Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-378/2022-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:Željka Marina kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.C., OIB:…, iz P., V…., zastupanog po punomoćnici D.H., odvjetnici u R., protiv tužene banke d.d., OIB:…, Z., …, zastupane po Odvjetničkom uredu P., G., V., K., I. i F.M., u R., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-1812/2019-28 od 18. veljače 2022. na sjednici vijeća održanoj dana 14. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-1812/2019-28 od 18. veljače 2022.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbi ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz CHF te je tuženoj naloženo da tužitelju s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 6.076,86 kuna a s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 105.059,67 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.111,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Tužena osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Naime sve izmjene kamatne stope tijekom otplate kredita su bile manje od najviše dopuštene kamatne stope te se radi o zabrani manjeg značenja a ugovor je u cijelosti ispunjen.
U pogledu valutne klauzule tužena navodi da je izostalo obrazloženje prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama slijedom čega je počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. ZPP-a.
Naime trebalo je utvrditi u postupku da li je tužitelju predmetna odredba bila jasna, razumljiva i lako uočljiva i sa aspekta postupanja i osobnih odlika samog tužitelja kao potrošača obzirom da je isti i diplomirani pravnik.
2.2. U pogledu provedenog vještačenja tužena navodi da je prvostupanjski sud faktično izmijenio odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koju su stranke ugovorile sa odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi.
Tvrdi da tužitelj nema pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na način da se predmjeva da je između stranaka za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu ugovoren fiksna kamatna stopa.
2.3. Osim navedenog prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio visinu zahtjeva i zbog činjenice da je u određenom razdoblju tužitelj uplaćivao manje iznose na ime otplate kredita od onoga što je trebao da nije bilo hipotetski ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tj. prihvaćanjem takvog tužbenog zahtjeva ne uspostavlja se stanje koje bi bilo da nije bilo takvih odredbi.
2.4. Tužena navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom dosude zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose preplate jer poštenje tužene proizlazi iz činjenice da je valutna klauzula izričito dopuštena zbog koje nije ostvaren nikakav ekstra profit a tužitelj kao poslovno sposobna osoba i diplomirani pravnik je moga razumjeti značenje valutne klauzule dok u pogledu promjene kamatnih stopa navodi da su na iste utjecali tržišni parametri.
2.5. Također osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare a zbog nezakonite odluke o tužbenom zahtjevu osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli veznoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kredita zbog navedenih odredbi.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 08. siječnja 2008. broj: …. prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 142.175,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene kao kreditora na dan korištenja kredita uz početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,45% godišnje na rok otplate od 300 mjeseci u jednakom mjesečnim obrocima od 300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan dospijeća.
Radi se o namjenskom stambenom kreditu a uvidom u obavijesti tuženika je utvrđeno da je tužitelj obavještavan o promjenama kamatne stope tijekom otplate kredita.
Kredit je otplaćen 30. kolovoza 2021.
Prema nalazu i mišljenju vještaka, imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopi i tečaj CHF u odnosu na kunu došlo je do preplate kredita i to zbog promjene kamatne stope u iznosu od 6.076,86 kuna a zbog promjene tečaja u iznosu od 105.059,67 kuna.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 96. do 106. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14.) nadalje na odredbe članka 270., članka 272., članka 323. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.
, 29/18. , 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) kao i na utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF utvrđuje ništetnost navedenih ugovornih odredbi te obvezuje tuženu na isplatu preplaćenog iznosa kredita pri čemu odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare tražbine.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.3. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
Tužena pravilno navodi da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).
10.4. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u postupnosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.
10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te pravilnom ocjenom njegovog iskaza utvrdio da nije bio upoznat od strane tužene sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora. Pri tome ovaj sud napominje, suprotno žalbenim navodima, da sama okolnost da bi tužitelj bio kao potrošač određene struke nije odlučna obzirom da obveza savjesnog postupanja pri zasnivanju obveznih odnosa, bez prouzročenja znatnije neravnoteže ugovornih strana na štetu potrošača, nije vezana uz to koje je struke pojedini potrošač već se ista obveza tužene odnosi jednako na sve potrošače. Osim navedenog dodaje se da tužitelj nije diplomirani pravnik kako to navodi tužena u žalbi već inženjer pomorskog prometa.
10.6. Prvostupanjski sud je s pravom odbio provedbu dokaza saslušanjem javnog bilježnika i direktora prodaje tuženika za Istru i Primorsko-goransku županiju u svojstvu svjedoka.
Naime saslušanjem javnog bilježnika se ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora jer isti pri solemnizaciji ugovora o kreditu niti ne može potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike promjene tečaja CHF koji nisu bili navedeni u ugovoru a niti ima takve zakonske ovlasti. Isto tako saslušanjem djelatnika tuženika, u konkretnom slučaju direktora prodaje ne mogu se utvrditi bitne činjenice u pogledu obaviještenosti tužitelja obzirom da predloženi svjedok sa tužiteljem uopće nije vodio pregovore prilikom sklapanja ugovora (o tome primjerice odluka Ustavnog suda RH, U-III/4613/2021. točka 23. i 24.2.).
10.7. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzeto protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a).
Potraživanje tužitelja zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (sjecanje bez osnova) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 11. lipnja 2019. te pravomoćnost presuda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (13. lipnja 2014., 14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).
10.8. U pogledu žalbenih navoda da je prvostupanjski sud prihvaćanjem zahtjeva za isplatu kako je postavljen nakon provedenog vještačenja svojom odlukom izmijenio ugovor s promjenjivom kamatnom stopom u ugovor s fiksnom kamatnom stopom treba napomenuti da prema pravnom stajalištu koje proizlazi iz prakse Suda Europske Unije članak 6. stavak 1. Direktive 93/13. treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala te da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedene odredbe nije bilo (spojeni predmeti C-154/2015., C-307/2015., C-308/2015.). Obzirom na gore navedeno sama činjenica da je vještačenjem utvrđena preplata kredita imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu ne znači i da je prvostupanjski sud zauzeo stajalište o fiksnoj kamatnoj stopi već se radi o saniranju negativnih učinaka takve odredbe a na isti način treba promatrati i kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu imajući u vidu vrijeme sklapanja ugovora i njegovo povećanje tijekom otplate kredita.
11. Nadalje po ocijeni ovoga suda neosnovani su žalbeni navodi i u pogledu tvrdnje tužene da je sud prilikom utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva trebao imati u vidu i tzv. negativnu razliku odnosno vremenski period u trajanja kredita u kojem su tečaj CHF odnosno kamatna stopa bili manji.
Suprotno žalbenim navodima time nije došlo do narušavanja pravične ravnoteže ugovornih strana na štetu tužene obzirom da se radi o financijskoj instituciji kojoj su sve okolnosti u vezi mogućnost naglih fluktoacija tečaja i promjene kamatne stope morale biti poznate tako da eventualni gubitak zarade u tome periodu predstavlja poslovni rizik.
S druge pak strane plaćanjem manjih anuiteta tužitelj nije ostvario nikakvu korist kako to proizlazi iz žalbenih navoda pri čemu se napominje da se restitucijski zahtjev u ovom postupku temelji na pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite u kojem je utvrđeno da su tužena i ostale banke povrijedile prava potrošača tj. u tome postupku je upravo njima a ne bankama pružena pravna zaštita od nezakonitih postupanja prilikom sklapanja ugovora o kreditima vezanim uz CHF.
11.1. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.
Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.
11.2. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.
11.3.Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 14. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
