REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac

P-4208/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja G. B. iz S., O. …, došao po punomoćniku

S. K., odvjetniku u S. protiv tuženika R. A. d.d.

Z., O. …, radi utvrđenja i isplate, nakon

zaključene glavne rasprave 29. svibnja 2023. godine u prisustvu tužitelja, punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika K. M., odvjetničke vježbenice kod D. O., odvjetnika u S., dana 15. rujna 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 418-50-3766309 od 10.11.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 22.942,09 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika, kao kreditora, za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-3766309 od 10.11.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 1.709,47 Eura/12.879,86 kn[1] , sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015.

po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna,

a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja

koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi: na iznos od: 0,87 Eura 6,57 kn[1] 31.03.08., 14,71 Eura 110,81 kn[1] 31.10.08., 0,18 Eura 1,32 kn 30.11.08., 18,65 Eura 140,51 kn[1] 31.12.08., 21,49 Eura 161,89 kn 31.01.09., 22,77 Eura 171,56 kn[1] 28.02.09., 19,50 Eura 146,92 kn 31.03.09., 20,18 Eura 152,07 kn[1] 30.04.09., 14,70 Eura 110,77 kn 31.05.09., 10,67 Eura 80,36 kn[1] 30.06.09., 11,74 Eura 88,45 kn 31.07.09., 13,87 Eura 104,48 kn[1] 31.08.09., 13,68 Eura 103,08 kn 30.09.09., 11,53 Eura 86,88 kn[1] 31.10.09., 15,57 Eura 117,29 kn 30.11.09., 18,80 Eura 141,67 kn[1] 31.12.09., 23,40 Eura 176,34 kn 31.01.10., 22,35 Eura 168,39 kn[1] 28.02.10., 28,60 Eura 215,45 kn 31.03.10., 27,41 Eura 206,53 kn[1] 30.04.10., 29,72 Eura 223,92 kn 31.05.10., 49,71 Eura 374,55 kn[1] 30.06.10., 45,60 Eura 343,54 kn 31.07.10., 58,17 Eura 438,27 kn[1] 31.08.10., 53,82 Eura 405,54 kn 30.09.10., 46,84 Eura 352,89 kn[1] 31.10.10., 61,58 Eura 463,96 kn 30.11.10., 80,33 Eura 605,27 kn[1] 31.12.10., 67,05 Eura 505,21 kn 31.01.11., 71,71 Eura 540,30 kn[1] 28.02.11., 65,79 Eura 495,67 kn 31.03.11., 66,85 Eura 503,69 kn[1] 30.04.11., 91,99 Eura 693,11 kn 31.05.11., 94,44 Eura 711,57 kn[1] 30.06.11., 115,45 Eura 869,83 kn 31.07.11., 104,66 Eura 788,53 kn[1] 31.08.11., 92,84 Eura 699,54 kn 30.09.11., 91,58 Eura 689,99 kn[1] 31.10.11., 90,67 Eura 683,14 kn 30.11.11.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dna naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.625,83 eur/12.249,82 kn[1,] sa zateznom kamatom od dana presuđenja, tj. od 15. rujna 2023. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja

koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu (listovi 1-6 spisa) protiv tuženika radi isplate s osnove nepripadno isplaćenog na temelju ugovora o kreditu u CHF.

1.1. Naime, tužitelj je dana 10.11.2006., s tuženikom kao kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj 418-50-3766309, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 22.942,00 CHF, isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika.

1.2. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl. 7. Ugovora, vezao uz ovu valutu te je u čl. 2. naveo visinu kamatne stope u iznosu 5,20 % godišnje ugovorivši u istom da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („odlukom o kamatnim stopama Kreditora“) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

1.3. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu EU ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima

i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

1.4. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik R. A. d.d. (kao četvrtotuženik u tom postupku) u razdoblju od

10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017- 10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik R. A. d.d. (kao četvrtotuženik u tom postupku)

u razdoblju u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („NN“ broj 96/03) i to člancima 81.,

82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („NN“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09)

i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.5. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je izradio izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita, iznosi 12.879,86 kuna.

1.6. Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak i nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, temeljem čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502. c ZPP-a te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora te ima pravni interes.

1.7. Zato tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika.

1.8. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u svom podnesku od 2. ožujka 2023. godine (listovi 210 do 215 spisa).

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 11. siječnja 2021. godine (listovi 30 do 34 spisa) istakao prigovor mjesne nenadležnosti naslovljenog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

2.1. Naime, prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište.

2.2. Osim toga, prema članku 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Upravo takav sporazum su stranke ovog postupka i sklopile, a što je vidljivo iz članka 12. Ugovora o kreditu broj 418-50-3766309, kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika.

2.3. Imajući u vidu navedeno, jasno je da naslovljeni sud ni u kojem slučaju ne može biti mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, već bi to mogao biti isključivo sud u mjestu sjedišta tuženika.

2.4. Osim toga, uz tužbu nije dostavljena nikakva službena isprava iz koje bi proizlazilo da je u vrijeme podnošenja tužbe adresa prebivališta tužitelja bila upravo na području mjesne nadležnosti ovog suda, a što tuženik stoga, opreza radi,

osporava.

2.5. Prije upuštanja u daljnje raspravljanje povodom predmetne tužbe, tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda R. H. pod posl. brojem Pž-6632/2017, od dana 14.06.2018. godine i presude

Visokog trgovačkog suda R. H. posl.broja Pž-7129/13 od dana

13.06.2014. godine, u cijelosti promašeno, i to iz čitavog niza razloga.

2.6. Naime, navedene presude su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „… kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obavještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku…“.

2.7. Dakle, predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda R. H. je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud R. H. nije

u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne.

2.8. Da bi sudovi to mogli učiniti, obveza je svakog potrošača, pa tako i tužitelja u ovom postupku, da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a istaknu određene činjenice za koje smatraju da im idu u prilog, predlože odgovarajuće dokaze i postave određeni tužbeni zahtjev, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije učinjeno, već se argumentacija iz tužbe iscrpljuje u paušalnim i općenitim navodima. Naime, sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedene presude nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev, protivno stavu tužitelja koji se može iščitati iz predmetne tužbe.

2.9. Osim navedenog, tuženik ukazuje sudu na okolnost da je pozivanje tužitelja na navedene presude bespredmetno i iz sljedećeg razloga.

2.10. Naime, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja predmetnih presuda, bilo je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

2.11. Međutim, u konkretnom slučaju iz navoda sadržanih u tužbi ne može se zaključiti da bi se radilo o parnici radi naknade štete, štoviše, i sam tužitelj se poziva u tužbi na stjecanje bez osnove, a ne naknadu štete. Dakle, s obzirom da ovdje nije riječ o naknadi štete, Zakon o paričnom postupku ne propisuje da bi u ovakvim situacijama sud bio vezan presudom u kolektivnom sporu.

2.12. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da presuda Visokog trgovačkog suda R. H. P.-6632/2017, , ne može imati učinak na ovaj postupak u smislu članka 502.c ZPP-a, a protivno shvaćanju tužitelja, te je tužitelj dužan u ovome postupku dokazati da bi ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu bile ništetne.

2.13. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev.

2.14. U vezi s tužiteljevim tvrdnjama kako su odredbe ugovora u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetne, tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

2.15. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 10., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Nevenke Kekez pod brojem OU-1010/06, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao.

2.16. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Na navedene okolnosti, kao i na ostale okolnosti navedene pod ovom točkom, tuženik predlaže sudu saslušati zaposlenika tuženika (voditelja regije), gospodina R. S., a

koji je upoznat s načinom rada i procedurama prilikom odobravanja stambenih kredita, a o kojem kreditu je ovdje riječ, te koji ima saznanja o konkretnom slučaju.

2.17. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja promjenjive kamatne stope slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari.

2.18. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od 144 mjeseca, to nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene kamatne stope, te samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali promjenjive kamatne stope.

2.19. Tuženik ovime, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.

2.20. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima.

2.21. Nastavno svemu iznesenom, tuženik iznova poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz gore navedenih razloga odbaciti tužbu, a podredno odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.

3. Sud je: pregledao presliku dokazne dokumentacije priložene uz tužbu (listovi 7 do 25 spisa), pregledao presliku dokazne dokumentacije priložene uz odgovor na tužbu (listovi 35 do 42 spisa), pregledao presliku dokazne dokumentacije priložene uz podnesak tužitelja od 19. srpnja 2022. godine (listovi 71 do 138 spisa), pregledao presliku dokazne dokumentacije priložene uz podnesak tuženika od 26. srpnja 2022. (listovi 151 do 169 spisa), izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, odnosno pregledao pisan nalaz i mišljenje A. B., stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 11. listopada 2022. godine (listovi 178 do 203 spisa), saslušao tužitelja G. B. pokojnog Z. iz

S. u svojstvu parnične stranke (listovi 290, 291 spisa).

4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 5.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj bio korisnik kredita u švicarskim francima kojega je podigao kod tuženika kao kreditora.

7. Među strankama jest sporno je li tuženik obvezan vratiti tužitelju precizirane novčane iznose koje je tužitelj preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

8. Ugovor o kreditu broj 418-50-3766309 (listovi 11-14 spisa) zaključen je 10. studenog 2006. godine između R. A. d.d. Z. kao kreditora i

tužitelja kao korisnika kredita.

8.1. Iznos kredita je u kunskoj protuvrijednosti 22.942,09 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (članak 1. ugovora).

8.2. Redovna kamata je 5,20 %, godišnja, promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora (članak 2. ugovora).

8.3. Namjena kredita je direktan ugovor – kredit za kupnju novog automobila R. (članak 6. ugovora).

8.4. Kredit se otplaćuju u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora sa CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (članak 7. ugovora).

9. U svom iskazu (listovi 290, 291 spisa) tužitelj izjavljuje: Ja sam bio klijent banke R. A. d.d. dakle klijent tuženika, te sam štoviše prije predmetnoga

kredita u toj banci podignuo još jedan kredit – stambeni. Inače kada sam namjeravao kupiti automobil u AK G. oni su se obratili tuženiku kao banci te je

banka meni kao svom klijentu ponudila ugovor o kreditu. Tada su mi rekli da je ugovor o kreditu u valuti CHF hit, da je to stabilna valuta i stabilna kamata te štoviše ta je kamata tada bila jeftinija nego u odnosu na ostale valute. Ja nisam imao razloga ne povjerovati i to mi se učinilo dobrom ponudom te sam je prihvatio. Ispočetka su anuiteti bili prema mojim očekivanjima, ali kasnije su anuiteti svaki mjesec išli prema gore te to više nikako nije bilo prema mojim redovnim očekivanjima. Ipak, naposljetku sam otplatio cjelokupni taj kredit.

9.1. Na poseban upit pun. tužitelja, tužitelj odgovara da je tuženik kao banka dala prilikom sklapanja ugovora o kreditu gotov tekst tog ugovora o kojim odredbama se nije dalo pregovarati nego su se one takve trebale prihvatiti ili ne prihvatiti.

9.2. Na poseban upit zamjenice pun. tuženika, tužitelj odgovara da u to vrijeme nije imao nikakav registrirani obrt niti trgovačko društvo na svoje ime.

10. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P – 1401/12 protiv tuženika je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača.

10.1. U navedenom postupku, presudom od 4. srpnja 2013. godine, utvrđeno je kako je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke.

10.2. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je u citiranom dijelu potvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda R. H. P.-

7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda R. H. P. – 6632/2017 od 14. lipnja 2018.

11. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN

broj 41/14 i 110/15), odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Nadalje, sukladno odredbi članka 502.c. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu ZPP), fizičke i pravne osobe mogu se o posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.

12.1. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12.2. Slijedom toga je i prvostupanjski sud vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, što izlišnim čini provođenje dokaznog postupka na utvrđivanje ništavosti konkretnih ugovornih odredbi.

13. Tužba je u ovom postupku podnijeta sudu 4. prosinca 2020. godine (list 1 spisa).

13.1. S obzirom na izloženo, očito je da utuženo potraživanje nije zastarjelo.

13.2. Naime, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima; NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem

tekstu ZOO).

13.3. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13.4. Tome dosljedno, očito je neosnovan prigovor tuženika o zastari utuženog potraživanja.

14. U nalazu i mišljenju sudskog vještaka za računovodstvo i financije A.

B. iz S. (listovi 178-203 spisa) vještak zaključuje: Na temelju zadatka Suda,

dokumentacije koja mi je bila na raspolaganju, obrazloženja, dokaza i podataka navedenih u gornjim tablicama, u nastavku dajem mišljenje u odnosu na nalog iz rješenja Suda: „Potrebno je da vještak napose prilikom izrade svog nalaza i mišljenja uzme u obzir navode tuženika iz točke 104. podneska 19. srpnja 2022., te navode tuženika sa današnjeg ročišta.“

14.1. Zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u kunama) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u HRK u iznosu od 12.879,86 HRK (ukupan zbroj stupca 8. tablice 5.), ili prema tečaju konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,5345 HRK) u iznosu od 1.709,47 EUR (ukupan zbroj stupca 9. tablice 5.) bez utjecaja promjene kamatnih stopa.

14.2. U razdobljima kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja CHF, ostvarene su negativne razlike (iskazano u kunama) u iznosu od 1.178,75 HRK (ukupan zbroj stupca 8. tablice 6.), ili prema tečaju konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,5345 HRK) u iznosu od 156,46 EUR (ukupan zbroj stupca 9. tablice 6.)bez utjecaja promjene kamatnih stopa.

15. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima; NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu ZOO). Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (članak 323. stavak 2. ZOO).

16. Tužitelj je, prema izloženom, tijekom postupka dokazao da mu je nastala šteta zbog sklapanja ništetnog ugovora o kreditu te je dokazao odgovornost tuženika za to.

17. Visina nastale štete dokazana je provedenim vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije i ona iznosi ukupno 1.709,47 EUR/12.879,86 HRK, koliko je tužitelj više uplatio.

18. Na pojedinačne iznose glavnice tužitelju pripada pravo na zatezne kamate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).

19. Valjalo je stoga, temeljem citiranih zakonskih odredbi, u vezi sa odredbom čl. 324. ZOO, prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno odlučiti kao pod točkama I,

II. i III. izreke.

20. Tužitelj je u parnici uspio u cijelosti.

20.1. Pripada mu, stoga pravo na naknadu parničnog troška od tuženika (čl. 154. st. 1. ZPP).

21. Na ime naknade popisanog parničnog troška (list 292 spisa), temeljem spomenute zakonske odredbe, u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP, tužitelju je priznato slijedeće: trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn (Tbr. 7. toč. 1.

OT), trošak sastava podneska od 19. srpnja 2022. godine u iznosu od 199,08

eur/1.500,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 5. rujna 2022. godine u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak sastava podneska od 2. ožujka 2023. godine u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 13. ožujka 2023. godine u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 29. svibnja 2023. godine u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), odnosno ukupno iznos od 1.194,48 eur/8.999,81 kn.

21.1. Tom je iznosu pridodan iznos od 33,18 eur/250,00 kn na ime pristojbe tužbe, iznos od 66,36 eur/500 kn na ime sudske pristojbe na presudu, te iznos od 331,81 eur/2.500,00 kn na ime troškova vještačanje.

21.2. Tako se dobije sveukupni iznos od 1.625,83 eur/12.249,82 kn.

22. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana donošenja presude, tj. od 15. rujna 2023. god. do isplate

(čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).

23. Radi toga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

24. Tome dosljedno, tuženik je u cijelosti izgubio parnicu. Stoga mu ne pripada pravo na naknadu parničnog troška (članak 154. stavak 1. ZPP). Valjalo je stoga odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, odnosno odlučiti kao pod točkom V. izreke.

U Splitu, dana 15. rujna 2023. god.

SUDAC

Željko Borić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku

od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu,

pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženiku, po punomoćniku;