REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2590/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB …, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., OIB …, F. H., S., protiv tuženika D. P., OIB …, S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, broj Gž-233/2023-2 od 9. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, broj P-229/2022-7 od 10. siječnja 2023., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, broj Gž-233/2023-2 od 9. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, broj P-229/2022-7 od 10. siječnja 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno je pravno pitanje, koje glasi:
Predstavlja li propust jedne od ugovornih strana u dostavi dokumentacije u roku propisanom sklopljenim ugovorom pretjerani formalizam ako je dostava predmetne dokumentacije u roku bitan sastojak Ugovora sukladno članku 361. Zakona o obveznim odnosima, a zbog navedenog propusta suprotnoj strani je nastala objektivna šteta?
3. Pitanje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, te se u prijedlogu poziva na suprotna pravna shvaćanja općinskih sudova u brojnim odlukama, npr. Općinskog suda u Čakovcu broj P-109/2022 od 26. svibnja 2022., Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, broj P-336/2022 od 5. srpnja 2022., Općinskog suda u Virovitici, broj P-135/2022 od 12. svibnja 2022., Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P-1622/2022 od 16. ožujka 2023., Općinskog suda u Čakovcu, broj P- 122/2022 od 7. lipnja 2022., Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, broj Pn-16/2022 od 6. lipnja 2022., Općinskog suda u Sisku, broj P-181/2022 od 12. listopada 2022., Općinskog suda u Kutini, broj P-110/2022., od 4. siječnja 2023., Općinskog suda u Čakovcu, broj Pn-123/2022., Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj P-161/2022., od 4. listopada 2022., Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-3016/2022., od 30. siječnja 2023., Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-3011/2022., od 30. kolovoza 2022. i dr.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Nižestupanjski sudovi su izrazili shvaćanje prema kojem je odredba o obvezi dostave podataka zbog neispunjavanja obaveza i raskidu Ugovora o dodjeli bespovratne odredbe (članak 8. stavak 2.), suprotna načelu savjesnosti i poštenju jer tužitelj svoju obvezu – isplatu stipendije uvjetuje ne samo protuobvezom tuženika (završetkom školovanja u određenom roku) već i dodatnim pretjeranim formalizmom kao što je dostava dokaza o završenom školovanju i to u točno određenom obliku pa da bi navedeno dovelo u pitanje jednakost uzajamnih činidbi (članak 3., 4., 6., 7., 322. i 324. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).
7. Postupajući po odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 385.a st. 1. podstavak 2. ZPP-a zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, kao niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Naime, u prijedlogu za dopuštenje revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postoje različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova već samo prvostupanjskih, a niti da je pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.
9. Za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je odgovor na postavljeno pitanje važan zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke za isplatu naknade za prekovremene sate. Naprotiv, u prijedlogu za dopuštenje revizije se moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita i to takvi koji će uvjeriti revizijski sud da postoji visoki stupanj vjerojatnosti, da će se osim ovog pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju u budućnosti pojaviti i drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje.
10. Pored ukazivanja na nedostatke tumačenja iz pobijane odluke predlagatelj mora iznijeti jednu ili više intrepretativnih varijanti koje je prema njegovom mišljenju trebalo primijeniti i koje će drugostupanjski sudovi u budućnosti vjerojatno primjenjivati, obrazlažući pritom zašto bi pravno shvaćanje za koje je on smatrao da je u konkretnom slučaju trebalo zauzeti moglo biti jedno od njih.
11. U konkretnom slučaju predlagateljica iznesenim navodima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije uvjerila ovaj sud o očekivanoj različitoj praksi drugostupanjskih sudova o pitanjima zbog kojih je prijedlog za dopuštenje revizije podnesen, pa se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
12. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagateljica samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a koji bi u cilju izučavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda, a to tim više što se postavljeno pitanje ne odnosi na pravilnost neuračunavanja neradnih dana u fond sati, koje pitanje bi, prema shvaćanju ovoga suda, bilo važno pitanje s obzirom da su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja jer su utvrdili da je u konkretnom slučaju prijeđen redovni fond sati.
13. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 19. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
