REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-473/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. R. iz K., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz OD O. i suradnici d.o.o. iz R., protiv tuženika S. C. iz B., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz OD V. i partneri d.o.o. iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: P-954/2022-12 od 24. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: P-954/2022-12 od 24. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, toč. I., utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica k.č.br. 3667, drvarnica i pašnjak od 396 m2 te k.č.br. 3668/1, pašnjak od 234 m2, obje upisane u z.k.ul. 1727 k.o. Kastav, što joj je tuženik dužan priznati i trpjeti da svoje vlasništvo uknjiži u zemljišnoj knjizi. Toč. II. naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 604,21 eura/4.552,42 kuna, u roku 15 dana, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko tog iznosa, do iznosa od 683,52 eura/5.150,00 kuna.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom presudu pobija tuženik iz svih žalbenih razloga. Ukazuje da tužiteljica tvrdi kako je 1985. stekla vlasništvo nad predmetnim nekretninama k.č.br. 3667 i 3668/1, obje upisane u z.k.ul. 1727, k.o. Kastav, ukupne površine 630m2, iako je neovjerena isprava „Akontacija za kupoprodaju zemljišta” koju je dostavila zapravo predugovor koji se ne odnosi na predmetne nekretnine nego na drugu (nepoznatu) nekretninu koja je dvostruko veća od predmetnih nekretnina (1.150 m2) i nema navedenu katastarsku ili bilo kakvu drugu oznaku. Ističe kako je on upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a nekretninu je stekao nasljeđivanjem. Iz obrazloženja presude proizlazi kako se iz iskaza svih svjedoka može utvrditi da su tuženik i njegova obitelj prestali dolaziti na predmetne nekretnine nakon 1985., dok je sin tuženika I. C., rođen …. iskazao da je nakon 1985. dolazio na predmetne nekretnine, s djedom, do početka devedesetih godina, a sin tuženika I. C., rođen …. iskazao je da je dolazio s djedom kada je imao desetak godina (dakle do 1997.) te da je njihov djed tada još obrađivao i koristio predmetne nekretnine jer je bio njihov vlasnik te ih nikada nije prodao niti predao u posjed tužiteljici. Smatra da tužiteljica nema pravni temelj za stupanje u posjed predmetnih nekretnina te da zato nikada nije stupila u posjed pa nema elemenata za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Predlaže preinačenje presude odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode te predlaže odbijanje žalbe tuženika kao neosnovane.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje prava vlasništva nekretnina k.č.br. 3667, drvarnica i pašnjak od 396 m2 te k.č.br. 3668/1, pašnjak od 234 m2, obje upisane u z.k.ul. 1727 k.o. Kastav, pri čemu tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla 2005. na temelju darovanja od svog oca D. R., koji je tu nekretninu stekao djelomično nasljeđivanjem od pokojne supruge M. R., a oni oboje dosjelošću, posjedovanjem na temelju kupoprodajnog ugovora od 12. lipnja 1986.

6. Prvostupanjski sud prihvatio je takav tužbeni zahtjev tužiteljice uz zaključak kako su tužiteljica i njeni prednici stekli predmetne nekretnine dosjelošću, vlastitim samostalnim, poštenim i nesmetanim posjedovanjem i takvim posjedovanjem po svojim pravnim prednicima, ocu D. R. i majci M. R., koja je umrla 2019., sve prema odredbama članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV).

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje: ZPP) jer pobijana presuda niti u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati, jer je izreka dovoljno jasna i određena, a u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi valjane razloge za svoje stajalište o neosnovanosti postavljenih zahtjeva. Ne postoji kontradiktornost zapisnika i pobijane presude, kako to u žalbi tvrdi tuženik, jer prvostupanjski sud u presudi utvrđuje kako iskazu tužiteljice i njenog oca nisu suprotni iskazi tuženika i njegovih sinova, svjedoka I. i I. C. te da su oni „suglasno iskazali da se radilo o nekretnini koju je držao i obrađivao J. C., ali do 1985.„, pri čemu navedenu tvrdnju iznosi tuženik, a svjedoci svojim iskazima potvrđuju, izričito ne navodeći godinu, nego spominjući do početka 90-tih godina, odnosno do njihove desete godine života, s time da ne navode kako ih je njihov djed obrađivao, nego da bi s djedom prošetali i da tada predmetne nekretnine nisu bile obrađivane. Stoga je u tom dijelu žalba tuženika neosnovana.

8.1. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je u zemljišnoj knjizi, kao vlasnik predmetnih nekretnina, upisan tuženik na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: O-3179/2018 od 5. listopada 2018., kao nasljednik iza pokojnog J. C..

10. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, dokazivanjem, utvrdio i sljedeće odlučne činjenice:

- da su roditelji tužiteljice, M. i D. R. s J. C. 12. lipnja 1986. sastavili i potpisali ispravu naziva „Akontacija za kupoprodaju zemljišta“ u kojoj je navedeno da su J. C. i njegova supruga vlasnici zemljišta naziva M., a koje se sastoji od dvije čestice od cca 400-750 čm te da na ime kupoprodaje tog zemljišta od M. i D. R. primaju iznos od 200 000 dinara, a kupci se obvezuju u daljnjem roku od dva mjeseca isplatiti im iznos od 600 000 dinara, kao i da je na ispravi rukom dopisano i "dug je u cijelosti podmiren", a uz tu naznaku stoji isti potpis kao i kod imena J. C.;

- da su D. R. i njegova supruga, sada pokojna M. R., na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog s J. C. kupili upravo nekretnine k.č.br. 3667, drvarnica i pašnjak od 396 m2 te k.č.br. 3668/1, pašnjak od 234 m2, obje upisane u z.k.ul. 1727 k.o. Kastav i odmah po izvršenoj kupoprodaju stupili u posjed tih nekretnina te da ih od tada nesmetano koriste na način da su na njima ranije sadili voćke, držali koze i pčelinjak, a koristili su ih i za odlaganje raznih predmeta;

- da su upravo takav način korištenja nekretnina potvrdili svojim iskazima i svjedoci L. R. i K. L. koji o načinu korištenja prijepora imaju saznanja još od 1980-ih godina, svjedok K. L. jer je u blizini živio od 1988. do 2021. i njegova kuća je gledala na predmetne nekretnine, a svjedok L. R. jer je bio obiteljski prijatelj roditelja tužiteljice koji je na nekretnine s njima dolazio još prije 30 godina;

- da se radilo o nekretninama koje je držao i obrađivao J. C. do 1985., a nakon toga da se više nisu obrađivale;

- da je tuženik, prema vlastitim navodima, na dan održavanja uviđaja prvi put došao na predmetne nekretnine nakon 1990-ih godina;

- da su tuženikov sin I. C. i supruga A. B. nekoliko puta bili na nekretninama, no tamo nisu zatekli tužiteljicu, niti njezine prednike, nego samo košnice i otpad, ali nikada se nisu informirali o tome tko je to tamo odložio, niti su zatečeno uklonili.

11. Takvo nesporno i dokazima utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da je ono dijelom nesporno, a dijelom proizlazi iz izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene.

12. Suprotno žalbi tuženika, i prema ocjeni ovog suda isprava nazvana "Akontacija za kupoprodaju zemljišta" predstavlja kupoprodajni ugovor, valjanu ispravu koja potvrđuje da su J. C. i njegova supruga prodali tužiteljičinim roditeljima upravo predmetne nekretnine jer se odnosi na dvije nekretnine površine od oko 400-750 m2, što otprilike odgovara ukupnoj površini predmetnih nekretnina (396 m2 i 234 m2, odnosno ukupno 630 m2), a iz ostalih provedenih dokaza proizlazi da je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena te da su kupci stupili u posjed kupljenih nekretnina odmah nakon sklapanja tog pravnog posla, dok tuženik nije dostavio dokaz za svoje tvrdnje da se radilo o kupoprodaji nekih drugih nekretnina, niti to proizlazi iz rezultata postupka. Dakle, iz sadržaja provedenih dokaza proizlazi da su prednici tužiteljice na predmetnim nekretninama nesmetano i mirno izvršavali svoj posjed još od 1986., kao njihovi zakoniti i istiniti posjednici te da su na predmetnim nekretninama držali pčele, sadili voćke, a u drvarnici koja se nalazi na njima držali alat, odnosno koristili ju kao spremište. Majka tužiteljice je preminula 2019. te ju je naslijedio tužiteljičin otac, koji je potom predmetne nekretnine usmeno darovao tužiteljici, na temelju čega je ona stupila u posjed nekretnina kao samostalni posjednik, pa je tužiteljica zakonita i istinita posjednica predmetnih nekretnina, a poštenje, koje se u smislu čl. 18. st. 5. ZV-a predmnijeva, nije ničim dovedeno u pitanje.

13. Za stjecanje vlasništva redovnom dosjelošću traži se ispunjenje dva uvjeta, a to su neprekidan rok posjedovanja za nekretnine od 10 godina i poštenje posjeda, s time da se svaki posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, čime je teret dokazivanja na protivničkoj strani. Tužiteljičin posjed je kvalificiran, kao i posjed njenih pravnih prednika, te se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su njeni prednici posjedovali predmetne nekretnine pa je pravilno prvostupanjski sud došao do uvjerenja da je upravo tužiteljica osobno i putem svojih pravnih prednika, zakonitim, istinitim i poštenim posjedovanjem kroz neprekidno razdoblje od više od 35 godina (barem od 1986. pa nadalje), stekla dosjelošću vlasništvo predmetnih nekretnina prema odredbi čl. 159. i čl. 160. ZV-a. S druge strane, tuženik, na kojem je teret dokazivanja eventualnog nepoštenja posjeda tužiteljice i njenih prednika, nije dokazao svoje tvrdnje.

14. Slijedom svega iznijetog, žalbu tuženika valjalo je odbiti, kao neosnovanu, i odlučiti kao u izreci (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

U Puli, 15. rujna 2023.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić