REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

Pr-601/2020-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: T. B., OIB:…, ., S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ć., odvjetnik u S., protiv tužene:

R. H., OIB: … …, Z. , koju zastupa

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 7. rujna 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zz tužene, dne 18. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 10.226,08 EUR /77.048,34 HRK sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. 4. 2015. godine do 31. 7. 2015. godine prema stopi od 12% godišnje, od 1. 8. 2015. godine do 31. 12. 2022.godine prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. 1. 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se za više zatražene poene, preko 3 do 5, odnosno preko 3 do 8, kao i za isplatom na žiro račun punomoćnika tužiteljice Ž. Ć., odvjetnika u S. …, OIB: …,

broj računa IBAN HR …, kod Privredne banke Zagreb d.d.,

PBZGHR2X, odbija zahtjev tužitelja.

II. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.700,08 eura/12.809,25 kn i to isplatom na žiro račun punomoćnika tužiteljice Ž. Ć., odvjetnika u S., …, OIB: …, broj računa IBAN HR …, kod Privredne banke

Zagreb d.d., PBZGHR2X uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od 18. rujna 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 124,85 eura/940,65 kn, kao i za više zatražene poene, preko tri do osam, tužitelj odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 21. svibnja 2020. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj državni namještenik kojoj je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 22. 12. 2014. prestao radni odnos u Ministarstvu te kojoj, sukladno točki 6. Odluke, pripada pravo na otpremninu, koja mu nije isplaćena. Tužitelj je bio u neprekidnom radnom odnosu kod tužene ukupno 18 godin1 (od 1997. do 17. 6. 2015. godine) te ima status Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u trajanju od 12 mjeseci. U skladu s člankom 126. Zakona o radu (Narodne novine br.93/2014. od 30. 7. 2014. ) tužitelj za svaku godinu neprekidnog trajanja radnog odnosa ima pravo na otpremninu u visini 65% njegove prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, a za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu ima pravo na uvećanje otpremnine u iznosu od 300,00 kuna neto, tako da tužitelj sveukupno potražuje iznos od 80.320,00 kn. Tužitelj se dana 8. 12. 2015. obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji prijedlog za mirno rješenje spora je ODO Split dopisom Broj:N-DO-362/2015 od 4. prosinca 2015., odbilo u cijelosti kao neosnovano. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 80.320,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje sukladno članku 29. ZOO- a, tekućom od 17. 7. 2015. do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 24. svibnja 2021. tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, jer je ista u tužbi nepravilno obračunata budući da se otpremnina obračunava sukladno odluci o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva . i o. snaga RH

kojima služba prestaje zbog preustroja ili smanjenja snaga. Iznos otpremnine računa se u visini 65% prosječne mjesečne plaće tužitelja isplaćene u zadnja tri mjeseca prije stavljanja na raspolaganje za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu .i O. snagama, a u konkretnom slučaju to je 18 godina provedenih na radu u Ministarstvu . i O. snagama R. H. što iznosi

44.020,80 kn. Za svaki puni mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu u trajanju od 12 mjeseci priznaje se pravo na uvećanje otpremnine u iznosu od 3.600,00 kn, dakle, ukupan iznos neto otpremnine je 47.620,80 kn, a sve sukladno točki XI. Odluke o visini otpremnine u neto iznosu.

3. Podneskom od 7. travnja 2023. tužitelj je, a sukladno izračunu tužene, uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tužene na ime otpremnine isplatu iznosa od 10.226,08 eura/77.048,34 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 5. travnja 2015. do isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tužena se i nadalje protivi visini tužbenog zahtjeva, budući da tužitelja ne pripada otpremnina u bruto iznosu, već samo u neto iznosu, pa bi, prema izračunu tužene, tužitelja pripadao na ime otpremnine iznos od 47.620,80 kn/6.320,36 eura.

5.Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2014., potvrde Ministarstva

., Klasa: 034-04/20-01/02, Ur.broj:512M2-66-20-636 od 20. svibnja 2020., PK -1 kartice za tužitelja, kartice djelatnika za period od 1. 2015. do 12. 2015., odštetnog zahtjeva za mirno rješenje spora od 8. prosinca 2015., izračuna otpremnine za tužitelja u bruto iznosu, Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-1610/19-2 od 7. svibnja 2019., posl. br. Rev 2414/2019 od 3. veljače 2021., posl. br. Rev-646/2021-2 od 23. veljače 2022. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da je tužitelj bio radnik tužene na radnom mjestu konobar,

- da je Odlukom tužene o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora od radu od 22. prosinca 2014. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, zbog poslovno uvjetovanih razloga u Ministarstvu .,

- da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 4. 1. 1995. do 24. 12. 1995. te je stekao status Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata.

7. Prijeporna je između parbenih stranaka visina tužbenog zahtjeva, odnosno prijeporno je je li tužitelja pripada otpremnina u bruto ili neto iznosu.

8. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom otpremnine u bruto iznosu od 10.226,08 eura/77.048,34 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

10. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio u radnom odnosu kod tužene od 15. prosinca 1997., s time da je s danom 1. prosinca 2002. raspoređen na radno mjesto konobara, da bi tužena Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2014. tužitelju otkazala ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog poslovno uvjetovanih razloga, uz otkazni rok od dva mjeseca i dva tjedna, s time da mu rad prestaje protekom zadnjeg dana otkaznog roka uz pravo na otpremninu, o čemu će biti donijeto posebno rješenje. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je namještenik u radnom odnosu u Ministarstvu .od 15. 12. 1997., a rješenjem Uprave za ljudske resurse, Personalne službe od 5. 11. 2002. s danom 1. 12. 2002. raspoređen na radno mjesto konobara. S imenovanim nije sklopljen ugovor o radu, međutim sukladno članku 14. stavku 2. Zakona o radu, ova okolnost u ovom slučaju ne utječe na postojanje i valjanost ugovora o radu, te da imenovanom nije bilo moguće ponuditi ugovor o radu za drugo, odgovarajuće radno mjesto unutar Ministarstva . i OSRH. O pravu na otpremninu donijet će se posebno rješenje.

11. Prema odredbi članka 126. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje-ZR-a) radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem (stavak 1.); otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca (stavak 2.), a ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz stavka 2. ovoga članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu (stavak 3.).

11.1. Dakle, sukladno odredbi čl. 126. st. 2. ZR kod izračuna otpremnine riječ je o plaći koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, a otpremnina dospijeva na dan prestanka radnog odnosa, a kako je tužitelj ostvario pravo i na otkazni rok, to je dospijeće otpremnine nastupilo istekom otkaznog roka.

12. S obzirom na to da je tužitelju radni odnos kod tužene prestao otkazom ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, to tužitelj u smislu odredbi čl. 126. st. 1., 2. i 3. ZR ima pravo na isplatu otpremnine u bruto iznosu, a ne neto iznosu kako tvrdi tužena. Naime, u izračun otpremnine ide obračunata plaća u brutu (isplaćena u netu), u posljednja 3 mjeseca prije prestanka ugovora u radu, uključujući i plaću za vrijeme trajanja otkaznog roka. Kako prema obračunu otpremnine utuženi iznos predstavlja bruto otpremninu (a nije utvrđeno da su plaćeni porezi i doprinosi), to je tužiteljica pravilno zatražila isplatu tog iznosa kao bruto iznosa otpremnine. Tužiteljica je visinu tuženog zahtjeva postavila sukladno izračunu tužene (tužena je u spis dostavila i izračun otpremnine za tužitelja u bruto iznosu) , to je valjalo tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 10.226,08 eura/77.048,34 kn prihvatiti.

12.1. Na dosuđeni iznos od 10.226,08 eura/77.048,34 kn tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od 5. travnja 2015. pa do isplate, prestankom radnog odnosa kod tužene, što je među strankama i neprijeporno, a kako je to tužitelj i zatražio, sve u smislu odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), dok je za više zatražene poene preko 3 do 5, odnosno preko 3 do 8, tužitelj odbijen, a kao u točki I izreke presude.

13. Zahtjev tužitelja da se na žiro račun njegovog punomoćnika izvrši isplata sud je odbio, jer iz spisa proizlazi da je tužitelj Ž. Ć., odvjetniku u S., izdao punomoć za vođenje parnice, a da pobliže nije odredio ovlaštenja u punomoći pa se stoga ne može naložiti protivnoj strani tj. tuženici da tužitelju isplatu izvrši na punomoćnikov račun, kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć. Dakle, ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa), VPS i popisu parničnog troška pa je tužitelju, koji u neznatnom dijelu nije uspio, za koji dio nije ni nastao poseban trošak, priznat trošak u cijelosti i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 132,72 eura

, za sastav tužbe 132,72 eura, za sastav 3 obrazložena podneska od 25.

5. 2021. i 4. 7. 2022. po 132,72 eura, od 7. 4. 2023. 199 eura, a od 19. 10. 2021. 33,18 eura, za zastupanje po punomoćniku na ročištu od 12. 12. 2022., 22. 2. 2023. i 7. 9. 2023. po 199 eura, ukupno 1.360,06 eura, što uvećano za iznos od 340,02 eura na ime PDV-a, daje sveukupno iznos od 1.700,08 eura/12.809,25 kn, dok se za više zatraženo, za iznos od 124,85 eura/940,65 kn, kao i za više zatražene poene preko 3 do 8, tužitelj odbija. Navedeni iznos će se isplatiti na žiro račun pun. tužitelja, jer u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od 18. rujna 2023., kao dana presuđenja, pa do isplate, a kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 18. rujna 2023.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- zz tužene