Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pr-158/2020-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. S., OIB: 0… iz Z., zastupanog po punomoćniku I. Ć. odvjetniku u I. protiv tužene R. H., OIB: …, zastupane po ODO-u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, , u pristunosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave dana 15. rujna 2023.g,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 2.651,26 Eur-a/19.975,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 57,68 Eur-a/ 434,60 kn od 16.02.2014. do isplate

- na iznos od 63,61 Eur-a/479,30 kn od 16.03.2014. do isplate

- na iznos od 71,88 Eur-a/541,61 kn od 16.04.2014. do isplate

- na iznos od 38,33 Eur-a/288,87 kn od 16.05.2014. do isplate

- na iznos od 57,36 Eur-a/432,24 kn od 16.06.2014. do isplate

- na iznos od 28,38 Eur-a/213,85 kn od 16.07.2014. do isplate

- na iznos od 63,05 Eur-a/475,12 kn od 16.08.2014. do isplate

- na iznos od 70,60 Eur-a/531,97 Kn od 16.09.2014. do isplate

- na iznos od 39,49 Eur-a/ 297,60 kn od 16.10.2014. do isplate

- na iznos od 42,27 Eur-a/318,53 kn od 16.11.2014. do isplate

- na iznos od 77,04 Eur-a/580,52 kn od 16.12.2014. do isplate

- na iznos od 61,71 Eur-a/464,99 kn od 16.01.2015. do isplate

- na iznos od 73,22 Eur-a/551,71 kn od 16.02.2015. do isplate

- na iznos od 69,88 Eur-a/526,58 kn od 16.03.2015. do isplate

- na iznos od 69,18 Eur-a/521,29 kn od 16.04.2015. do isplate

- na iznos od 67,46 Eur-a/508,28 kn od 16.05.2015. do isplate

- na iznos od 71,23 Eur-a/536,70 kn od 16.06.2015. do isplate

- na iznos od 63,07 Eur-a/475,21 kn od 16.07.2015. do isplate

- na iznos od 56,06 Eur-a/422,41 kn od 16.08.2015. do isplate

- na iznos od 75,24 Eur-a/ 566,97 kn od 16.09.2015. do isplate

- na iznos od 68,63 Eur-a/ 517,15 kn od 16.10.2015. do isplate

- na iznos od 69,95 Eur-a/527,07 kn od 16.11.2015. do isplate

- na iznos od 17,16 Eur-a/129,36 kn od 16.12.2015. do isplate

- na iznos od 73,90 Eur-a/556,80 kn od 16.01.2016. do isplate

- na iznos od 29,03 Eur-a/218,73 kn od 16.02.2016. do isplate

- na iznos od 72,18 Eur-a/543,91 kn od 16.03.2016. do isplate

- na iznos od 65,61 Eur-a/494,41 kn od 16.04.2016. do isplate

- na iznos od 67,58 Eur-a/509,21 kn od 16.05.2016. do isplate

- na iznos od 36,66 Eur-a/276,22 kn od 16.06.2016. do isplate

- na iznos od 67,72 Eur-a/510,30 kn od 16.07.2016. do isplate

- na iznos od 69,23 Eur-a/521,62 kn od 16.08.2016. do isplate

- na iznos od 63,47 Eur-a/ 478,27 kn od 16.09.2016. do isplate

- na iznos od 40,44 Eur-a/304,74 kn od 16.10.2016. do isplate

- na iznos od 53,34 Eur-a/401,90 kn od 16.11.2016. do isplate

- na iznos od 75,29 Eur-a/567,33 kn od 16.12.2016. do isplate

- na iznos od 63,90 Eur-a/481,52 kn od 16.01.2017. do isplate

- na iznos od 75,49 Eur-a/568,79 kn od 16.02.2017. do isplate

- na iznos od 75,03 Eur-a/565,36 kn od 16.03.2017. do isplate

- na iznos od 78,47 Eur-a/591,29 kn od 16.04.2017. do isplate

- na iznos od 73,38 Eur-a/552,90 kn od 16.05.2017. do isplate

- na iznos od 47,46 Eur-a/357,65 kn od 16.06.2017. do isplate

- na iznos od 72,89 Eur-a/549,23 kn od 16.07.2017. do isplate

- na iznos od 77,49 Eur-a/583,87 kn od 16.08.2017. do isplate

po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan. III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u ukupno iznosu od 3.882,06 Eur-a/ 29.249,38 Kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnijeta dana 28. ožujka 2018. godine pred ovim sudom Stalna služba Imotskom, tužitelj navodi da je djelatnik tužene, M.U.P. u I.G.P. u I., te da je zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PP I., a koji rad obavlja u smjenama od po 13 sati. Tužitelj da je u vremenu od 01. siječnja 2014.g. do 01. kolovoza 2017.g. po nalogu nadređenih dolazio na posao pola sata ranije odnosno u 6 i 30 h kad mu je smjena počinjala u 7 h, a odlazio pola sata kasnije odnosno u 19 i 30 h kad mu je smjena završavala u 19 h. Kad mu je smjena počinjala u 19 h, tužitelj da je bio dužan doći na posao pola sata ranije odnosno u 18 i 30 h , a odlazio je pola sata kasnije odnosno u 7 i 30 h kad mu je smjena završavala u 7 h. Slijedom navoda tužitelj da radi više od propisanog i plaćenog radnog vremena kod svake smjene za 1 sat. Obzirom da tužitelj u prosjeku odradi 13 smjena mjesečno, da proizlazi da radi 13 sati mjesečno više od onoga što mu je plaćeno. Tužitelj je konačno uredno tužbeni zahtjev na način da isti potražuje iznos od 2.651,26 Eur-a/19.975,98 Kuna.

2. U odgovoru na tužbu od dana 14 . rujna 2018.g. tužena osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe kako tužitelj nije tijekom ni postupka mirnog rješenja spora ni u predmetnom parničnom postupku naveo na temelju koje pravne osnove isti potražuje naknadu Posebno da se ističe da se eventualno više odrađeno vrijeme policijskih službenika ne može smatrati , a ni honorirati kao prekovremeni rad kao što da je i zauzeo stajalište Vrhovni sud u svojim odlukama. Nadalje, u odnosu na međunarodne granične prijelaze, svi policijski službenici za graničnu kontrolu u P. P.

I. do 14. listopada 2013.g. da su imali obvezu doći pola sata ranije u službu zbog otpreme iste, a nakon 14. listopada 2014.g. za MNGP V. D. i V. G. da je ukinuta ta obveza. Što se tiče graničnih prijelaza za pogranični promet, policijski službenici koji obavljaju službu na GZPP J. M. – Č. da imaju obvezu doći 15 minuta ranije na posao radi otpreme službe kojom prigodom da se upućuju na granični prijelaz organiziranim prijevozom , a da za povratak u policijsku postaju i razduživanje također da im je potrebno 15 minuta. Isto tako da policijski službenici, pa tako i tužitelj da službu obavljaju u turnusima od 06-18 i 18-06 sati te od 07-19 i 19-07 sati . Dolaskom iduće smjene u točno određeno vrijeme služba da prestaje za one policijske službenike koji su službu obavljali prije njih te da se vremenska razlika, koja se ostvari od prestanka službe do dolaska u PGP I., odnosi isključivo na putovanje, odnosno prijevoz službenim vozilom od mjesta obavljanja službe na GPPP do PGP, s time da svi policijski službenici primaju naknadu za putne troškove za prijevoz vlastitim vozilom od PGP I. do mjesta stanovanja i obrnuto. Naime, da su navodi tužitelja da radi jedan sat dulje od punog radnog vremena očito netočni osim u dijelu odrađenih smjena na GPZPP S.- D. i S.- D. brdo u kojem slučaju da je isti ostvario sat dulje od redovnog radnog vremena.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjev za mirno rješenje spora O. D. O.; zapisnika od 11. srpnja 2017.g; podataka o broju smjena / sati, Zapisnici ( list spisa 31- 41), čitanje iskaza svjedoka A. B., M. K., K. B., A. J., F. Č., S. Š., M. G., J. G. i J. G.; pretpostavljenog izračuna po nalogu suda , nalaza i mišljenja vještaka za financije i knjigovodstvo M. G. od 11. ožujka 2019.g., obračunski list i obračunske isprave, ( list spisa 53- 97), te je izveden dokaz saslušanjem vještaka na ročištu dana 09. rujna 2019.g. U ponovljenom postupku je izveden i dokaz saslušanjem tužitelja te čitanjem iskaza svjedoka F. Č. na zapisniku od 14.03.2019. u predmetu ovog suda br. Pr-158/18 te se čita iskaz svjedoka L. R. na zapisniku od 24.11.2021. u predmetu ovog suda br. Pr-321/17 (list 182-184 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati naknadu za rad duži od punog radnog vremena za pola sata u dolasku na posao i pola sata u odlasku s posla, dakle za sat vremena duže od propisanog u vremenskom periodu od 01. siječnja 2014.g. do 01. kolovoza 2017.g.

6.Neosnovani su prigovori tužene u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva jer da tužitelj nije imao obvezu po povratku s posla.

7. U predmetnoj pravnoj stvari već je jednom vođen prvostupanjski postupak te je donesena presuda Pr-252/18 od 10.listopada 2019.godine (list 118-123 spisa), a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu broj 14 Gž-R- 911/2019-2 od 21. siječnja 2020.godine, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

8. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužitelj kad je radio na graničnim prijelazima za pogranični promet S.-D. i S.-D. brdo ostvario sat rada dulje od redovnog radnog vremena.

9. Među strankama u ovom postupku je sporno da li je za utuženo razdoblje od 01.siječnja 2014.godine do 01.kolovoza 2017.godine već pravomoćno presuđeno u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba Imotski jer da je u tom predmetu za to razdoblje zaključena sudska nagodba. Također je sporno da li je tužitelj kada je radio na graničnom prijelazu za pogranični promet J. M. te međugraničnim prijelazima V. G. i V. G. ostvario utužene sate više od redovnog radnog vremena. U navedenom smislu, u ponovljenom postupku je na ročištu od 19.siječnja 2022.godine odlučeno da će se izvesti dokaz saslušanjem tužitelja, te čitanjem iskaza saslušanih svjedoka F. Č., L. R. .

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati naknadu za rad duži od punog radnog vremena za pola sata u dolasku na posao i pola sata u odlasku s posla, dakle za sat vremena duže od propisanog u vremenskom periodu od 01. siječnja 2014.g. do 01. kolovoza 2017.g. U odnosu na istaknut prigovor pravomoćno presuđene stvari potrebno je istaći da je navedeni prigovor neosnovan budući se predmet koji se vodio pred Općinskim sudom u Imotskom pod poslovnim brojem Pr-276/2015 između istih stranaka o istoj pravnoj stvari nije odnosio na utuženo razdoblje u predmetnoj pravnoj stvari budući se predmet Pr-276/2015 odnosio na utuženo razdoblje od 01.siječnja 2011.godine do zaključno 31.12.2013.godine, a predmet ovog postupka je utuženo razdoblje od 01.siječnja 2014.godine do 01.kolovoza 2017.godine. Navedeno je ovaj sud utvrdio uvidom u spis Pr-276/2015, a u kojem je zaključena sudska nagodba.

11.Neosnovani su prigovori tužene u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva jer da tužitelj nije imao obvezu po povratku s posla zadržavati se u policijskoj postaji već eventualno samo 15 minuta ranije dolaziti na posao. Sukladno iskazima saslušanih svjedoka A. B., M. K., K. B., A. J., F. Č., S. Š., M. G., J. G. i J. G., koji su svoje iskaze dali u drugim postupcima, a u suglasnosti stranaka čiji su iskazi pročitani, nedvojbeno je utvrđeno da je i nakon 14. listopada 2013.g., ranije trebalo doći u policijsku postaju preuzeti radni nalog i službeno vozilo i organizirano otići na prijelaz. M., bez obzira da li je tužitelj imao obvezu predavanja radnog naloga ili izvješća u PP I. po povratku s posla tužitelju pripada naknada za 1 sat izvan redovnog rada prvenstveno iz činjenice što je tužitelju rad bio organiziran na način da je s radom započinjao u PP I., a ponovnim dolaskom u PP I. završavao s radom, odnosno rad tužitelja nije započinjao i završavao na graničnom prijelazu u kojem slučaju se ne bi radilo o radu dužem od punog radnog vremena. Kako tužena nije dokazala da je rad tužitelja započinjao i završavao na graničnom prijelazu prigovori da li se tužitelj zadržavao ili nije po povratku s posla u PP nisu od utjecaja na osnov potraživanja tužitelja u ovoj pravnoj stvari. U odnosu na spornu činjenicu na koju ukazuje drugostupanjski sud u ukidnoj presudi da li je tužitelj kada je radio na graničnom prijelazu za pogranični promet J. M. te međugraničnim prijelazima V. G. i V. D. ostvario utužene sate više od redovnog radnog vremena iz iskaza saslušanog tužitelja u ponovljenom postupku proizlazi da je tužitelj djelatnik kod tuženika od 2009.godine, da je radno vrijeme organizirano od 07-19 te od 19-07 te da je do listopada 2013.godine bila praksa dolaziti u postaju pola sata prije smjene, a od tada pa nadalje da su djelatnici trebali doći 15 minuta prije smjene kako bi se izvršilo upućivanje u službu, zadužili radni nalozi i vozila te se od postaje do graničnog prijelaza prema iskazu tužitelja odlazilo službenim vozilom. Kad je tužitelj odlazio na granični prijelaz J. M. tada mu je od postaje u I. do J. M. trebalo 15 minuta te još 5 minuta za primopredaju smjene, te je potom išao na V. D. gdje se također obavljala primopredaja. Tužitelj je istakao da oni koji su došli na službu ostaju, a djelatnici koji su završili smjenu da se vraćaju u postaju u Imotski ovim vozilom sa kojim da su došli, te da je od postaje PP I. do dolaska na granični prijelaz V. G. prolazilo 30-35 minuta. Također iz iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj ostaje raditi u smjeni do 19,20 minuta jer da čeka primopredaju smjene da djelatnici dođu na granični prijelaz te se potom službenim vozilom isti vraćaju u postaju te da to traje 15 minuta, te da se djelatnici obvezno moraju javiti u postaju. U odnosu na V. D. tužitelj je istakao da put do V. D. traje ukupno 20 minuta jer da nema zaustavljanja na J. M., te da je isti način primopredaje službe kao i za V. G. jer da se na V. D. stigne oko 7,10 do 7,15 sati, a pa završetku da se vraćaju u postaju sa V. D. oko 19,25 sati, a sa V. G. oko 19,40 sati. Iz iskaza saslušanog tužitelja ujedno proizlazi da se po povratku u postaju svi djelatnici moraju javiti u postaju te da se potom svojim privatnim vozilima vraćaju kući i to pogotovo da se mora javiti djelatnik sa pograničnog prijelaza jer da je on jedini djelatnik pa da mora podnijeti izvješće, te da su se vraćali u postaju i javljali nadležnima i djelatnici sa međunarodnih prijelaza te da bi u postaji pregledali i raspored za sutradan. Iz iskaza saslušanog svjedoka F. Č. i L. R. u istovrsnoj pravnoj stvari koja se pred ovim sudom vodila pod poslovnim brojem Pr-321/2017, te Pr- 158/18 (list 185-189 spisa) nedvojbeno proizlazi da je polazeći od postaje u PP Imotskom pa do graničnih prijelaza V. G. i V. D. djelatnicima (policijskim službenicima za graničnu kontrolu) pa tako i tužitelju bilo potrebno 15-20 minuta, te da su se djelatnici prilikom odlaska na V. G. prethodno zaustavljali na pograničnom prijelazu J. M. , a da su se sa V. G. vraćali u postaju oko 19,30-19,35 sati, te da je djelatnicima prilikom kretanja iz postaje ujutro nakon što ih šef redovno izvještava o prethodnim događaja u periodu od 5-10 minuta potrebno 15 minuta da stignu do J. M., te da djelatnik koji radi na J. M. da se u postaju vraća pola sata nakon završetka smjene, te da primopredaja smjene na J. M. završi oko 19,15 ili 7,15 sati, a da primopredaja na prijelazu V. G. završava u 19,30 ili 7,30, a na V. D. da završava u 19,20 ili u 7,20 sati. Iz iskaza svjedoka F. Č. jasno proizlazi da su se policijski službenici po povratku iz smjene dužni vratiti u postaju, a sve iz razloga što da su dužni u postaju predati dnevni radni nalog koji da sadrži i evidenciju graničnih štambilja i obrazac o primopredaji službe. Iz iskaza svjedoka Č. proizlazi da u razdoblju kad su djelatnici dolazili pola sata ranije na prijelazu V. D. da bi bili oko 18,50 ili oko 6,50, a da bi se vraćali s tog prijelaza do 19,10 odnosno do 7,10, a da kad na posao dolaze 15 minuta prije smjene da su na prijelazu V. D. u 19,00 sati , a da se s istog vraćaju po završetku smjene u 19,10 ili u 7,10. Također iz iskaza svjedoka F. Č. proizlazi da su se svi djelatnici bili obvezni vratiti u postaju iako da se samo voditelj smjene javlja šefu. Sve podjednako proizlazi i iz iskaza svjedoka L. R., a u pogledu graničnih prijelaza J. M., te V. D. i V. G. s time da je ovaj svjedok istakao da su djelatnici nakon što bi se po završetku smjene vratiti u postaju PP I. da bi voditelj smjene predao radne naloge, ključeve službenog vozila i radnu knjižicu te da bi razdužio kod šefa smjene sve što se obavilo tijekom smjene.

12. Iz iskaza saslušanog tužitelja te onog što su iskazali svjedoci Č. i R. u istovrsnim postupcima koji su se vodili pred ovim sudom jasno proizlazi da je tužitelj odlazeći i na granične prijelaze J. M., te V. G. i D., a uračunavajući činjenicu da je morao dolaziti 15 minuta prije smjene u postaju PP I. radi primanja zaduženja od šefa smjene te da mu je trebalo 15-20 minuta za dolazak do J. M., te nekih 5-10 minuta za primopredaju službe, te da mu je trebalo dalje 15 minuta do V. G., a isto tako i do V. D. te da se morao vraćati po obavljenom poslu u postaju u I. radi razduženja službenog vozila, predaje radnih naloga i svega što se obavilo tijekom smjene te javljanja šefu smjene, a da mu je povratak iz graničnih prijelaza V. D. i V. G. te primopredaja smjene dovodila do toga da se vraćao iz V. D. oko 19,25 sati, a iz V. G. oko 19,40 sati, dakle iza redovnog radnog vremena tada je jasno da je je tužitelj kada je radio na graničnom prijelazu za pogranični promet J. M. te međugraničnim prijelazima V. G. i V. G. ostvario utužene sate za jedan sat duže od redovnog radnog vremena.

13.Cijeneći da je tužitelj proveo na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena isto treba vrednovati i honorirati po čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN93/08, 23/09, 39/09, 09/10- dalje KU).

14.Odredbom čl. 41. KU propisano je da plaću službenika i namještenik čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću ( st.1). Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža (st.2) . Dodaci na osnovicu su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće ( st.3.).

15.Člankom 44. st. 1. KU propisano je da će osnovna plaća za službenike i namještenike uvećati za svaki sat rada i to za rad u turnusu 5%, a st. 2. citiranog članka da se dodaci iz st. 1. iz ovog članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

16.Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo M. G.. U svom vještvu od dana 11. ožujka 2019.g. vještak za financije i računovodstvo M. G. navodi da je temeljem podataka u spisu te podacima tuženika o broju smjena te obračunskim listama tužitelja za utuženo razdoblje iskazao potraživanje tužitelja po osnovi uvećanja plaća za rad tužitelja, koji da je za 1 sat duži od punog radnog vremena, za utuženo razdoblje od 01. siječnja 2014.g. do 01. kolovoza 2017.g. i to kako slijedi:u nalazu točka Ad.1. , tablica br. 1. , stupac 7 , red ukupno ( varijanta prva ) da je iskazao potraživanja tužitelja na okolnosti utvrđenja visine jednog bruto radnog sata ( redoviti rad uvećan za minuli rad ) u svakom mjesecu odrađenog povrh formalno propisanog radnog vremena za svaku smjenu , te zbroj vrijednosti obračuna tih sati za svaki mjesec u utuženom razdoblju , u ukupnom bruto iznosu od 16.135,07 kune, u nalazu točka Ad.2. , tablica br. 2. , stupac 5. , red ukupno ( varijanta druga ) da je iskazao potraživanja tužitelja na okolnosti izračuna vrijednosti prosječnog bruto radnog sata u svakom pojedinom mjesecu, te taj iznos pomnožio s brojem odrađenih smjena ( 1 sat po smjeni ) u svakom pojedinom utuženom mjesecu , u ukupnom bruto iznosu od 19.975,98 kune.

17.U svom podnesku od 17. svibnja 2019.g. tužena navodi kako osporava vještvo imenovanog vještaka izrađenog isključivo temeljem prijedloga varijanti vještačenja od strane tužitelja, čime da je vještvo proizvoljno i neutemeljeno na relevantnim činjenicama i dokaznoj građi u ovom predmetu.

18. Na ročištu dana 21. svibnja 2019.g. punomoćnik tužitelja je prigovorio obračunu vještaka M. G. u dijelu koji se odnosi na prvu verziju njegovog izračuna budući da tužitelj nije zahtijevao odnosno predlagao obračun više odrađenih sati na način da se redovitom radu uveća minuli rad već samo da na način da se više odrađeni sati izračunaju u visini prosječnog bruto radnog sata. Na ročištu dana 09. rujna 2019.g. provedeno je očitovanje vještaka za knjigovodstvo i financije M. G. na istaknute prigovore stranaka, te je vještak potvrdio da ostaje u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja, a koje da je izradio na temelju zadatka suda po prijedlogu tužitelja i temeljem priložene dokumentacije. Što se tiče prigovora tužene ističe da se ti prigovori ne odnose vještvo nego da su pravne prirode pa da stoga u odnosu na iste odluku prepušta sudu.

19. Ovaj sud prihvaća vještvo vještaka G. i to obračun vještaka pod točkom Ad2, kao logičan i vjerodostojan budući isti nije u suprotnosti sa iskazima saslušanog tužitelja i svjedoka u ovom postupku, a stranke ga svojim prigovorima nisu dovele u pitanje. Obračun vještaka po točkom Ad2, je izrađen pravilnom primjenom navedenih odredbi kolektivnog ugovora, stoga ovaj sud smatra da tužitelju pripada naknada za rad duži od redovnog radnog vremena, a za jedan sat kako je vještak za financije i računovodstvo to iskazao pod točkom Ad2. i to izračunom vrijednosti prosječnog bruto radnog sata u svakom pojedinom mjesecu, te je vještak taj iznos pomnožio s brojem odrađenih smjena ( 1 sat po smjeni ) u svakom pojedinom utuženom mjesecu u ukupnom bruto iznosu od 2.651,26 Eur-a/19.975,98 kune. Naime, obzirom da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka jasno proizlazi da je tužitelj radio na poslovima kontrolora prelaska državne granice u PP I. za jedan sat duže od formalno propisanog radnog vremena po osnovu rada u turnusima, ovaj sud je mišljenja da tužitelja pripada sukladno odredbi članka 41.stavka 1. KU-a naknada za rad u turnusu i to za vrijeme od 1 sat kojeg je proveo duže na radu od propisanog radnog vremena. Prema mišljenju ovog suda državnim službenicima i namještenicima su priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju, osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni pa je u tom smislu vještak G. pravilno izračunao visinu zahtjeva temeljem prosječne bruto satnice u drugoj varijanti Ad 2, a temeljem navedene relevantne dokumentacije koju je dostavila tužena. Istovjetan stav je zauzela i sudska praksa i to u odluci Županijskog suda u Splitu Gž R-713/2019-2 od 29.travnja 2020.godine (list 142-144 spisa), te u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 184/2019-2 od 30.siječnja 2019.godine kao i odluci Vrhovnog suda RH broj Revd 3986/2021-2 od 29.rujna 2021. Imajući u vidu navedeno ovaj sud je mišljenja da tužitelja na ime naknade za rad u turnusu za jedan sat duže u utuženom razdoblju od siječnja 2014.godine do srpnja 2017.godine pripada iznos od 2.651,26 Eur- a/19.975,98 Kuna, odnosno po mjesecima kako je prikazano u stupcu 5. Tablice 2. nalaza i mišljenja vještaka G., a prema varijanti vještva ad 2.

20. U navedenom smislu tužitelja na ime naknade za rad u turnusu za jedan sat duže od radnog vremena, a za period od siječnja 2014.godine do srpnja 2017.godine pripada ukupan iznos od 2.651,26 Eur-a/19.975,98 Kuna i po godinama i mjesecima kako je prikazano u koloni broj 5 Tablice 2, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (19.975,98 Kuna : 7,53450 =2.651,26 EUR-a).

21. Na dosuđeni iznos tužitelju u iznosu od ukupno 2.651,26 Eur-a/19.975,98 Kuna bruto tužitelju su priznate i zakonske zatezne kamate, a koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate prema izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 158/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Neosnovan je dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega je za ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

22. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva vezano za potraživanje zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je odlučio da tuženik tužitelju isplati sve parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22) uvažavajući vrijednost boda od 1,99 Eur-a/ 15,00 Kuna pripadaju kao opravdani trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 29.10.2018.godine u iznosu od 99,54 Eur-a (Tbr.9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 23.01.2019.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 21.05.2019.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 09.09.2019.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 19.01.2022.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 16.03. 2022.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 26.04.2022.godine u iznosu od 99,54 Eur-a (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 03.05.2023.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 28.10.2018.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 25.01.2019.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 20.05.2019.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 18.01.2022.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 03.05.2023.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; a što ukupno iznosi 2.787,12 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 696,78 Eur-a ukupno iznosi 3.483,9 Eur- a, te što uz trošak vještačenja od 398,16 Eur-a iznosi 3.882,06 Eur-a ili 29.249,38 Kuna (29.249,38 Kuna:7,53450=3.882,06 Eur-a), a koji iznos troška je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu,15. rujna 2023.g.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.