Poslovni broj: 8 UsI-938/23-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DA

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja A.-K.- P. d.o.o. K. S., C. p. I. P. . . , OIB: ……………..,

zastupanog po opunomoćeniku J. R., odvjetniku u Z., U. C.

k. br. . , protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 08. rujna 2023. godine u odsutnosti stranaka, 18. rujna 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/22-01/237,URBROJ: 513-04-23-2 od 13. siječnja 2023.godine i poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured S., KLASA:UP/I- 471-02/21-01/399, URBROJ:513-07-17-22-104 od 19. travnja 2022. godine.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 471-02/22-01/237,URBROJ: 513-04-23-2 od 13. siječnja 2023.godine tužitelj je u bitnom naveo: da su u postupku povrijeđene odredbe poreznih zakona i odredbe Zakona o općem upravnom postupku; da tužitelj obavlja javnu djelatnost i da sa Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja ima zaključen Ugovor o koncesiji za eksploataciju arhitektonsko-građevnog i tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju arhitektonsko-građevnog kamena „I.“ od 12. prosinca 2021. godine koji je povrijeđen donošenjem poreznog rješenja; da su tijekom poreznog nadzora povrijeđene odredbe Ugovora o koncesiji za eksploataciju arhitektonsko-građevnog i tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju arhitektonsko-građevnog kamena „I.“ od 12. siječnja 2021. godine; da su se trebale primijeniti odredbe Zakona o rudarstvu i Zakona o koncesijama, a za slučaj utvrđenih nepravilnosti da je trebalo narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti u određenom roku, a ne donositi porezno rješenje kojim se neosnovano utvrđuje porezna obveza. Navodi što je koncesija te kako se to pravo upravnim ugovorom, te da je u postupku donošenja rješenja došlo do povrede Odluka Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja na temelju kojih su utvrđeni uvjeti, prava i obveze tužitelja kao koncesionara koji plaća koncesijsku naknadu i koju je za 2019. godinu platio; da osporava sve navode i činjenice iz osporenog rješenja i da ne prihvaća dokaze koji se tiču nepoštivanja njegovog ugovora. Naveo je da tužiteljeva djelatnost oblikovanja blokova, prodaje robe i kategorizacija blokova, a da navedeno nije u nadležnosti porezne uprave, već Sektora za rudarstvo; da svi akti poreznog nadzora nisu valjani niti istiniti i to zapisnik, obavijest o poreznom nadzoru, informacija o visini novoutvrđenih obveza i porezno rješenje. Naveo je da ne prihvaća metodu procijene temeljem usporednih podataka jer da ne prihvaća usporedne podatke od drugih poreznih obveznika pored cjelokupne postojeće knjigovodstvene dokumentacije tužitelja; da je jedno vrijeme bio bez stručnog pomagača i opunomoćenika jer od dana dostavljanja Obavijesti o nadzoru pa do dana sastavljanja zapisnika nije imao stručnog pomagača. Navodi da u postupku nije sudjelovao u utvrđivanju bitnih činjenica za oporezivanje; da porezno tijelo nije trebalo ponovo utvrđivati poreznu osnovicu već da je trebalo donijeti dopunski zapisnik jer da za određivanje kvalitete i kategorizaciju kamenih blokova porezno tijelo nije nadležno; da je tužitelj na računima iskazao kategorizaciju kamenih blokova, a koji računi zajedno sa izjavom C. W. čine osnovu za iskazivanje prihoda. Osporava utvrđenja poreznog tijela o povezanim društvima, u dijelu gdje se navodi da je isto utvrđeno temeljem uvida u Sudski registar, Knjigu poslovnih udjela i Ugovora o reguliranju međusobnih obveza, Elaborata o transfernim cijenama, Obrasca PD-IPO; da su prema članku 46. povezana društva K. S. d.o.o. i H. H. I. C. L., a da

ostali nisu povezani odnosno da društvo X. J. S. c. l. nije povezano. Navodi da je dana 16. rujna 2021. godine tužitelj izjavio da društvo X. J.

S. C. l. nije povezano kao društvo G. W. I. C. l. i da nije jasno

zašto se tužitelja nije pozvalo na ispravak dokumentacije koja je očiti omaškom ostala neispravljena. Radi navedenog da dostavlja ispravljeni PD-IPO obrazac za 2019. godinu gdje je brisano to društvo kao povezano društvo, a da je on dostavom svoje izjave od 16. 9. 2021. godine osporio da je povezana osoba. U vezi Elaborata o transfernim cijenama u kojem je kao povezana osoba navedeno društvo X. J. S. c. l., navodi da će društvo koje ga je izradilo i to društvo B. s. d.o.o. će dostaviti ispravljen elaborat do dana donošenja dopunskog zapisnika; da je pogrešno utvrđeno u vezi računa 33-04-1 da je roba isporučena povezanom kupcu, koji da je greškom kao takav naveden u Obrascu, elaboratu i carinskoj deklaraciji. U svezi osporenih troškova goriva naveo je da je dostavio podneske pod nazivom Opravdanje i Potvrda uslužnog obrta A., da se poslovni događaj doista i dogodio, a što znači da je gorivo utrošeno u poslovne svrhe; da osporava izvršenu procjenu jer je predočio poslovne knjige; da porezno tijelo tužitelju priznaje ukupno iskazanu proizvodnju, ali da je porezno tijelo sporna kategorizacija blokova, a što da ne spada u nadležnost porezne uprave. Obzirom da se priznaje ukupna proizvodnja (količina), pa da je trebalo priznati i kategorizaciju blokova onako kako ih je na računima tužitelj iskazao. Pojašnjava kako se kategoriziraju kameni blokovi i da onih prve kategorije je malo; da je uobičajeno da kupac priznaje ili ne priznaje kategorizaciju; da je tužitelj u 2019. godini proizveo značajnu količinu A. k. i da ga stoga nije moguće uspoređivati sa drugima koji se bave istom djelatnošću, jer da veća proizvodnja umanjuje kategoriju i cijenu. Navodi da je dostavio izjave gospodina C. W., koje je trebalo prihvatiti. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje i porezno rješenje od 19. travnja 2022. godine.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže da se tužba odbije.

3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja, podnesena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured S.,

KLASA:UP/I-471-02/21-01/399, URBROJ:513-07-17-22-104 od 19. travnja 2022. godine.

Navedenim poreznim rješenjem tužitelju je utvrđena obveza poreza na dobit za 2019. godinu na način i u iznosu kako je navedeno u točci I poreznog rješenja. Točkama II. do V. naložena je uplata utvrđenih obveza na za to propisan račun uz nalog za obračun i plaćanje daljnje kamate sve do dana uplate, te je naloženo provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, sve u roku 8 dana od dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom naplate ovrhom.

4.Na raspravi od dana 08. rujna 2023. godine stranke nisu pristupile iako su uredno pozvane. Opunomoćenik tužitelja je dana 07. rujna 2023. godine dostavio podnesak u kojem je naveo da nije u mogućnosti pristupiti na raspravu te da je suglasan da se rasprava održi bez njegove nazočnosti, a da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez stranaka te je rasprava zaključena temeljem stanja spisa.

U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 13. siječnja 2023. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Tužitelj nije popisao trošak.

5. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je tužitelju poreznim rješenjem zakonito za 2019. godinu utvrđena obveza poreza na dobit.

7. Među strankama je sporno da li je porezno tijelo osnovano tužitelju osporilo iskazane troškove poslovanja i uvećalo poreznu osnovicu i da li je porezno tijelo imalo zakonskog osnova da korištenjem metode procijene utvrdi poreznu osnovicu i da li su kod procijene korišteni relevantni usporedni podaci od sličnih društava sa istog područja koji obavljaju istu djelatnost (eksploatacija arhitektonsko-građevnog kamena).

8. Tužitelj u tužbi navodi da je jedno vrijeme bio bez stručnog pomagača i opunomoćenika te da u postupku nije sudjelovao u utvrđivanju bitnih činjenica za oporezivanje. U vezi sa time navesti je da navedeno nije od utjecaja. Tužitelju sukladno članku 120. OPZ-a pravovremeno dostavljena Obavijest o poreznom nadzoru.

Člankom 69. OPZ-a propisano je da je porezni obveznik dužan tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.

Člankom 122. stavak 1. OPZ-a propisano je da je porezni obveznik dužan sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje na način da daje obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge isprave ili imenuje osobu koja će to raditi u njegovo ime, o čemu je dužan obavijestiti porezno tijelo najkasnije do datuma početka poreznog nadzora utvrđenog u obavijesti iz članka 120. ovog Zakona.

9.Prema stanju spis proizlazi da je porezno tijelo kod tužitelja provelo porezni nadzor o čemu je sačinjen zapisnik od dana 20. siječnja 2022. godine u kojem su utvrđene nepravilnosti. Protiv zapisnika o nadzoru tužitelj je podnio prigovor kojeg porezno tijelo nije prihvatilo.

10.Nadzorom je tužitelju osporen trošak goriva za bager, utovarivač i agregat po ulaznim računima dobavljača Uslužni obrt A., vlasnika I. Š. u iznosu

od 60.620,48 kn, u privitku kojih računa su priloženi računi od P. d.o.o. Vlasnik navedenog obrta je u postupku dao izjavu da je gorivo nabavio od P. d.o.o, za tužitelja i da je nakon nabave goriva isto prefakturirao tužitelju, jer isti u razdoblju od 01. siječnja do 31. ožujka 2019. godine nije mogao sam nabaviti gorivo. Utvrđeno je da vlasnik obrta nema dozvolu za trgovinu naftnim derivatima.

11.Porezno tijelo je u smislu članka 66. Općeg poreznog zakon ("Narodne novine", broj: 115/16 do 114/22, dalje: OPZ-a), od tužitelja zatražilo dokaze da je primio predmetno gorivo i da je predmetno gorivo utrošio u poslovne svrhe, tj. da dostavi dokaze da je primio gorivo i da je gorivo utrošio u obavljanju djelatnosti, kao npr. zapisnik o preuzimanju goriva, putni radni list kamiona, teretni list kamiona, dnevnik rada bagera, utovarivača ili neku drugu ispravu. Tužitelj se je očitovao da navedenu dokumentaciju ne posjeduje.

12.Na zaključnom razgovoru tužitelj je dostavio podnesak pod nazivom „Opravdanje“ u kojem je naveo sa su evidentirani troškovi goriva stvaran rashod koji se dogodio za vrijeme izvanrednog i dubinskog servisiranja vozila i strojeva u razdoblju od 01. 01. 2019. do 31. 03. 2019. godine, te je dostavio Potvrdu kojom dobavljač goriva I. Š. (koji je član društva tužitelja) navodi da je u navedenom razdoblju obavljao izvanredno dubinsko održavanje i popravak teretnih vozila, strojeva i opreme kod tužitelja i da je bio primoran radi žurnosti obavljanja istog posla i sprječavanja nastanka štete na vozilima i strojevima nabaviti gorivo sa svojom servisnom opremom.

13.Na navedene okolnosti tužitelj nije dostavio nikakav drugi dokaz o obavljenim uslugama (račun dobavljača A., vlasnika I. Š., za izvršenu uslugu, tako da bi na računu (ili specifikaciji uz račun) bili iskazani utrošeni sati rada za svaku uslugu, evidenciju sa satima rada strojeva ili prijeđenim kilometrima vozila prilikom servisa, tj. dokaze koji bi opravdali utrošak goriva.

Slijedom navedenog iskazani rashodi (gorivo i drugi iskazani rashodi) u iznosu od 60.620,48 kn nisu priznati jer nije dokazano da su u izravnoj vezi sa poslovanjem tužitelja, te je za isti iznos uvećana osnovica poreza na dobit za 2019. godinu.

14. Nadzorom je u smislu članka 13. stavak 2. Zakona o porezu na dobit

("Narodne novine", broj: 177/04 do 106/18), utvrđeno da su povezane osobe sa tužiteljem i to: A. d.o.o.- članom društva; H. H. c.,

L., iz K. – članom društva; N. C. M. S., I. – član društva; K. S. d.o.o. BiH (društvo tužitelja je vlasnik 80% poslovnih udjela u tom društvu);

K. J. S. C., l., K. C. B. N. . J. R . . , X. D.,

nerezident, kupac tužitelja. čija je povezanost sa tužiteljem utvrđena je temeljem obrasca PD-IPO za 2019. godinu; G. W. I. C. L., nerezident,

dobavljač tužitelja, čija je povezanost utvrđena temeljem obrasca PD-IPO za 2019. godinu.

Tužitelj je prema članku 13. stavak 2. Zakona o porezu na dobit povezan i preko upravljačkih prava i to: 1. I. Š. – član društva/ član uprave-direktor sa društvima N. d.o.o J. D. d.o.o. i A.-g. k.

d.o.o., 2. Y. X., predsjednik uprave/direktor koji je povezan sa društvom

N. d.o.o.

15.Člankom 49. OPZ-a propisano je da su povezane osobe, u smislu ovoga Zakona, osobe kod kojih je ispunjen najmanje jedan od slijedećih uvjeta: 1. dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima izravno ili neizravno, kontrolu nad drugom ili drugima, 2. dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima, izravno i neizravno značajan utjecaj na drugu ili druge, 3. dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba između kojih ne postoji odnos kontrole iz točke 1. ovoga stavka ili značajan utjecaj iz točke 2. ovoga stavka, ali koje predstavljaju jedan rizik na izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa jer su međusobno povezane tako da postoji velika vjerojatnost da zbog pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne osobe može doći do pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne ili više drugih osoba, jer se između njih provodi ili postoji mogućnost prijenosa gubitaka, dobiti ili sposobnosti za plaćanje.

16.Tijekom nadzora je od tužitelja s obzirom na činjenicu da da je povezan poslom sa navedenim društvima zatraženo da dostavi Elaborat o transfernim cijenama za 2019. godinu na što se je tužitelj očitovao da ga nema, a potom ga je 14. rujna 2021. godine dostavio poreznom tijelu. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj 2015. godine donio Odluku o članovima komisije za kolaudaciju kamena te je dana 15. travnja 2018. godine donio Odluku o prestanku rada navedene komisije. Nakon prestanka navedene Odluke o član donio novu Odluku kojom je određena nova komisija za kolaudaciju kamena, što znači da u nadziranoj 2019. godini tužitelj nije imao Komisiju za kolaudaciju kamenih blokova tj. kategorizaciju kamenih blokova koji se vade iz kamenoloma.

17.Tužitelj je u lipnju 2012. godine donio Pravilnik o kategorizaciji blokova arhitektonsko-građevnog kamena pojedini kameni blokovi proizvedeni od primarnog bloka razvrstavaju se u kategorije: I Klasa, II klasa, III klasa i tomboloni I. II. i III. Kategorizacija kamenih blokova se određuje na temelju kvalitativnih karakteristika svakog pojedinog bloka (dužina, širina, visina, način rezanja, boja, vene/pukotine) što je sve uz skice blokova detaljno navedeno u Pravilniku.

18.Provedenim nadzorom (temeljem izjava svjedoka utvrđeno je da je u postupku eksploatacije kamena i stavljanja istog u prodaju, uloga komisije za kolaudaciju da vrednuje i odredi kvalitetu izvađene stjenke mase i odredi kategoriju kamenog bloka tj. u koju od tri kategorije neki kameni blok se razvrstava, te da nakon ocijene svakog kamenog bloka o tome sastavlja Zapisnik o kolaudaciji (kategorizaciji), koji kao isprava se smatra knjigovodstvenom ispravom kojom se dokazuje u koju je kategoriju komisija razvrstala neki kameni blok. Zapisnik su trebali potpisati članovi komisije, nakon čega je kameni blok trebalo obilježiti brojem, godinom proizvodnje, dimenzijama i kategorijom, te se trebao upisati u knjigu proizvodnje.

19.Nepostojanje komisije za kolaudaciju (kategorizaciju kamenih blokova potvrdio je ovlaštena osoba tužitelja tijekom nadzora (u izjavi od 08. rujna 2021. godine tužitelj je dao izjavu da u razdoblju od 16. travnja 2018. do 09. prosinca 2020. godine nije postojala pisano imenovana komisija za kolaudaciju eksploatirane stjenke mase iz kamenoloma "I.", već da je kolaudaciju kamenih blokova proizvedenih u 2019. godini obavljao C. W. temeljem naputka Hrvatske gospodarske komore.

20.Nadzorom je utvrđeno da tužitelj za proizvodnju arhitektonsko-građevnog kamena u 2019. godini ne posjeduje knjigovodstvene isprave (radni nalog, zapisnik o kolaudaciji ili drugi interni dokument) odnosno dokaz temeljem kojeg se može utvrditi temeljem kojih karakteristika i svojstava su u postupku kolaudacije (kategorizacije), pojedini kameni blokovi koji su prodani kroz izlazne račune s navedenom kategorijom, razvrstani u određene kategorije (klasu). Tužitelj je umjesto navedene knjigovodstvenih isprava vezano za kolaudaciji kamenih blokova uz 31. izlazni račun priložio izjavu gospodina C. W. u kojem je naveo da je on osobno vršio kolaudaciju kamenih blokova u skladu sa napucima HGK, ali bez opisa svakog kamenog bloka koji bi upućivao na kategoriju/klasu u koju je isti blok razvrstan tj. nije bilo vidljivo zašto je taj kameni blok razvrstan u neku kategoriju/klasu.

21.Zbog neposjedovanja knjigovodstvenih isprava vezano za kolaudaciju kamenih blokova, porezno tijelo bilo onemogućeno da provjeri poslovne događaje kod tužitelja, odnosno da provjeri ispravnost razvrstavanja kamenih blokova i zašto je pojedini blok razvrstan u neku kategoriju. Tužitelj je navedenim načinom razvrstavanja blokova postupao suprotno članku 7. stavak 3. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 78/15 do 116/18).

22. Nije od utjecaja tužbeni navod da porezno tijelo nije bilo nadležno provjeravati pravilnost kolaudacije (kategorizacije) kamenih blokova. Porezno tijelo kod provođenja poreznog nadzora je ovlašteno utvrđivati sve činjenice bitne za oporezivanje (utvrđivanje prihoda i dobiti poreznog obveznika, a kako je kolaudacija- kategorizacija kamenih blokova direktno povezana sa ostvarivanjem prihoda (dobiti), jer ukoliko se kameni blokovi razvrstavaju i niže klase/kategorije, prihodi poslovanja će biti manji. Kolaudaciju je trebalo provesti na način da porezno tijelo kao nadzorno tijelu u tijeku nadzora ima mogućnost da provjeri pravilnost kolaudacije. Tužitelj je kod kolaudacije (kategorizacije svakog kamenog bloka trebao o istome sastaviti Zapisnik o kolaudaciji (kategorizaciji), koji kao isprava se smatra knjigovodstvenom ispravom kojom se dokazuje u koju je kategoriju komisija razvrstala neki kameni blok i zašto je razvrstan u tu kategoriju. Tužitelj nije postupao na navedeni način već je prema priloženoj Izjavi kolaudaciju blokova vršila jedna osoba gospodina C.

W., koji je na određeni način povezana osoba, iako je kolaudaciju trebala provoditi za to formirana komisija.

23. Slijedom navedenog ostvareni su uvjeti da porezno tijelo temeljem članka 92. stavak 1. i stavak 2. točka 3. i 4. te stavak 3. točka 4. i 5. i stavka 5. Općeg poreznog zakona procjenom utvrdi poreznu osnovicu, tako što su korišteni usporedni podaci od dva društva koja obavljaju istu djelatnost tj. djelatnost eksploatacije arhitektonsko-građevnog kamena i na istom području, kako je prikazano u Zapisniku o nadzoru i poreznom rješenju.

24. Člankom 92. Općeg poreznog zakona propisano je Ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti (st.1). Prema stavku 2. točka 3. istog članka porezno tijelo procijenit će poreznu osnovicu: ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom, prema točki 4. ako porezni obveznik onemogućava provedbu poreznog postupka. Stavkom 3 točka 4. propisano je daće pri utvrđivanju porezne osnovice porezno tijelo polaziti od usporedbe iskazanih primitaka s primicima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji, te prema točki 5. će polaziti od podataka o mogućnostima isporuka dobara ili obavljanja usluga (instaliranog kapaciteta) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom. Prema stavku 5. istog članka porezno tijelo po slobodnoj ocijeni odlučuje koje će mjerilo ili više njih iz stavka 3. i 4. ovoga članka koristiti za procjenu porezne osnovice.

25.Kako je zbog neposjedovanja knjigovodstvenih isprava vezano za kolaudaciju kamenih blokova, porezno tijelo bilo onemogućeno da provjeri ispravnost razvrstavanja kamenih blokova, sukladno članku 92. stavak 1.OPZ-a pa je moralo procijeniti poreznu osnovicu, u svim slučajevima iz stavka 2. (svakako ako poreznu osnovicu ne može utvrditi na temelju poslovnih knjiga i evidencija poreznog obveznika), a na način iz stavka 3. Zakona, pri čemu je slobodno u izboru metode i mjerila glede procjene, kako slijedi iz stavka 5. istog članka.

26. U vezi sa navedenim istaći je da metoda procijene koju je porezno tijelo ovlašteno koristiti sukladno članku 92. OPZ-a, nije egzaktna metoda, ali je zakonom dozvoljena i u konkretnoj situaciji prihvatljiva, budući da tužitelj sam nije raspolagao knjigovodstvenim ispravama o kolaudaciji kamenih blokova, kaje je kao porezni obveznik u konkretnoj situaciji trebao voditi, kako bi porezno tijelo kao nadzorno tijelo koje je provodilo porezni nadzor imalo mogućnost da provjeri pravilnost kategorizacije kamenih blokova, obzirom da se prema kategorizaciji blokova ispostavljaju računi tj. isto je vezano visinu prihoda tužitelja. Kod procijene porezno tijelo samostalno određuje metodu i način-mjerila za procjenu.

27.Slijedom navedenog osporeno rješenje nije zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21; dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu,18.rujna 2023.godine

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, J. R. Z., U. C. k. br…,

I. R., Z., U. D. I. P. .,

- tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski

upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.