Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 27 Gž Ovr-447/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja V. u. d.o.o., B., OIB:..., zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku u B., protiv protivnika osiguranja E. J., OIB:... iz B., radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-700/2021- 9 od 26. travnja 2022., dana 15. rujna 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-700/2021- 9 od 26. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja osiguranja izjavljen protiv rješenje o pristojbi istog suda poslovni broj Ovr-700/2021-3 od 17. rujna 2021. kao neosnovan.
2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija predlagatelj osiguranja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsko rješenje i u cijelosti staviti izvan snage nalog za plaćanje sudske pristojbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je rješenjem o pristojbi poslovni broj Ovr-700/2021-3 od 17. rujna 2021. predlagatelj osiguranja pozvan na plaćanje sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje u iznosu od 50,00 kn i na rješenje o osiguranju u iznosu od 50,00 kn. Protiv citiranog rješenja predlagatelj osiguranja izjavio je prigovor u kojem osporava obvezu plaćanja sudske pristojbe, pozivajući se na odredbu čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/2018, dalje: ZOSP) kojom je propisano kako su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođena tijela i osobe koje obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz tih javnih ovlasti, navodeći da je upravo o takvom sporu riječ obzirom je predmet spora plaćanje računa za isporučene vodne usluge. Prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbe čl. 2., čl. 3., čl. 4. i čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP-a, odbio je prigovor predlagatelja osiguranja zaključivši da predmetni postupak osiguranja nije postupak proizašao iz obavljanja javnih ovlasti u kojem bi predlagatelj osiguranja nastupao kao tijelo u obavljanju javnih ovlasti, već se radi o postupku u kojem predlagatelj osiguranja nastupa kao subjekt privatnog prava (odnosno osoba koja pruža ugovorene javne usluge uz novčanu naknadu) koja osigurava dospjelu, a nepodmirenu tražbinu za pruženu ugovorenu vodnu uslugu.
5. Predlagatelj osiguranja u žalbi ustraje na tvrdnji da nije obvezan platiti sudsku pristojbu jer je oslobođen od plaćanja sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP-a, navodeći da se u ovog postupku radi o subjektu koji jest tijelo koje obavlja poslove javne ovlasti, odnosno predlagatelj osiguranja kao subjekt, isporučitelj vodnih usluga, obračunava i naplaćuje vodnu uslugu, radi čega nije sporno da se u konkretnom slučaju radi o postupku proizašlom u obavljanju javnih ovlasti.
6. Pogrešno predlagatelj smatra da pružanje vodne usluge predstavlja poslove javne ovlasti, pozivajući se na odredbu članka 3. u vezi članka 4. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" 66/2019, dalje: ZVU) kojom je propisano da su vodne usluge djelatnosti od općeg interesa koje se obavljaju kao javna služba, a usluge koje se pružaju u obavljanju tih djelatnosti od općeg su interesa (načelo javne službe). Naime, javne ovlasti i javna služba nisu istovjetan pojam, iako pravne osobe koje imaju javne ovlasti mogu istodobno imati i položaj pravne osobe koja obavlja javnu službu, kako to propisuju odredbe čl.1. i čl. 3. st. 3. Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/2009 i 110/2021), radi čega je potrebno razlučiti o kakvoj je djelatnosti riječ.
7. Odredbom čl. 186. st. 2. toč. 13. Zakona o vodama (''Narodne novine'' broj 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, 66/2019, dalje: ZoV) propisano je da su poslovi koje obavljaju Hrvatske vode, time da je u stavku 3. istog članka određeno da se djelatnost iz stavka 1. tog članka obavlja kao javna služba, a stavkom 4. istog članka propisano je da su poslovi iz stavka 2. točke 9., 10., 11., 12. i 13. tog članka javne ovlasti. Identično je propisano i odredbom čl. 199. st. 2., st. 3. i st. 4. sada važećeg Zakona o vodama (''Narodne novine'' broj 66/2019, 84/2021, 47/2023). Dakle, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da većina poslova koje obavljaju Hrvatske vode obavljaju se kao javna služba, a tek manji dio njih su djelatnosti koje predstavljaju javne ovlasti, no ni iz jedne odredbe ZoV-a ne proizlazi da bi poslovi predlagatelja u vezi kojih se vodi predmetni spor (naplata isporučenih vodnih usluga) bili poslovi javne ovlasti, pri čemu valja istaknuti da i sam predlagatelj osiguranja u svojoj žalbi navodi da je riječ o djelatnosti od općeg interesa koja se obavlja kao javna služba, a za koju situaciju ZOSP nije predvidio oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je predlagatelj osiguranja, temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice M. D. poslovni broj Ovrv-89/2020 od 24. veljače 2020., kojim je naloženo ovršeniku (ovdje protivniku osiguranja) platiti ovrhovoditelju (ovdje predlagatelju osiguranja) novčanu tražbinu koja se odnosi na neplaćenu isporučenu vodnu uslugu, predložio osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja sukladno odredbama čl. 295. do 298. OZ-a, temeljem kojeg prijedloga je prvostupanjski sud rješenjem o osiguranju poslovni broj Ovr-700/2021-2 od 15. rujna 2021. odredio uknjižbu založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja za korist predlagatelja osiguranja, a koje je rješenje postalo pravomoćno s danom 20. listopada 2021.
9. Obzirom da su u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZOSP-a od plaćanja sudske pristojbe oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, a u ovom konkretnom predmetu je utvrđeno da predlagatelj osiguranja djelatnost pružanja vodnih usluga obavlja kao javnu službu odnosno kao subjekt privatnog prava, to je prvostupanjski sud odbijanjem prigovora predlagatelja osiguranja, a koju je ocjenu neosnovanosti utemeljio na zaključku usvojenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova sa predsjednikom Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV- 87/2022 od 11. studenoga 2022., pravilno primijenio materijalno pravo, a koja činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud.
10. Kako iznesenim žalbenim razlozima predlagatelj osiguranja nije doveo u sumnju pravilnost prvostupanjskog rješenja, te ispitivanjem pobijanog rješenja na eventualno ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio ijednu od bitnih povreda na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022 – dalje u tekstu: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim postupcima primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a, u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo, to je valjalo žalbu predlagatelja osiguranja odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 15. rujna 2023.
Sutkinja
Amalija Švegović v.r.
