Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Kž-524/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom postupku protiv optuženog N. K., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (ODO Varaždin) i optuženika podnijetim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj K-215/2023-32 od 2. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e

I) U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog N. K., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II) Uslijed odluke pod I) žalba ODO Varaždin je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi N. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

1.1. Za počinjeno kazneno djelo optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. travnja 2023. pa nadalje.

2. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih izdataka braniteljice po službenoj dužnosti.

3. Protiv navedene presude žale se ODO Varaždin, optuženik po braniteljici K. B.-P., odvjetnici, kao i optuženik osobno. ODO Varaždin žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da viši sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje i odluku ili preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju. Optuženik se u žalbi po branitelju žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi optužbe, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku. U osobno podnijetoj žalbi optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s istovjetnim žalbenim prijedlozima kao u žalbi po branitelju.

3.1. Optuženik je po branitelju odgovorio na žalbu državnog odvjetnika predlažući odbijanje žalbe.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

4.1. Nitko od stranaka nije predložio održavanje javne drugostupanjske sjednice, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi svrsishodnim pozivanje stranaka radi boljeg razjašnjenja stvari u smislu čl. 475. st. 1. ZKP/08.

5. Podnijete žalbe dale su osnovu za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 kakvim ispitivanjem je utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

6. Suprotno od navoda žalbi optuženika, u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu da u istoj nisu navedeni valjani razlozi o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi su u određenoj mjeri nejasni i proturječni s iskazima svjedoka i sadržajem isprava na kojima se presuda temelji (žalba branitelja), odnosno da je u istoj ostvarena istovrsna povreda (osobna žalba optuženika). Naime, obje žalbe osim što navode da je ostvarena ova vrsta bitne povrede, koju dijelom interpretiraju suprotno zakonskom tekstu, stvarno se bave samo preocjenom izvedenih dokaza i osporavaju onu koju je izveo sud u pobijanoj presudi. Time se žalitelji stvarno ne žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, već (samo) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Optuženik u osobno podnijetoj žalbi tvrdi da se pobijana presuda zasniva na nezakonitim dokazima, no tu upire na dokaze čiji se sadržaj djelomično citira u točkama 22.1.2. i 22.1.3. (predzadnji odlomak na str. 21.) razloga pobijane presude. Radi se o citatu službene zabilješke i kaznene prijave da su 3. studenoga 2022. u IX. Policijsku postaju Zagreb pristupili I. K. i S. K. i da je S. K. na zapisnik podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela prijetnje. Navedeni dijelovi zapisnika o zaprimanju kaznene prijave i službene zabilješke u kojima policijski službenici konstatiraju objektivne činjenice da je netko pristupio u policijsku postaju, kada i radi čega, ne predstavljaju prenošenje obavijesnih izjava građana u razloge presude, te time niti nezakonite dokaze u smislu čl. 10. ZKP/08. Radi se o valjanim i zakonitim dokazima kojima se potvrđuje određene objektivne činjenice dolaska u policijsku postaju i s kojim ciljem je određena osoba pristupila u policijsku postaju. Stoga se ovdje ne radi o ovoj vrsti bitne povrede kaznenog postupka.

7. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrđeno je da se ista temelji na nezakonitom dokazu – dijelovima iskaza svjedoka V. N. koji predstavljaju prenošenje sadržaja obavijesnih izjava S. K. i I. K.. Prvostupanjski sud je na raspravi od 30. lipnja 2023. ispitao svjedoka V. N., policijskog službenika IX. Policijske postaje Zagreb koji je na zapisnik primio kaznenu prijavu S. K. i koji je obavijesno ispitao I. K. o sadržaju njihovih izjava koje su dali kao građani, u smislu čl. 208. st. 1. ZKP/08. Ovo postupanje protivno je odredbi čl. 86. st. 3. ZKP/08 jer se niti posredno u spis ne može, kao dokaz, unositi sadržaj obavijesnih izjava građana. Navedeni je dokaz izveden na raspravi, ali se i pobijana presuda temelji na istome (toč. 3., toč. 15., toč. 22.1.3.-posljednji odlomak na str. 21, toč. 23.1.) pa valja zaključiti da je ispunjena pretpostavka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 da se presuda temelji na tom dokazu.

Konkretno u iskazu svjedoka V. N., integralno prenesenom u razloge pobijane presude, stoji "Ja sam inače zaposlen u IX. Policijske postaje Zagreb, radim na krvnim deliktima unatrag više godina. Navodim da sam ja obitelj K., dakle, ovdje okrivljenika N. K. i S. K. upoznao budući da sam radio već na slučaju zbog kojeg je ovdje okrivljenik bio osuđen na zatvorsku kaznu. Za vrijeme kada se isti nalazio na izdržavanju kazne, sjećam se da je S. moguće u dva-tri-četiri navrata prijavljivala da je primala prijetnje od strane svog supruga N. K.. Nadalje navodim da koliko se sjećam da me je S. K. zvala, a posebno jer smo bili u kontaktu radi mjera opreza koje smo kontrolirali, da ju suprug ponovno prijeti, a da li me je nazvala baš taj dan kada je za te prijetnje saznala ili dan kasnije, nisam siguran, ali u svakom slučaju rekao sam joj da sam drugog dana dežuran i da može doći podnijeti kaznenu prijavu, što je ista i učinila. Navodim da mi je S. K., kada je podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika rekla da je tu mušku osobu susrela u ljekarni, da joj je ista pristupila, da joj je rekla da poznaje njezinog supruga i da isti u zatvoru priča kako će ubiti nju, njezinu djecu i sebe. Na daljnje pitanje da u kakvom stanju je bila S. K., navodim da je bila uznemirena, da se je bojala, posebno jer je i negdje u to vrijeme okrivljenik trebao izaći sa izdržavanja kazne zatvora. Sjećam se i da je I. K. rekao da koliko on poznaje okrivljenika, da je okrivljenik učestalo pričao o tome da će ubiti S. K., njihovu djecu i sebe, da on smatra da bi okrivljenik to doista bio u stanju učiniti. Na pitanje braniteljice okrivljenika navodim da je S. kasnije navela još neke svjedoke koje bi trebalo ispitati koliko se sjećam radilo se o sinu okrivljenika i oštećene, te moguće i zaposleniku ili bivšem radniku firme u vlasništvu obitelji K., ali isti nisu imali nikakvih konkretnih saznanja, dakle, osobnih i neposrednih, već samo posrednih saznanja što im je ispričala sama S. K.. Navodim da ja nisam primijetio neke "rupe" u razgovoru sa I. K. niti mi je isti djelovao neuvjerljivo. Ispričao je da je bio s vama (okrivljenikom) u društvu u Kaznionici u Lepoglavi i da ste to pričali, kao i da je to čuo i od drugih. Navodim da je I. K. naveo i mislim dvije osobe imena kojih se ne sjećam, a koje bi eventualno mogle potvrditi to što je on meni ispričao, te sam ja, budući da su se te osobe nalazile u Kaznionici u Lepoglavi, poslao PP Ivanec da obave razgovor s istima. Nadalje na pitanje da da li je K. rekao gdje bi mu ja to točno govorio u kaznionici u Lepoglavi odgovaram da koliko se danas sjećam da mi je rekao da je to bilo u nekoj radionici u kojoj su se susretali, te da je to bilo učestalo, zapravo svakodnevno i da je okrivljenik o tome govorio što će učiniti svaki put kada bi se sreli, te da mi nije govorio o točnim datumima kada bi to bilo, nego u vrijeme kada su obojica bili na izdržavanju kazne u Kaznionici. Na daljnje pitanje navodim da koliko se sjećam da I. K. nije govorio o nikakvim konkretnim datumima, ali moguće da je spomenuo nekakav određeni period, a ako ga je spomenuo, tada sam ga ja upisao u zapisnik o obavijesnom razgovoru, time da ga se ja danas više ne sjećam. Imena i prezimena E. A. i A. V. su mi sada kada je spomenula braniteljica okrivljenika poznata, mislim da su to osobe koje je spomenuo I. K., točnije, poznat mi je svjedok odnosno ime svjedoka A., to sam zapamtio po generalu."

Osim citiranja navedenog iskaza svjedoka N., prvostupanjski sud je taj dokaz upotrijebio kod ocjene vjerodostojnosti iskaza žrtve S. N. (toč. 22.1.3. – posljednji odlomak str. 21.), a isti je ocijenio i vjerodostojnim (toč. 23.1.).

Ispitivanjem ovog svjedoka u označenim dijelovima u njegov iskaz unijet je sadržaj obavijesnih razgovora s S. K. i I. K. što ne može biti sastavnim dijelom iskaza svjedoka koji je policijski službenik i čime se na zaobilazan način u kazneni postupak uvodi sadržaj obavijesnih izjava protivno čl. 86. u vezi čl. 208. ZKP/08. Naprotiv, odredba čl. 86. ZKP/08 nalaže izdvajanje obavijesti koje su policiji dali građani iz spisa, koje ne mogu biti sastavnim dijelom spisa, pa niti na zaobilazan način ispitivanjem policijskog službenika kao svjedoka o sadržaju obavijesti koje je prikupio tijekom izvida kaznenih djela. Time što je ovaj dokaz izveden na raspravi i na istome se zasniva pobijana presuda, to se pobijana presuda zasniva na nezakonitom dokazu u smislu čl. 10. st. 2. toč. 4. u vezi čl. 86. i čl. 208. ZKP/08, čime je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

8. U smislu čl. 487. st. 4. ZKP/08 daje se ocjena žalbenih navoda iz žalbi optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Za sada, žalitelj u obje žalbe dovodi u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda u odnosu na odlučne činjenice vremena počinjenja kaznenog djela te kontakata optuženika i I. K., a dijelom i ocjenu vjerodostojnosti izvedenih personalnih dokaza. Razdoblje počinjenja kaznenog djela označeno je u izreci pobijane presude kao čitavo vrijeme zajedničkog izdržavanja kazne zatvora optuženika i I. K. u kaznionici u Lepoglavi. No, razlozi presude se svode na obrazlaganje vremena koje su prema podacima kaznionice u Lepoglavi obojica proveli na radu u Odsjeku metalske radionice od 2. srpnja 2020. do 1. listopada 2020. Za preostalo inkriminirano vrijeme spominju se, kao mogućnost, slučajni susreti optuženika i I. K. kod zajedničkih aktivnosti u kojima su mogli sudjelovati svi zatvorenici, ali bez podrobnijeg upuštanja u utvrđivanje i obrazlaganje stvarnih susreta optuženika i K.. Utvrđenje o susretima ove dvojice u pobijanoj presudi zasniva se i na potvrdi optuženika da je jednom razgovarao s I. K. i na ocjeni da iskazi svjedoka, zatvorenika Kaznionice u Lepoglavi, I. T., H. O., H. D. K., A. V. i E. A., nisu vjerodostojni.

Prvostupanjski sud, za sada, kod toga zanemaruje dio obrane optuženika, ali i iskaza svjedoka o kraćem vremenu rada I. K. u metalskoj radionici, koju činjenicu ne provjerava na odgovarajući način kod Kaznionice u Lepoglavi. O navedenoj spornoj, odlučnoj činjenici, žalitelj uz žalbu po branitelju prilaže potvrde o isplaćenim plaćama za rad I. K. u metalskoj radionici za ukupno tri radna dana, s oznakom broja ostvarenih radnih sati. Navedena potvrda, za sada, zajedno s drugim personalnim dokazima, dovodi u pitanje utvrđenje suda o zajedničkom radu optuženika i svjedoka K. u metalskoj radionici tri mjeseca.

Nadalje, prema obrani optuženika, iskazima svjedoka zatvorenika Kaznionice u Lepoglavi, ali i I. M., načelnika službe osiguranja Kaznionice u Lepoglavi, za sada, slijede donekle drugačiji zaključci o mogućnostima susreta zatvorenika koji se nalaze na različitim odjelima Kaznionice. U tom je kontekstu valjalo jasnije utvrditi razdoblja boravka optuženika i I. K. na pojedinim odjelima Kaznionice, podatke o zajedničkim aktivnostima zatvorenika s tih odjela u kojima su zajednički sudjelovali obojica i o mogućnostima međusobnih kontakata obojice. Valja kod toga uzeti u obzir i vrijeme počinjenja djela i notornu činjenicu trajanja pandemije COVID-19 i o utjecaju iste na mogućnosti kontakata zatvorenika u Kaznionici, o čemu iskazuje svjedok M.. Zbog toga je valjalo utvrditi i mogućnosti kontakta optuženika i I. K. u vremenu 29. listopada 2020. – 16. ožujka 2021., kada je optuženik, prema podacima kaznionice boravio na poluotvorenom odjelu Čret i Posredovanje, pribavljanjem odgovarajućih podataka Kaznionice. Konačno, u ovom je pogledu, valjalo dovesti u vezu dijelove iskaza žrtve o tome što joj je I. K. govorio o vremenu koje je proveo u razgovorima s optuženikom i kada je od njega čuo prijeteći sadržaj namijenjen žrtvi.

Osim navedenoga, u nedostatku iskaza I. K., valjalo je veću pozornost posvetiti iskazima žrtve S. K. i svjedoka K. J. o okolnostima pod kojima je došlo do susreta žrtve i I. K.. Naime, ovo dvoje svjedoka donekle različito iskazuju o tim okolnostima, pri čemu žrtva iskazuje o slučajnom susretu s K., a svjedok J. o dogovorenom susretu kod kojega je on posredovao. U tom pogledu, a radi se o važnim činjenicama, bilo je potrebno otkloniti naznačeno nesuglasje, na odgovarajući način, a nakon toga dati i odgovarajuću ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka. I u tom pravcu je žalitelj u pravu kada u obje žalbe ističe nedosljednost u iskazivanju svjedoka i nedostatke u ocjeni vjerodostojnosti iskaza svjedoka.

9. S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je utvrđujući postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika po službenoj dužnosti ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom suđenju, nakon izdvajanja odnosnih dijelova iskaza svjedoka V. N., na koje je ukazano ovim rješenjem, sud prvog stupnja će ponovno izvesti sve već izvedene dokaze, kao i druge dokaze za čijim izvođenjem se ukaže potreba, po potrebi će ponovno ispitati svjedoka N., eventualno žrtvu i svjedoka J., po potrebi poduzeti procesne radnje radi otklanjanja nesuglasja u iskazima svjedoka, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu. Žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni za sada je bespredmetna.

U Varaždinu 19. rujna 2023.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke, v.r.