Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž-516/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. A. K. iz Z., rođene 29. veljače 1928., a umrle 21. studenog 1998., odlučujući o žalbi zakonske nasljednice V. K.-C. iz Z., OIB:..., zastupane po punomoćniku Z. T., odvjetniku u Z., izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-3961/2020-14 od 28. rujna 2021., dana 18. rujna 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba zakonske nasljednice V. K.-C. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-3961/2020-14 od 28. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja pod toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev V. K.-C. za povratom dara radi namirenja nužnog dijela. Istim rješenjem pod toč. II. izreke određeno je da se neće provoditi ostavinski postupak iza pok. A. K., rođene 29. veljače 1928., a umrle 21. studenog 1998.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom zakonska nasljednica V. K.-C. pobija navedeno rješenje u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba zakonske nasljednice V. K.-C. (dalje u tekstu: nasljednica) nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud svoje rješenje temelji na sljedećim nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama:

- da je pod toč. I. izreke rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-9759/98 od 25. veljače 1999. obustavljen ostavinski postupak iza pok. A. K. zbog nedostatka ostavinske imovine, pod toč. II. izreke navedeno je da se temeljem odredbe čl. 38. Zakona o nasljeđivanju potraživanje prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine do časa smrti u neutvrđenom iznosu uručuje L. A. u cijelosti, dok je pod toč. III. izreke navedeno da će HZMO izvršiti isplatu novčanih sredstava po pravomoćnosti tog rješenja, kao i da protiv tog rješenja nasljednica nije izjavila žalbu te je isto postalo pravomoćno 23. ožujka 1999.,

- da je H. d.o.o. Z. kao založni vjerovnik na stanu koji se nalazi u zgradi na adresi u Z., sagrađenoj na čk.br. 1238/1 k.o. Z. o., upisana u knjigu PU Z. o., poduložak br. 3746, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, dana 17. studenog 2016. podnio prijedlog radi rasporeda naknadno pronađene imovine iza pok. A. K.,

- da su H. ž. i A. K. 6. travnja 1994. sklopili Ugovor broj OS -7492 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (s obročnom otplatom), koji se nalazi u zgradi u Z., ulaz 1, prizemlje, stan desno, izgrađen na čk.br. 1238/1 k.o. Z. o., upisane u knjigu PU Z. o., poduložak br. 3746, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb,

- da je A. K. 8. lipnja 1995. Općinskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu, podnijela prijedlog za upis prava vlasništva na predmetnom stanu polaganjem ugovora u knjigu „PU“,

- da su A. K. i njezina kćer L. A. 18. travnja 1994. sklopile ugovor o darovanju temeljem kojeg je A. K. darovala L. A. gore navedeni stan u 1/1 dijela, bez predaje u posjed istog,

- da su L. A. i njezin suprug Z. A. 19. travnja 1994. sklopili ugovor o darovanju temeljem kojeg je L. A. darovala svojem suprugu Z. A. ½ dijela predmetnog stana,

- da su L. A. i Z. A. 8. lipnja 1995. podnijeli Općinskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu prijedlog za upis prava vlasništva na predmetnom stanu i to L. A. na 1/1 dijela istog temeljem sklopljenog ugovora o darovanju sa A. K. od 18. travnja 1994., a Z. A. na ½ dijela tog stana temeljem sklopljenog ugovora o darovanju sa L. A. od 19. travnja 1994.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj: Zs- 5389/95 od 10. rujna 2002. odbijen prijedlog L. A. jer ugovor o darovanju koji su sklopile A. K. i L. A. 18. travnja 1994. nije sastavljen u formi javnobilježničkog akta u smislu odredbe čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93., dalje u tekstu: Zakon o javnom bilježništvu),

- da je nasljednica na ročištu 23. studenog 2017. izjavila da ostaviteljica A. K. nije bila vlasnica druge pokretne i nepokretne imovine, dok je sa stanom u Zagrebu raspolagala ugovorom o darovanju, time da je nasljednica navela da „nema spora oko navedenog ugovora o darovanju“, ali je podnijela zahtjev u smislu odredbe čl. 45. Zakona o nasljeđivanju za povrat dara zbog povrede prava na nužni dio,

- da je rješenjem o nasljeđivanju suda prvog stupnja poslovni broj: O-8976/2016-22 od 10. travnja 2019. pod toč. I. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev nasljednice od 23. studenog 2017. za povratom dara radi umanjenja nužnog dijela, dok je pod toč. II. izreke određeno da se neće provoditi ostavinski postupak iza pok. A. K.,

- da je povodom žalbe nasljednice ovaj sud rješenjem od 2. lipnja 2020. broj Gž- 1208/2019-2 ukinuo prvostupanjsko rješenje od 10. travnja 2019. broj O-8976/016- 22, te da je u ponovljenom postupku nasljednica podneskom od 13. svibnja 2021. dostavila prvostupanjskom sudu izvod iz zemljišnih knjiga iz kojeg je razvidno da je L. A. upisana kao vlasnica predmetnog stana, posljedično čemu je navela: „Dakle, sada faktički nema imovine iza ostaviteljice o kojoj bi trebalo odlučivati u ovom ostavinskom postupku“, ali da „i dalje ustraje pri zahtjevu za namirenjem njezinog nužnog dijela (...)“,

- da iz zkl.ul.br. 20291 k.o. Z. o. od 13. svibnja 2021. proizlazi da su L. i Z. A. upisani kao (su)vlasnici svaki u ½ dijela na predmetnom stanu (stan u prizemlju desno etažno vlasništvu E-118 koji se nalazi u stambenoj zgradi, čk.br. 1238/1).

6. Na temelju gore iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 46. Zakona o nasljeđivanju („Službeni list FNRJ“ broj: 20/55., „Službeni list SFRJ“ broj: 12/65., „Narodne novine“ broj: 52/71., 47/78., 71/91. i 37/94.; dalje u tekstu: ZN/71), u vezi čl. 253. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.; dalje u tekstu: ZN/03) odbija kao neosnovan zahtjev nasljednice za povratom dara radi namirenja njezinog nužnog dijela jer je od trenutka smrti ostaviteljice (21. studenog 1998.) do podnošenja prijedloga nasljednice za povratom dara radi namirenja nužnog dijela (23. studenog 2017.) višestruko protekao rok od 3 godine, čime da je nastupila prekluzija prava za podnošenje takvog zahtjeva, posljedično čemu je odlučio kao pod toč. I. izreke. Nadalje, utvrdivši da ostaviteljica nije vlasnica predmetnog stana i da nema imovine koja bi bila predmetom raspravljanja u okviru ostavinskog postupka, prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za raspoređivanje naknadno pronađene ostavinske imovine i temeljem odredbe čl. 214. u vezi čl. 253. st. 1. ZN/03 odlučio kao pod toč.

II. izreke.

7. Pobijajući toč. I. izreke nasljednica u žalbi navodi da ima pravo temeljem odredbe čl. 144. ZN/71 tražiti povrat dara radi namirenja nužnog dijela, ističući da je L. A. nesavjesni držaoc predmetnog stana, a to iz razloga što je nasljednica do 23. studenog 2017. bila u zabludi da je predmetni stan bio u vlasništvu njezinog pokojnog oca M. K.. Pobijajući toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja, nasljednica navodi da je ostaviteljica u trenutku smrti (21. studenog 1998.), kao i u vrijeme podnošenja prijedloga radi donošenja rješenja o rasporedu naknadno pronađene imovine (17. studenog 2016.) bila upisana kao vlasnica predmetnog stana, zbog čega smatra da je sud bio dužan rasporediti predmetni stan kao naknadno pronađenu imovinu temeljem odredbe čl. 135. ZN/71 kojom je propisano da ostavina umrle osobe prelazi na njezine nasljednike u času smrti umrle osobe.

8. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda nasljednice, valja navesti da obzirom na vrijeme smrti ostaviteljice A. K. (21. studenog 1998.) sukladno čl. 253. st. 1. ZN/03 prava stranaka u vezi nasljeđivanja (materijalno-pravne odredbe) prosuđuju se temeljem ZN/71 koji je bio na snazi u trenutku smrti ostaviteljice, dok se u pogledu postupovnih odredbi primjenjuje ZN/03.

9. Ispitujući stanje spisa i pobijano rješenje povodom žalbe nasljednice, imajući u vidu da nasljednica sadržajem žalbe ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje u tekstu: ZPP), u vezi čl. 175. st. 2. ZN/03, valja istači da pobijano rješenje nema nedostataka niti manjkavosti radi kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost istog jer su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni i bez proturječja sa stanjem spisa. Naime, nasljednica u žalbi ističe da je iz zemljišne knjige i izvoda iz knjige položenih ugovora vidljivo da je ostaviteljica u času smrti bila vlasnica predmetnog stana, dok je prvostupanjski sud protivno navedenom zaključio da nema ostavine iza ostaviteljice. S tim u vezi valja istači da se u smislu odredbe čl. 2. ZN/71 nasljeđivati mogu stvari i prava koja pripadaju pojedincima, pa imajući u vidu da je ostaviteljica za života darovala svojoj kćerki L. A. predmetni stan u 1/1 dijela na koji se L. A. upisala 2019. kao vlasnica, to proizlazi da je ista u vrijeme smrti ostaviteljice bila izvanknjižna vlasnica tog stana, pa kako je i sama nasljednica tijekom postupka navela da nije sporno da je ostaviteljica raspolagala tim stanom za života i da nije sporno postojanje predmetnog ugovora o darovanju, to prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka na koju ukazuje nasljednica, a ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena niti ijedna druga bitna povreda na koje u žalbenom postupku drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi čl. 175 st. 2. ZN/03.

10. U vezi žalbenih navoda nasljednice kojima pobija toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja ističući da je prilikom odlučivanja o provođenju ostavinskog postupka sud bio dužan imati u vidu imovinsko stanje ostaviteljice u trenutku njezine smrti a ne u trenutku donošenja pobijanog rješenja, valja istači da je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da iza ostaviteljice nema ostavine koja bi se trebala raspraviti, odnosno rasporediti nasljednicima jer je pok. ostaviteljica nesporno raspolagala sa stanom, pa činjenica što se L. A. nije uknjižila u zemljišnoj knjizi (do pokretanja postupka za raspoređivanje stana kao ostavinske imovine) ne znači da stan čini ostavinsku imovinu, time da isto potvrđuje i sama nasljednica kada u podnesku od 13. svibnja 2021. navodi "da faktički više nema imovine o kojoj bi trebalo odlučivati u ostavinskom postupku".

11. U odnosu na žalbu nasljednice na toč. I. izreke kojom je odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za povratom dara radi namirenja nužnog dijela, valja navesti da je nasljednica tek na ročištu 23. studenog 2017. podnijela zahtjev za vraćanje dara (stana) kojim je povrijeđen njezin nužni dio.

11.1. Prema odredbi čl. 45. ZN/71 umanjenje raspolaganja oporukom i vraćanje dara kojima je povrijeđen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici.

11.2. Odredbom čl. 46. ZN/71 propisano je da se umanjenje raspolaganja oporukom može tražiti u roku od tri godine od proglašenja oporuke, a vraćanje dara u roku od tri godine od smrti ostaviočeve, odnosno od dana kad je rješenje o njegovom proglašenju za umrlog, odnosno rješenje kojim se utvrđuje njegova smrt postalo pravomoćno. Identično normativno uređenje sadržano je u odredbi čl. 84. ZN/03, kojom je propisano da se umanjenje raspolaganja oporukom može zahtijevati u roku od tri godine od proglašenja oporuke, a povrat dara - u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od dana pravomoćnosti rješenja o proglašenju ostavitelja umrlim, odnosno o utvrđenju njegove smrti.

11.3. Stoga, polazeći od toga da rok iz čl. 46. ZN/71 počinje teći smrću ostavitelja (u konkretnom slučaju ostaviteljica je umrla 21. studenog 1998.) i da istječe u roku od tri godine od smrti ostavitelja, bez obzira na saznanje nužnog nasljednika o povredi njegovog nužnog dijela, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je nasljednica zahtjev za povrat dara (postavljen u ostavinskom postupku 23. studenog 2017.) podnijela nakon proteka roka iz čl. 46. ZN/71, posljedično čemu je utvrdio da je nastupila prekluzija prava nasljednice zahtijevati vraćanje dara (stana koji je ostaviteljica za života darovala svojoj kćeri L. A.) radi namirenja nužnog dijela.

11.4. Kako je i prema pravnom stajalištu ovoga suda rok iz čl. 46. ZN/71 objektivnog karaktera, na čiji tijek ne utječu nikakvi subjektivni momenti (saznanje nasljednika za svoje pravo, odnosno za dar), o čemu je stajalište izraženo u ustaljenoj sudskoj praksi (npr. VSRH Rev 456/2019-2 od 2. lipnja 2021., Rev 592/2019-2 od 13. veljače 2019.), to nisu osnovani žalbeni navodi kojima nasljednica smatra da primjenu nalazi odredba čl. 144. ZN/71, a niti su relevantne tvrdnje da je L. A. bila nesavjesni držaoc stana i da je nasljednica bila u zabludi glede vlasništva predmetnog stana, obzirom iste nisu od pravnog značenja za primjenu čl. 46. ZN/71.

12. Stoga je ovaj sud odbio žalbu nasljednice kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 175. st. 2. ZN/03 potvrdio prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 18. rujna 2023.

Sutkinja

Sanja Bađun v.r.