REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 7 Us I-251/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužitelja 1. R. d.o.o., R., B. K., kojega zastupa opunomoćenik V. Z., odvjetnik u R., K., i 2. O. K., K., S. L., koju zastupa službena osoba P. P., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, kojega zastupa državno odvjetnički savjetnik –specijalist G. K. i 2. J. T. iz K., U., koju zastupaju opunomoćenica M. K. i M. K., odvjetnici u R., Đ. Š., radi naknade za oduzetu imovinu, 15. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/21- 01/335, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-04 od 21. prosinca 2022. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-942-05/05-01/5, URBROJ: 2170/1-03-09/3-21-55 od 5. kolovoza 2021.

II. Nalaže se tužiteljima da zainteresiranoj osobi J. T. naknade troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 621.86 eura / 4.685,52 kn[1] , u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Djelomičnim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-942-05/05-01/5, URBROJ: 2170/1-03-09/3-21-55 od 5. kolovoza 2021. u točki 1. predani su vlasništvo J. T., ovdje zainteresiranoj osobi, suvlasnički dijelovi novoformiranih nekretnina k.č.br. . i dr., k.o. K. B., koji odgovaraju dijelovima oduzetih nekretnina k.č.br. . i . k.o. K. sv. B.. Točkom 2. je određeno da su obveznici vraćanja uknjiženi vlasnici predmetnih nekretnina R. d.o.o., ovdje tužitelj, te G. J. d.o.o. i D.b.d.o.o. U obrazloženju rješenja prvostupanjsko tijelo u bitnom navodi da je na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju, očevida na licu mjesta te nalaza i mišljenje na ovlaštenog sudskog vještaka, očitovanja KD V. i k. d.o.o., E. d.o.o. i H. O. d.o.o. utvrđeno da su predmetne nekretnine na dan donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, dalje: Zakona o naknadi), tj. na dan 11. listopada 1996. bile neizgrađene bez tragova infrastrukture i da nisu bile privedene namjeni radi koje su oduzete iz posjeda prijašnjeg vlasnika, odnosno radi proširenja poslovne djelatnosti I. R. n. R., te da su stoga ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 17. Zakona o naknadi za povratom nekretnina u vlasništvo prijašnjeg vlasnika.

1.1. Navedeno rješenje doneseno je u ponovnom postupku po presudi Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-7748/2008-6 od 24. studenog 2011., u kojoj je izneseno pravno shvaćanje da se prema izraženom shvaćanju toga Suda pod pripremom zemljišta za izgradnju ne može podrazumijevati samo izrada prostornih planova i obavljanje imovinskopravnih radnji, već da u pripremu zemljišta spadaju i drugi radovi i poslovi koje je potrebno provesti u svrhu pripreme zemljišta za izgradnju, te da stoga sama činjenica da se predmetno zemljište nalazi unutar izgrađenog građevinskog područja određene namjene samo po sebi ne znači da je na njemu izvršena i priprema za izgradnju, pa da je u ponovnom postupku potrebno nepobitno utvrditi je li do donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, dakle do 11. listopada 1996. na tom zemljištu izvršena priprema zemljišta za izgradnju radi koje je nekretnina deposedirana.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavilo trgovačko društvo R. d.o.o., ovdje tužitelj, koju žalbu je prvostupanjsko tijelo odbacilo kao nepravodobnu, stoga je tužitelj izjavio žalbu i protiv tog rješenja, te O. K., ovdje tužitelj, povodom kojih žalbi je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-942-01/21-01/335, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-04 od 21. prosinca 2022. poništio rješenje prvostupanjskog tijela o odbacivanju žalbe prvotužitelja, te žalbe tužitelja R. d.o.o. i O. K. protiv navedenog djelomičnog prvostupanjskog rješenja odbio kao neosnovane.

3. Tužitelji R. d.o.o. i O. K. su protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijeli dvije odvojene tužbe kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja tuženika, a koje tužbe je Sud spojio u jedan predmet.

3.1. Tužitelj R. d.o.o. u tužbi u bitnom navodi da zainteresirana osoba nema pravo na naknadu na način da bi se nekretnina k.č.br.. vratila u vlasništvo u idealnom suvlasničkom dijelu određenom prvostupanjskim rješenjem, jer da se time izravno oštećuje sadašnjeg vlasnika nekretnine, budući da bi povratom idealnog suvlasničkog dijela nekretnine zainteresirana osoba dobila višestruko višu vrijednost nego što je bila vrijednost oduzetog zemljišta. Ističe da je na predmetnoj nekretnini danas izgrađena poslovna zgrada i da vraćanjem prava vlasništva zainteresiranoj osobi ona postaje suvlasnikom u predmetnom idealnom suvlasničkom dijelu cijele nekretnine, pa tako i poslovne zgrade koja je naknadno izgrađena. Nadalje navodi da je nejasno na osnovi čega je utvrđen suvlasnički udio u kojem se zainteresiranoj osobi vraća predmetna nekretnina, kako je određen prvostupanjskim rješenjem. Dodaje da je predmetnu nekretninu kupio na javnoj dražbi u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Rijeci te da u navedenom postupku nije bilo navedeno da je predmetna nekretnina opterećena bilo kakvim zabilježbama i da bi bila u postupku povrata. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom zaključak o prodaji i rješenje o dosudi Općinskog suda u Rijeci, koje prilaže uz tužbu, pa da po provedenom postupku poništi točku III. tuženikovog rješenja, kojom je žalba protiv prvostupanjskog rješenja odbijena, te rješenje prvostupanjskog tijela.

3.2. Tužitelj O. K. u tužbi u bitnom navodi da u postupku nije pravilno utvrđeno jesu li predmetne nekretnine privedene namjeni, da upravna tijela nisu uzela u obzir da bi se vraćanjem predmetnih nekretnina u vlasništvu okrnjila njihova prostorna cjelovitost, da se prema Zakonu o naknadi ne vraćaju u vlasništvo i posjed nekretnine na kojima su treće osobe na temelju valjanog pravnog posla stekle vlasništvo, a što da upravna tijela također nisu uzela u obzir, te da čak i u slučaju da su bili ispunjeni uvjeti za naturalni povrat nije zakonito odrediti zasnivanje suvlasništva na novoformiranim nekretninama, već da je trebalo provesti parcelaciju zemljišta. U odnosu na privedenost predmetnih nekretnina namjeni poziva se na odredbu članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi kojom je propisano da se pod zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu, kao i ono zemljište na kojem je općina odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju, a da se prema propisima o prostornom uređenju pripremom zemljišta za izgradnju smatra izrada prostornih planova, imovinsko pravne radnje i dr. S tim u svezi nadalje navodi da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je na području na kojem se predmetne nekretnine nalaze u trenutku donošenja Zakona o naknadi na snazi bio P. p. O. R. ("Službene novine" broj 8/86, 27/88, 12/95, 15/95) a dodatno i Provedbeni urbanistički plan dijela industrijske zone u K.("Službene novine" broj 4/91), a što da upravna tijela i vještak na čijem nalazu je utemeljeno prvostupanjsko rješenje nisu uzeli u obzir. Nadalje navodi da je O. K. zakonito temeljem javnih natječaja raspolagala zemljištem u svom vlasništvu, odnosno predmetnim nekretninama na kojima tada nije postojala zabilježba u zemljišnim knjigama, te da su tadašnjih kupci a sadašnji nositelji prava vlasništva temeljem valjanog pravna puno posla stekli vlasništvo na nad predmetnim nekretninama. S tim u svezi se poziva na odredbu članka 52. stavka 1. Zakona o naknadi kojom je propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina na kojoj su na temelju valjane pravne osnove treće osobe stekle pravo vlasništva. Nadalje navodi da su na predmetnim zemljištima izgrađeni proizvodni, skladišni, servisni i zajednički objekti, u funkciji cjelokupne industrijske i poslovne zone, te da bi se vraćanjem u vlasništvo okrnjila njihova prostorna cjelovitost, a da je odredbom čl. 55. Zakona o naknadi, koju upravna tijela također nisu uzela u obzir, propisano da se ne vraća u vlasništvo imovina čijim bi se vraćanjem u bitnom okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine kao i čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa. Zaključno navodi da čak i u slučaju da su bili ispunjeni uvjeti za naturalni povrat, da nije zakonito odrediti zasnivanje suvlasništva na novoformiranim nekretninama, već da je trebalo provesti parcelaciju zemljišta. Pritom ističe da ovlaštenica naknade ne može biti suvlasnik u idealnom dijelu novoformirane nekretnine zajedno s drugim osobama i na onom zemljištu koje nikad nije bilo predmet povrata. Predlaže da Sud nakon provedenom postupka poništi osporeno rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci se u odgovoru na tužbu pridružuje navodima tuženika i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirana osoba J. T. u odgovoru na tužbu u prvom redu navodi da su na predmetnim nekretninama u vrijeme donošenja zaključka o prodaji u ovršnom postupku bile upisane dvije zabilježbe, iz 2004. i 2020. godine, te da je prvotužitelj kao kupac trebao postupati u dobroj vjeri i u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige, odnosno da je tako mogao vidjeti da je za predmetnu nekretninu vidljiva zabilježba spora, odnosno zabilježba da se vodi postupak povrata za oduzetu imovinu. Nadalje navodi da O. K. nije obveznica naknade, te da stoga nema razloga protiviti se naturalnom povratu predmetnih nekretnina. Zaključno se poziva na obrazloženje iz osporenog rješenja tuženika te u bitnom navodi da je pravilno provedenom postupku, na temelju pravilne primjene materijalnog prava te pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja određen naturalni povrat predmetnih nekretnina. Predlaže stoga da Sud tužbeni zahtjev odbije.

7. Sud je održao ročište za raspravu 8. rujna 2023., na koje su pristupile sve stranke osim tuženika, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

7.1. Tužitelj R.d.o.o. je na ročištu izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i upravnom postupku koje je prethodio ovom sporu te se pridružio navodima iz tužbe O. K.. Predložio je da se na okolnost privedenosti namijeni i stanja predmetne nekretnine provede vještačenje i očevid na terenu.

7.2. Tužitelj O. K. je na ročištu izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i dotadašnjem tijeku postupka. Istaknuo je da su stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o naknadi prestali važiti propisi koji su zabranjivali raspolaganje imovinom, pa da je stoga u ovom slučaju O. K. zakonito raspolagala predmetnim nekretninama. Ukazao je na odredbu članka 13. Zakona o naknadi. Nadalje je u odnosu na odredbu članka 55. Zakona o naknadi koja propisuje izuzetke od povrata, između ostalog i u slučaju okrnjenosti tehnološko-funkcionalne cjelovitosti, istaknuo da se u slučaju povrata nekretnine iz točke 1.a prvostupanjskog rješenja vraća 92,3 m[2] , što da iznosi 6,43% cijele nekretnine, kod nekretnine iz točke 1.b, 85,67 m[2] , što da iznosi 4,88% površine ukupne nekretnine, a u slučaju iz točke 1.c, 16,67 m[2] , što da iznosi 1,51% cijele nekretnine, što da dokazuje da nema razloga za ovakvim razbijanjem funkcionalne cjelovitosti cijele nekretnine. Nadalje je naveo da je upitna provedenost ovakvog rješenja u zemljišnim knjigama, te da bi, ukoliko bi naturalni povrat bio opravdan, trebalo provesti parcelaciju sukladno odredbi članka 161. Zakona o prostorno uređenju. Osim toga je istaknuo da je povratom u naravi u suvlasničkom djelu podnositeljici zahtjeva vraćen u suvlasništvo i posjed i idealni dio nekretnine kojega nikada nije bila u vlasništvu, budući da je stekla posjed i suvlasnički dio na idealnom djelu cijele nekretnine.

7.3. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci je na ročištu izjavila da ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu.

7.4. Zainteresirana osoba J.T. je na ročištu izjavila da ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu i dotadašnjem tijeku postupka. U odnosu na navode tužitelja iznesene na ročištu istaknula je da se oni ponavljaju i da su se tuženik i prvostupanjsko tijelo o svima njima očitovali i pravilno ih utvrdili neosnovanim za donošenje odluke. U odnosu na dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja navodi da se tom prijedlogu protivi kao suvišnom, jer da su u postupku provedena tri vještačenja, a i da su očitovanja nadležnih tijela u skladu s nalazom vještaka na kojem je prvostupanjsko utemeljilo svoju odluku.

8. Među strankama u ovome sporu je sporno je li pravilno određena naknada za oduzetu imovinu povratom predmetnih nekretnina u vlasništvo.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. 10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Prema odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. toga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu toga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja toga Zakona nije privedeno namjeni, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.

11.1. Stavkom 5. istoga članka propisano je da se pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

12. Kao što je ranije navedeno, u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-7748/2008-6 od 24. studenog 2011. izneseno je pravno shvaćanje da se prema izraženom shvaćanju toga Suda pod pripremom zemljišta za izgradnju ne može podrazumijevati samo izrada prostornih planova i obavljanje imovinskopravnih radnji, već da u pripremu zemljišta spadaju i drugi radovi i poslovi koje je potrebno provesti u svrhu pripreme zemljišta za izgradnju, te da stoga sama činjenica da se predmetno zemljište nalazi unutar izgrađenog građevinskog područja određene namjene samo po sebi ne znači da je na njemu izvršena i priprema za izgradnju.

13. U upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu prvostupanjsko tijelo je provelo vještačenjem po u stalnom sudskom vještaku graditeljske struke Z. K., dipl. ing. građ., radi utvrđivanja stanja predmetnih nekretnina k.č.br. . i ., u vrijeme stupanja na snagu Zakon o naknadi, odnosno na okolnosti je li u to vrijeme bila izvršena priprema zemljišta za izgradnju u skladu s namjenom određenom planom koji je bio na snagu u trenutku donošenja Zakona o naknadi, a koji vještak je utvrdio da na predmetnim nekretninama na dan stupanja Zakona o naknadi nisu bili izgrađeni objekti i uređaji individualne zajedničke potrošnje, kao ni komunalna infrastruktura, što je također potvrđeno odgovarajućim očitovanjima nadležnih tijela, odnosno trgovačkih društava E. d.o.o. i H. d.o.o. te K.d. V. i k. d.o.o., koji su također utvrdili da na predmetnim bile postavljene nikakve instalacije.

14. Navedeni zaključak vještaka prihvaća i ovaj sud budući da je zaključak vještaka u skladu s navedenim očitovanjima nadležnih tijela E. d.o.o. i H. d.o.o. te K. d. V. i k. d.o.o., a isto tako i s ostalom dokumentacijom koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, te digitalnim ortofoto snimkama s Geoportala. Pritom za utvrđenje jesu li predmetne nekretnine na dan stupanja bile Zakona o naknadi bile privedene namjeni nije odlučno je li u to vrijeme bila na snazi prostornoplanska dokumentacija, jer se, kao što je navedeno, sukladno pravnom shvaćanju Upravnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj: Us-7748/2008-6 od 24. studenog 2011., pod pripremom zemljišta za izgradnju ne može podrazumijevati samo izrada prostornih planova i obavljanje imovinskopravnih radnji, već u pripremu zemljišta spadaju i drugi radovi i poslovi koje je potrebno provesti u svrhu pripreme zemljišta za izgradnju. Stoga je prema shvaćanju Suda u prvostupanjskom upravnom postupku, sukladno odredbi članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi i pravnom shvaćanju Upravnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj: Us-7748/2008-6 od 24. studenog 2011., koje je prema odredbi članka 62. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 53/91, 9/92, 77/92) u ponovnom postupku po presudi Upravnog suda Republike Hrvatske obvezujuće, pravilno utvrđeno da predmetne nekretnine u vrijeme stupanja na snagu Zakona o naknadi nisu bile privedene namjeni.

15. Nadalje, odredbom članka 55. Zakona o naknadi, na koju se poziva tužitelj O. K., propisano je da se ne vraća u vlasništvo i posjed imovina: 1. koja je nedjeljiv sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva, 2. koja je izuzeta iz pravnoga prometa, odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva, 3. čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine i 4. čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i sl.).

15.1. Isto tako, odredbom članka 52. Zakona o naknadi propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano.

15.2. Nadalje, Europski sud za ljudska prava je u predmetima Gashi protiv Hrvatske, presuda, 13. prosinca 2007., zahtjev br. 32457/05, iznio stav da pogreške ili propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana, a koje shvaćanje je izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4673/2008 od 20. svibnja 2009. i dr.

16. Prema shvaćanju Suda, citirane odredbe članaka 17., 52. i 55. Zakona o naknadi i pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava treba tumačiti komplementarno, na način da je za oblik naknade odlučno stanje zemljišta i je li zemljište privedeno namjeni do stupanja na snagu Zakona o naknadi. Naime, kada bi za oblik naknade bilo odlučno stanje zemljišta u vrijeme određivanja naknade, to bi značilo, ukoliko bi zemljište u konkretnom slučaju bilo privedeno namjeni ili izgrađeno nakon podnošenja zahtjeva, da podnositelj ne može ostvariti pravo na naturalni povrat samo zbog dugotrajnosti postupka, odnosno zbog toga što o njegovom zahtjevu nije pravovremeno odlučeno, što bi bilo u suprotnosti s citiranim pravnim shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava. Osim toga, na taj način bi jedinice lokalne samouprave mogle izbjeći obvezu naturalnog povrata, tako što će izgraditi zemljište za koje znaju da je u postupku povrata, i to bez obzira kada, pa čak i nakon 25 godina od kada je prijašnji vlasnik podnio zahtjev za povrat.

17. I naposljetku, određivanje povrata novoformiranih nekretnina u suvlasničkom omjeru, čime zainteresirana osoba stječe suvlasništvo i na zemljištu koje nije oduzeto, prema shvaćanju Suda nije u suprotnosti s odredbama Zakona o naknadi, jer je odredbom članka 49. Zakona o naknadi predviđen postupak u slučaju da stanje nekretnine u vrijeme oduzimanja ne odgovara stanju nekretnine u vrijeme povrata. Pritom je, prema shvaćanju Suda, suvlasnički udio pravilno određen omjerom površine oduzetih i novoformiranih nekretnina, kao što je i obrazložio tuženik.

18. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10 ,143/12, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan.

19. Tužitelj R. d.o.o. je postavio zahtjev za naknadu troškova spora za sastav tužbe i pristup ročištu, za svaku radnju po 497,50 eura, uvećano za PDV. Zainteresirana osoba je postavile zahtjev za naknadu troškova spora za pristup ročištu u iznosu od 497,50 eura, uvećano za PDV.

19.1. Prema odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. 19.2. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

19.3. Zainteresiranoj osobi je u cijelosti priznat zatraženi trošak zastupanja, u skladu s Tbr. 23. Odvjetničke tarife, stoga je tužiteljima naloženo da zainteresiranoj osobi naknade dosuđeni iznos, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Budući da je spor izgubio, tužitelju je zahtjev za naknadu troškova spora odbijen.

U Rijeci 15. rujna 2023.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom briju primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku 1. tužitelja V. Z., odvjetniku u R., K.

- 2. tužitelju O.K., K., S. L.

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5

- opunomoćenicima zainteresirane osobe J. T., odvjetnicima M. K. i M. K., R., Đ. Š.