REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2926/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. H. (OIB: ...), iz Z., kojeg zastupa punomoćnica K. D., odvjetnica iz Z., protiv tuženika H. T. d.d. (OIB: ...), Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz Odvjetničkog društva R. p., iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-29/2019-2 od 28. veljače 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5022/18-29 od 13. prosinca 2018., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena nedopuštenom odluka tuženika od 3. svibnja 2017. o otkazu ugovora o radu tužitelju uvjetovanog skrivljenim ponašanjem (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto Tehničar 3, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto (točka II. izreke). Ujedno je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 3.250,00 kn (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da je podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukinuti istu i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu uz nadoknadu troška povodom revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je neosnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 391. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužitelj u reviziji ukazuje na počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP smatrajući da obrazloženje presude ne odgovara izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama, odnosno da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8.1. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja nije počinjena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopušten otkaz što ga je tuženik dao tužitelju Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, kao i zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i vraćanje na rad.

10. Među strankama je u postupku bilo nesporno:

- da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove radnog mjesta Tehničar 3 temeljem Ugovora o radu broj H3-3735909-1776-2016 od 1. svibnja 2016.,

- da je navedeni Ugovor tuženik otkazao Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika 3. svibnja 2017.,

- da je tužitelj pravodobno podnio Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o otkazu, na koji tuženik nije odgovorio.

11. U provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj radilo na otkupu stare opreme tuženikovih korisnika M. I. i M. A. usluga, na temelju trajne ponude tuženika od 1. veljače 2013.,

- da je tuženik povodom navedene ponude izdao uputstvo radnicima – tehničarima, u kojem je u bitnome navedeno pravo korisnika koji je predao opremu, na GSM bon u vrijednosti od 50,00 kn, koja vrijednost će automatski biti uplaćena na prijavljeni GSM broj, te da bon može iskoristiti bilo koji korisnik T. M. P. tarife ili S.,

- da je tuženikov Odjel za korporativnu sigurnost tijekom 2017. proveo postupak radi utvrđivanja mogućih nepravilnosti pri otkupu C. opreme te je utvrdio da je ukupno 151 njegov radnik zloupotrijebio postupak navedenog otkupa C. opreme, nakon čega je tuženik svim navedenim radnicima otkazao ugovor o radu uslijed skrivljenog ponašanja, s tim da se je radilo o 25 bezuvjetnih otkaza, između ostalog i tužitelju, dok su ostalim radnicima ponuđeni novi ugovori o radu,

- da je tužitelj u promatranom razdoblju zloupotrijebio postupak otkupa C. opreme u 98 navrata od čega je u 79 navrata uplatu bona u vrijednosti od po 50,00 kn izvršio na svoj račun,

- da je dopisom od 19. travnja 2017. tuženik obavijestio radničko vijeće o namjeravanom otkazu većem broju radnika,

- da je dopisom od 24. travnja 2017. radničko vijeće zatražilo od tuženika dopunu podataka, i to dostavljanjem izvješća Odjela za korporativnu sigurnost o zloupotrebi procesa otkupa C. opreme, izjave radnika dane Odjelu korporativne sigurnosti, obrane radnika dane u postupku koji je prethodio otkazu te prijedloge izmijenjenih ugovora o radu u slučajevima gdje su ovi ugovori ponuđeni,

- da je prije sjednice radničkog vijeća tuženik od zatraženih isprava dostavio samo ponude izmijenjenih ugovora o radu te je na samoj sjednici ponudio na uvid izjave radnika, koji uvid radničko vijeće nije izvršilo zbog tehničke nemogućnosti da se na samoj sjednici izvrši uvid u ukupno 151 ispravu,

- da se tuženik odazvao na sjednicu radničkog vijeća na kojoj su njegovi predstavnici više sati usmeno odgovarali na postavljana pitanja članova radničkog vijeća o razlozima namjeravanog otkaza,

- da je radničko vijeće, nakon toga donijelo odluku kojom se očitovalo o namjeravanim otkazima (2 glasa podržala odluku, 14 glasova suzdržanih).

12. Prvostupanjski sud, nakon utvrđenog činjeničnog stanja prihvaća tužbeni zahtjev ocijenivši odluku tuženika nedopuštenom, zaključivši da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi dao uputu tehničarima da ne smiju GSM bonove uplaćivati sebi i članovima svoje obitelji kao i da nije dokazao da takvo odobrenje u svakom konkretnom slučaju tužitelj nije dobio od korisnika opreme, pa niti da bi dokazao tko su vlasnici prepaid brojeva na koje je tužitelj uplaćivao bonove. Smatra pored toga nejasnim zbog čega je tuženik tek nakon tri godine obavljanja otkupa utvrdio zloupotrebu pri otkupu. Stoga zaključuje da tuženik nije dokazao opravdanost razloga za otkaz uzrokovan skrivljenim ponašanjem. Pored toga smatra i da tuženik nije u svemu ispoštovao svoju obvezu savjetovanja sa radničkim vijećem prije otkazivanja ugovora o radu iz čl. 150. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) budući da nije dostavio sve tražene isprave.

13. Drugostupanjski sud, preispitujući prvostupanjsku presudu po žalbi tuženika zaključuje da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da tužitelj nije kršio obveze iz radnog odnosa jer je tužitelj prilikom otkupa C. opreme, uplatama GSM bona na svoj račun i račun sebi bliskih osoba bez suglasnosti vlasnika opreme, postupio protivno uputstvu tuženika i na taj način kršio obveze iz radnog odnosa, a tužitelj na kome je bio teret dokaza nije dokazao da su ga treće osobe na to ovlastile. Nadalje zaključuje da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da prije otkaza nije uredno proveden postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, jer ovaj sud smatra da unatoč činjenici što tuženik nije u svemu udovoljio traženju radničkog vijeća i dostavio određene isprave, treba uzeti u obzir i činjenicu da je on prisustvovao na održanom sastanku u svrhu davanja dodatnih odgovora i obrazloženja koje je bilo opsežno i višesatno te nakon što su predstavnici tuženika odgovorili na sva postavljena pitanja, radničko vijeće više nije tražilo predočenje niti predaju isprava koje do tada nisu predane, stoga ocjenjuje da je tuženik u cijelosti udovoljio svojoj obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem sukladno odredbi čl. 150. st. 4. ZR. Slijedom navedenog, preinačuje prvostupanjsku primjenom odredbe čl. 373.a ZPP i odbija tužbeni zahtjev ocijenivši ga neosnovanim.

14. Tužitelj kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava prvenstveno problematizira ocjenu dokaza i donosi različite zaključke o provedenim dokazima od zaključaka u pobijanoj presudi, pa nadalje smatra da je stoga pogrešno primijenjena odredba čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR i čl. 135. st. 3. ZR te odredba čl. 150. st. 4. ZR. 15. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

15.1. Odredbom čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

15.2. Odredbom čl. 150. st. 4. ZR propisano je da se podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

16. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi kako je smisao i svrha provođenja projekta „otkup C. opreme od korisnika“, a koji je uključivao i GSM bon u vrijednosti 50,00 kn je bila povrat starijih, a ispravnih uređaja (očito radi poticanja na uvođenje novih tehnologija tj. uređaja), za što se korisnike nagrađivalo GSM bonom u vrijednosti 50,00 kn, a koji je mogao iskoristiti postojeći korisnik s kojim se sklopio pravni posao ili neki drugi korisnik T. M. P. tarife ili S. Polazeći od navedenog i smislenim tumačenjem sadržaja upute o otkupu C. opreme od korisnika, nameće se jasna i nedvojbena ocjena kako su GSM bonovi u vrijednosti 50,00 kn bili namijenjeni za korisnika od kojeg je uređaj otkupljen, a on ga je pak mogao namijeniti i nekom drugom korisniku T. M. P. tarife ili S. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj je taj koji je u poslovima otkupa C. opreme nastupao kao ovlašteni radnik tuženika, u vrijeme svoga radnog vremena i pri izvršavanju radnih obveza koje ima prema tuženiku, slijedom čega je izvjesno da u odnosu na otkupljene uređaje tuženika - C. opremu tužitelj nikako nije imao položaj korisnika, a to pak znači da i nije bio ovlašten raspolagati tj. koristiti GSM bonove, a kako je on to činio, a niti je u postupku dokazao, jer je u ovoj situaciji teret dokaza prešao na njega, da su ga na korištenje ovlastile osobe koje su tim bonom nagrađene od strane tuženika. Stoga je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 115 . st. 1. toč. 3. ZR kada je ocijenio da je tužitelj utvrđenim ponašanjem prekršio svoje obveze iz radnog odnosa te je stoga tuženik imao opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja.

16.1. Nadalje je pravilno primijenjena odredba čl. 135. st. 3. ZR jer i po ocjeni ovoga suda tuženik, na kome je bio teret dokaza, je dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu kroz utvrđeno postupanje tužitelja, a nakon toga tužitelj je bio taj koji je trebao dokazati da su ga na takvo postupanje ovlastile treće osobe, a što nije učinio.

16.2. Nadalje, unatoč činjenici što je radničko vijeće zatražilo od tuženika dopunu podataka te on nije postupio po cijelosti po traženju, ali uzevši u obzir primarno činjenicu da se tuženik nakon zatražene dopune odazvao na sjednicu radničkog vijeća na kojoj su njegovi predstavnici više sati usmeno odgovarali na postavljana pitanja članova radničkog vijeća o razlozima namjeravanog otkaza te da radničko vijeće nije tražilo na toj sjednici predočenje i predaju isprava koje do tada nisu predane te nakon toga je donijelo odluku kojom se očitovalo o namjeravanim otkazima i ovaj sud smatra da je pravilno primijenjena odredba čl. 150. st. 4. ZR kada je ocjenjeno da je tuženik u cijelosti udovoljio obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem.

17. Revidentu je za odgovoriti da revizijske navode kojima kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, sud nije razmatrao jer to nije dopušteni revizijski razlog, s obzirom na odredbe čl. 386. ZPP.

18. Kako ne postoje razlozi radi kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju sukladno odredbi čl. 393. ZPP.

Zagreb, 19. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.