta odluke o otkazu namjerava donijeti. Također, vrlo detaljno i jasno je navedeno koje se povrede radniku N.M., stavljaju na teret, no, tuženik opet neistinito navodi da nije navedeno "na koji način i kada je radnik počinio povredu obveze iz radnog odnosa". Dapače, da se radi o zlouporabi prava usmjerenoj isključivo na neopravdano sprječavanje otkazivanja pojedinim osobama imenovanim za sindikalne povjerenike, konkretno radniku N.M., ukazuje i činjenica da je očitovanje tuženika očito uobičajena špranca, koja čak nije niti vlastoručno potpisana od Lj. V., zamjenice predsjednika Sindikata, nego se radi o fotokopiji isprintanoj u boji, kako bi se stvorio privid originalnog vlastoručnog potpisa. Ovakvo postupanje tuženika ukazuje na neosnovanost i neopravdanost odbijanja davanja suglasnosti, slijedom čega je tužitelj primoran podnijeti ovu tužbu. S obzirom na sve prethodno izneseno, tj. s obzirom da postoji osnovana sumnja da se ostvario dopušteni razlog otkaza ugovora o radu, da se radi o zaposleniku tužitelja kojem se može otkazati ugovor o radu, a da tuženik neosnovano uskraćuje tužitelju dati zakonom potrebnu suglasnost, tužitelj predlaže presuditi kao u izreci ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj ne navodi koje je odredbe zaključenog Ugovora o radu, radnik tj. učitelj fizike N.M., povrijedio kako bi dokazao postojanje osnovane sumnje u svrhu otkaza Ugovora o radu. Uz dopis, kojeg je tužitelj uputio predsjednici Sindikata nije dostavio nijedan podatak, koji bi bio značajan za položaj radnika kojem bi tužitelj otkazao ugovor o radu. Stoga ne postoji osnovana sumnja da je radnik počinio povredu radne obveze, zbog čega se s obzirom na sve navedeno predlaže da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz naknadu tuženiku troška postupka.
3. Sud je proveo dokaze uvidom u: dopis tuženika od 05.02.2022., očitovanje na otkaz ugovora o radu N.M. sa preslikama povratnica, dopis tužitelja od 26.01.2022. sa povratnicom, ispis e-mail komunikacije, Očitovanje na drugo upozorenje (pred pokretanje otkaza ugovora o radu N.M. od 17.01.2022.), dopis tuženika tužitelju od 13.12.2021., Upozorenja tužitelja upućenih N.M. od 08.12.2021. i 20.12.2021., Ugovor o radu koji je sklopljen između tužitelja i N.M. od 01.09.2017., dopis N.M. upućen tužitelju od 06.12.2021., Zahtjeve za zaštitu prava radnika N.M. od 07.12.2021., Zahtjev za osiguranje sigurnih uvjeta rada, Zahtjev za davanje izjave o preuzimanju odgovornosti od posljedica medicinskog zahvata, Zahtjev za dostavu pisanog odgovora o davanju osobnih podataka i Obavijest, koju dokumentaciju je N.M. uputio tužitelju, saslušani su u svojstvu svjedoka N.M., te u svojstvu stranaka u postupku zz tužitelja V. K. i zz tuženika Lj.V.
4. Na osnovi provedenih dokaza, a temeljem čl.8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19, dalje: ZPP), sud ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Između stranaka nije sporno da je N.M. izabran za sindikalnog povjerenika Sindikata prosvjetitelja kako slijedi iz Obavijesti poslodavcu o izboru sindikalnog povjerenika kojeg je tuženik uputio tužitelju 13.12.2021.
6. Iz dopisa tužitelja od 26.01.2022. upućenog tuženiku slijedi da tužitelj želi otkazati ugovor o radu N.M. zbog skrivljenog ponašanja ovog radnika. Tužitelj se u dopisu poziva na činjenice da isti u dane … nije došao na svoje radno mjesto, niti je izvršavao radne zadatke, odbijajući postupiti sukladno Odluci o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova (NN 121/2021), tj. u više navrata je izričito odbio poslodavcu ili od poslodavca ovlaštenoj osobi predočiti test na virus SARS-CoV-2, EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz utvrđen točkom VII. prethodno naznačene Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Također, radnik N.M. nije prisustvovao niti sjednici razrednog vijeća 12.01.2022. Tužitelj smatra da je time njegov dolazak na radno mjesto odnosno neizvršavanje ugovorom preuzetih radnih obveza, neopravdano, čime je i nakon izricanja pisanih opomena, radnik odbio postupiti sukladno naznačenoj Odluci, radi čega je poslodavac učestalo morao pronalaziti i osiguravati zamjene, kako bi se osiguralo obvezno osnovnoškolsko obrazovanje.
7. Iz iskaza svjedoka zz i ravnateljice tužitelja slijedi da je N.M. bio na bolovanju od 16.11.2021. do 26.11.2021. te da mu je u ponedjeljak 29.11.2021. na njegovo traženje odobrila jedan dan godišnjeg odmora. Cijelo to vrijeme su komunicirali, međutim, on nije želio niti pristupiti svojoj liječnici da mu pruži potrebnu zdravstvenu zaštitu pa mu je u konačnici liječnica zatvorila bolovanje jer joj se nije javljao, što joj je poznato iz priče ovog radnika. Nadalje, da N.M. nije dolazio na posao u daljnjem razdoblju od … a na posao se vratio … koje cijelo vrijeme nije radio (bolovanje od 16.11.2021. do 26.11.2021. i slobodan dan na 29.11.2021.). Tri puta je pokušao pristupiti svom radnom mjestu, međutim, to mu nije dozvolila jer nije imao potvrdu da je cijepljen ili testiran na Covid-19. Zbog ovakvog postupanja nedolaženja na posao on je izazvao ozbiljne poremećaje u radu škole. Svjedok N.M. ne poriče u svom iskazu da u navedenom razdoblju nije dolazio na posao, te da je tri puta pokušao pristupiti svom radnom mjestu, međutim, da mu to ravnateljica nije dozvolila jer nije imao potvrdu da je cijepljen ili testiran na Covid-19. Svoj izostanak s rada te cjelokupnu problematiku obrazlaže na način da u odnosu na medicinsku dokumentaciju na koju ga je tužitelj pozvao da je dostavi, a kako bih pristupio na radno mjesto; a radi se o Covid potvrdi i to: ili u pravcu da je testiran ili u pravcu da je cijepljen protiv virusa, tako nešto nije prihvatio dati na uvid niti je prihvatio testirati se, a niti je bio cijepljen iz razloga jer smatra da je poznata stvar da cjepivo nema nikakvog učinka, a izrazito je rizično, neučinkovitost cjepiva potvrđuje studija koju je priložio u svom pisanom Očitovanju, izrazite su zdravstvene posljedice cijepljenja, priložio je i dokumente na veliki broj radova i istraživanja koji dokazuju štetnost. Testirao se nije iz razloga jer je zdravstveno štetno prema svjedočenju mnogih doktora, praksa je pokazala da ga izvode nestručno osoblje, npr. studenti, a trebaju ga provoditi liječnici kojima je to specijalnost, testiranje je vrlo često izrazito bolno, predstavlja narušavanje njegovog fizičkog integriteta, a time i dostojanstva. Uvjetovanje pristupa radnom mjestu testiranjem smatra da je veliki društveni problem i odbio je održati takav pristup, po njegovom mišljenju, nasilja nad ljudima ucjenom za gubitak radnog mjesta.
8. Nije sporno i da je tužitelj uputio N.M., upozorenja na obveze iz radnog odnosa 08.12.2021., 20.12.2021., iz razloga ne predočavanja testa na virus SARS-CoV-2, odnosno EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz utvrđen točkom VII Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Sam svjedok N.M., poriče da bi isto ishodio ili da bi se podvrgnuo testiranju, a isto je vidljivo i iz njegovih očitovanja tuženiku od 07.12.2021., Zahtjeva za zaštitu prava radnika, Zahtjeva za osiguranjem sigurnih uvjeta rada, Zahtjeva za davanje izjave o preuzimanju odgovornosti od posljedica medicinskog zahvata, Zahtjeva za dostavu pisanog odgovora o davanju osobnih podataka. U navedenim se protivljenje testiranju na virus ili cijepljenje protiv navedene bolesti, obrazlaže na način da je isto neetično i nehumano, da se istim ne poštuju ljudska prava, da se radi o prisili na medicinske postupke za koje je potreban slobodan i informiran pristanak, te da je PVR test invazivna metoda, rizična za ozljede. Uz navedeno svjedok N.M. traži i da mu tuženik osigura sigurne uvjete rada, nakon što se testira i/ili cijepi; kao I da mu izda izjavu o potpunom preuzimanju odgovornosti za štetne posljedice I odgovori na pitanja u odnosu na činjenicu da se bez privole osobni podaci ne mogu prikupljati, obrađivati i koristiti.
9. Dakle iz iskaza svjedoka N.M. i zz tužitelja, nedvojbeno je za zaključiti da je u tri navrata svjedok pokušao pristupiti svom radnom mjestu, međutim, to mu nije dozvolila zz tužitelja, jer nije imao potvrdu da je cijepljen ili testiran na Covid-19, te je posljedično tome neopravdano izostao s rada u razdoblju od 30.11.2021., do 07.03.2022.
10. Svjedok N.M. je bio dužan postupiti sukladno Odluci o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova (NN 121/2021), te po točki VII Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Naime, u više navrata je izričito odbio poslodavcu ili od poslodavca ovlaštenoj osobi predočiti test na virus SARS-CoV-2, EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz utvrđen točkom VII. Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Odlukom o uvođenju posebne sigurnosne mjere nije ograničeno tužiteljevo pravo na rad i slobodu rada, već je to pravo zbog važnih razloga (zdravlja ljudi) samo uvjetovano ispunjenjem određenih uvjeta koje je tužitelj trebao ispuniti. Tužitelja je bio dužan poštivati odluke propisane Odlukom Stožera civilne zaštite radi zaštite svih djelatnika i učenika te je prepustio na odluku svjedoku koji način provjere za bolest COVID-19, a koju je mogućnost je svjedok odbio. U takvoj situaciji kada svjedok nije poštivao Odluku o uvođenju posebnih sigurnosnih mjera o davanju na uvid potvrde o cijepljenju, preboljenju ili negativnom PCR testu, opravdano je svjedoku zapriječen ulaz u zgradu tužitelja. Stoga se odbijanje provedbe Odluka Stožera civilne zaštite ima smatrati teškim kršenjem obveza iz radnog odnosa (neopravdani nedolazak na posao).U odnosu na navode zz tuženika Lj. V. koja iskazuje da je tuženik odbio dati prethodnu suglasnost, a da se otkaže ugovor o radu svjedoku, zato što je sindikat ocijenio da je ovdje na djelu diskriminacija zato što se odvajalo ljude koji nisu cijepljeni i tražilo se da se testiraju, a da do diskriminacije ne bi došlo ukoliko bi se i cijepljeni i necijepljeni testirali na prisutnost virusa Covid-19; sud ne prihvaća. Naime, navedeno je obrazloženo u sadržaj je odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske donesene pod poslovnim brojem:U-II/5417/2021 (i dr.) od 21. prosinca 2021. u kojoj taj sud između ostalog navodi:
"Slijedom svega navedenog, proizlazi da je prema rezultatima znanstvenih istraživanja, znanstvenih radova i prikupljenih iskustava stečenih za vrijeme epidemije znatno manja vjerojatnost zaraze i širenje bolesti COVID-19 među osobama koje su cijepljene ili preboljele bolest COVID-19 nego među necijepljenim osobama. (...)
Stoga kod negativnog testa i potvrde o cijepljenju ne radi se o apsolutnoj sigurnosti nego o smanjivanju rizika za zaraznost. Naime, cijepljena osoba kao i osoba s negativnim testom može ipak biti zarazna za druge, ali su izgledi za zaraznost daleko niži nego kad osoba ne bi bila cijepljena ili kad ne bi imala negativni test. Slijedom navedenog, obvezno testiranje zaposlenika odnosno predočavanje EU digitalne COVID potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju ili preboljenu imaju vrijednu medicinsku uporabu u borbi protiv COVID-19. Ustavni sud ocjenjuje da je osporena mjera sposobna realno doprinijeti ostvarenju legitimnog cilja jer se na taj način smanjuje prijenos zaraze zaposlenih i pacijenata, odnosno korisnika socijalne skrbi na minimum."
11. Između stranaka nije sporno da se tužitelj obratio tuženiku dopisom radi davanja suglasnosti na namjeravani otkaz Ugovora o radu radniku N.M. dopisom od 26.01.2022. Dopis sadrži sve podatke i to; u koje dane N.M. nije došao na posao te razlog nedolaska u smislu da je odbijao postupiti sukladno navedenim Odlukama, poslodavcu predočiti negativan test na virus, digitalnu Covid potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz. Isto tako iz iskaza zz tužitelja i zz tuženika, suglasno slijedi i da tuženik nije imao nikakvih pitanja u odnosu na sam otkaz svjedoku, kao da nije tražio niti dodatna objašnjenja ili dokumentaciju. Također nije sporno da je tuženik uskratio zatraženu suglasnost, dopisom od 05.02.2022.(subota), dakle je tužitelj nije mogao zaprimiti prije 07.02.2022. (ponedjeljak), dok je tužba podnesena 22.02.2022. ( čl. 188. st. 3. ZR-a).
12. Vrhovni sud RH je u više Odluka (Revr-407/13, Revr-137/16, Revr- 388/17), zauzeo pravno shvaćanje da se u parnici koja se vodi radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku poslodavca koju je uskratilo radničko vijeće, dovoljno da poslodavac dokaže da postoji samo osnovana sumnja (vjerojatnost) o ostvarenju otkaznog razloga, te da je u takvoj parnici potrebno ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu zbog razloga koje propisuje ZR kao dopuštene razloge za otkaz, radi li se o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu, upućuje li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu, te da poslodavac nije dužan dokazivati da je ostvaren razlog za namjeravani otkaz ugovora o radu, jer bi se poslodavca dovelo u situaciju da vodi dva postupka u kojim bi svakom od njih zasebno morao dokazati ostvarenje istog razloga za otkaz ugovora o radu. Sud je u postupku radi nedopuštenosti otkaza vezan presudom iz postupka nadomještanja suglasnosti jedino u pogledu činjenice da je nadomještanje suglasnosti stvorilo pretpostavku da je poslodavac uopće mogao otkazati radniku a ne i da je otkaz opravdan. Poslodavac će u postupku otkazivanja ugovora o radu morati dokazati da su ostvareni razlozi za otkaz.
13. Stoga, sud smatra da se tuženik neosnovano usprotivio donošenju odluke o otkazu radniku N.M.
14. Preostale navode stranaka i predložene dokaze, sud nema potrebe posebno obrazlagati i izvoditi, kraj utvrđenog činjeničnog stanja opisanog u obrazloženju ove odluke.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, i važećoj Odvjetničkoj Tarifi a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku. Trošak je dosuđen u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak po Tbr. 7. t.2. u visini od 200 bodova, odnosno 398,00 eura, u koji iznos je valjalo pridodati PDV u iznosu od 99,50 eura, pa je ukupni parnični trošak za zastupanje po odvjetniku priznat i dosuđen u visini od 497,50 eura. Istom je valjalo pridodati sudsku pristojbu na tužbu u visini od 53,09 eura i na presudu u visini od 53,09 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 603,68 eura / 4.548,43 kune.
16. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. rujna 2023.
Sudac:
Marina Braje Meznarić, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste u 5 istovjetnih primjeraka putem ovoga suda Županijskom sudu.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku uz rješenje o otkazu punomoći
