Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50 Gž-1868/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1- tužitelja R. K.1 iz B., OIB: … i 2-tužiteljice R. Č. iz D., oboje zastupani po punomoćnici M. T., odvjetnici u R., protiv 1-tužene S. K. iz D., OIB: … i 2-tuženice R. K.2 iz B. F., OIB: …, obje zastupane po punomoćniku S. I., odvjetniku u R., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženica protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-461/2021-10 od 14. travnja 2022., u sjednici vijeća održane dana 19. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-461/2021-10 od 14. travnja 2022. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže je tuženicima da stan na katu kuće u D., koja kuća je u zemljišnim knjigama opisana kao kč. br. 1836-kuća br. …, garaža, drvarnica i dvorište, površine 634 m2 upisana u z.k.ul. br. 536 k.o. D. predaju tužiteljima u posjed svakom po jednu polovinu dijela slobodan od osoba i stvari u roku od 15 dana

Nalaže se tuženicama da isplate tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 6.472,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koja teče po stopi sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a od 14. travnja 2022. pa do isplate sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužiteljima naknaditi troškove postupka tuženicama u iznosu od 522,37 eura[1] /3.935,80 kn u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženicama troškove žalbenog postupka u iznosu od u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da stan na katu kuće u D., koja kuća je u zemljišnim knjigama opisana kao kč. br. 1836-kuća br. …, garaža, drvarnica i dvorište, površine 634 m2 upisana u z.k.ul. br. 536 k.o. D. predaju tužiteljima u posjed svakom po jednu polovinu dijela slobodan od osoba i stvari (točka I izreke) te je naloženo tuženicama da tužiteljima namire trošak parničnog postupka u iznosu od 6.472,00 kn sa zateznim kamatama od 14. travnja 2022. pa do isplate (točka II izreke).

2. Presudu pobijaju tužene zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP-a) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev odnosno podredno ukine pobijanu presudu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženica je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kao vlasnika za predaju u posjed dijela predmetne nekretnine koju u posjedu drže tužene.

5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelji suvlasnici svaki u 1/2 dijela čest. 1836, u naravi kuća br. …, garaža, drvarnica i dvorište površine 634 m2 upisane u z.k.ul. 536 k.o. D., da dio predmetne kuće u posjedu drže tuženice, da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-2620/2013 od 14. srpnja 2017. odbijen tužbeni zahtjev ovdje 1-tuženice za utvrđenjem da stan na prvom katu predmetne kuće predstavlja bračnu stečevinu ovdje 1-tuženice i ovdje 1- tužitelja te je istom presudom ovdje 1-tužitelju naloženo isplatiti ovdje 1-tuženoj, na ime bračne stečevine koja predstavljaju ulaganja u predmetni stan, iznos od 37.413,34 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kao i činjenica da 1-tužitelj navedeni iznos 1-tuženoj nije isplatio.

6. Isto tako nije sporno da su tužitelji dokazali pretpostavke iz odredbe čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV) kojom je propisano da vlasnik u sudskom postupku u kojem od osobe koja posjeduje njegovu stvar traži da mu ista njegovu stvar vrati u posjed mora dokazati činjenicu da je vlasnik te stvari i da se ista nalazi u njegovom posjedu.

7. U žalbenoj fazi sporno je imaju li pravo tužitelji na predaju u posjed predmetne nekretnine s obzirom na istaknuti prigovor retencije.

8. Prvostupanjski sud ocijenio je prigovor retencije neosnovanim i to iz razloga što je 1-tuženica pravomoćnom sudskom odlukom odbijena sa zahtjevom na utvrđenje da stan na prvom katu predmetne kuće predstavlja bračnu stečevinu 1-tužene i 1- tužitelja s time da je istom uspjela sa zahtjevom na isplatu izvršenih ulaganja a da na poziv 1-tužitelja, da mu dostavi broj računa radi uplate iznosa koji joj je obvezan isplatiti po navedenoj presudi, to nije učinila, da se od dostave tužbe u ovoj pravnoj stvari (2013.), ako su do tada bile i pošteni posjednici, tuženice imaju dalje smatrati nepoštenim posjednicima, da pravo retencije pripada samo poštenom posjedniku a da je sama 2-tužene navela da je ona ulaganja u stan izvršila tijekom 2016. dakle u trenutku kada je bila nepoštena posjednica.

9. S navedenim utvrđenjima ne može se složiti ovaj sud drugog stupnja.

10. U smislu odredbe čl. 164. st. 1. ZV pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora ju predati vlasniku ili osobi koju taj odredi s time da pošteni posjednik u tom slučaju ima pravo tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni (st. 2.). Dakle odlučno za odlučivanje o osnovanosti prigovora retencije je da li je posjednik tuđe stvari pošten te da li je kao takav izvršio ulaganja u tuđu stvar.

11. Pogrešan je pravni stav suda prvog stupnja da se tuženice u okolnostima konkretnog slučaja imaju smatrati nepoštenim posjednicama od trenutka dostave tužbe u ovoj pravnoj stvari na odgovor. Naime, u ovoj pravnoj stvari nije bilo sporno među strankama, a što je utvrđeno i pravomoćnom sudskom odlukom, da je 1- tuženica vršila ulaganja u predmetnu nekretninu za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedno sa 1-tužiteljem, kada je ista bila pošteni posjednik jer je nekretninu koristila za vrijeme trajanja bračne zajednice po dopuštenju 1-tužitelja. Ista je, s obzirom na navedeno, suprotno stavu prvostupanjskog suda, bila pošteni posjednik sve do trenutka kada je saznala za pravomoćnu odluku kojom je odbijen njezin zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini koji je zahtijevala sa naslova bračne stečevine. Navedena presuda postala je pravomoćna 4. lipnja 2019. Kako 1- tuženica svoje pravo retencije temelji na izvršenim ulaganjima u nekretninu u vlasništvu tužitelja dok je bila pošteni posjednik 1-tuženici pripada pravo zadržanja predmetne nekretnine u odnosu na koju tužitelji traže predaju u posjed sve dok joj ne budu naknađeni troškovi ulaganja u tu nekretninu koje je ona činila za vrijeme trajanja braka.

12. Nije sporno među strankama da 1-tužitelj 1-tuženoj navedeni iznos ulaganja nije platio. Nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da sama činjenica da 1- tuženica nije 1-tužitelju na njegov poziv dostavila broj svog računa a radi plaćanja vrijednosti njenih ulaganja dovodi do zaključka da je ona na taj način odbila primiti dosuđeni joj iznos odnosno da je zbog takvog postupanja 1-tužitelj svoju obvezu u tom pogledu ispunio. To tim više što 1-tužitelj navedenim e-mailom (kojim traži dostavu računa) predlaže i prebijanje tražbine 1-tuženice sa njegovim drugim tražbinama koje pri tome nisu eventualno utvrđene nekom sudskom odlukom, što je sud prvog stupnja potpuno zanemario. Osnovano u tom pogledu žaliteljice ističu i da je 1-tužitelj osim uplate na račun 1-tuženice imao na raspolaganju i mogućnost ispunjenja svoje obveze i na druge načine npr. poštanskom uplatom što sud prvog stupnja također u cijelosti zanemaruje.

13. Dakle, s obzirom na naprijed navedena utvrđenja da je u trenutku ulaganja 1- tuženice u nekretninu tužitelja ista bila pošteni posjednik, da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-2620/2013 od 14. srpnja 2017. utvrđena vrijednost ulaganja ovdje 1-tuženice u nekretninu tužitelja odnosno ovdje 1- tužitelju naloženo je isplatiti ovdje 1-tuženoj, na ime bračne stečevine koja predstavljaju ulaganja u predmetnu nekretninu, iznos od 37.413,34 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kao i da 1-tužitelj navedeni iznos 1-tuženoj nije isplatio niti dokazao da bi 1-tuženica odbila ispunjenje te tražbine od 1-tužitelja pravilnom primjenom materijalnog prava prigovor retencije valjalo je ocijeniti osnovanim.

14. Kako 1-tuženica u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZV može zadržati predmetni stan u posjedu dok joj ne budu naknađeni zatraženi nužni i korisni troškovi koje je imala u vezi sa istim zajedno sa 2-tuženicom kao članom njenog domaćinstva, visina kojih troškova ulaganja je pravomoćno utvrđena u sudskom postupku a koji joj od 1- tužitelja nisu nadoknađeni tužbeni zahtjev tužitelja na predaju u posjed valjalo je, za sada, zbog osnovanosti prigovora retencije, ocijeniti neosnovanim.

15. S obzirom na navedeno valjalo je prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe čl. čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u parnici valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

16.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženicama su priznati cjelokupni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22 dalje: Tarifa). Naime, kako su tužene u cijelosti uspjele u ovoj pravnoj stvari istim je valjalo priznati trošak cjelokupnog postupka dok tužitelji, a s obzirom na uspjeh stranaka u sporu, nema pravo na dosudu troškova postupka.

16.2. Tako su tuženicama, sukladno njihovom troškovniku, priznati troškovi sastava podneska od 25. veljače 2013. od 75 bodova (tbr 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 4. listopada 2021. i 21. ožujka 2022. svaki po 75 bodova (trb 9/1 Tarife) i za zastupanje na ročištu 24. svibnja 2021. 37,5 boda (tbr 9/2 Tarife) što uz vrijednost boda od 1,99 eura (tbr 50) ukupno iznosi 522,37 eura/ 3.935,80 kn.

17. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP i čl. 380. toč. 3. ZPP presuditi kao u izreci.

18. Također je valjalo naložiti tužiteljima da tuženicama naknade trošak sastava žalbe sukladno tbr 10/1, 42, 36/1 i 50 Tarife i razmjerno s njihovim uspjehom u žalbenom postupku od 100% u iznosu od 205,20 eura/ 1.546,08 kn.

U Zagrebu 19. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.