REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 8 Gž-484/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, a na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Đurđice Trgovčić, u pravnoj stvari tužitelja M. B., Č. V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku iz Ž., protiv tuženika Štedno kreditna zadruga I. u likvidaciji, Ž., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. G., odvjetniku iz O., radi utvrđenja ništetnosti, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj: 15 P- 1225/2019-21 od 11. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja M. B. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj: 15 P-1225/2019-21 od 11. srpnja 2023., u pobijanom odbijajućem dijelu (točka I., II. i III. izreke), kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (točka IV. izreke).

II. Odbija se zahtjev tužitelja M. B. za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj … zaključen 27. lipnja 2007. godine u Ž. između tužitelja M. B. i tuženika Štedno kreditne zadruge I. u likvidaciji iz Ž. koji je solemniziran kod javnog bilježnika K. M. iz Ž. O.-1099/07 dana 28. lipnja 2007.

II. Utvrđuje se ništetnim tuženikov otkaz ugovora o kreditu broj … od 5. svibnja 2008. godine.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim o d dana donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tužitelju M. B. da tuženiku na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 25.240,15 eura /190.171,87 kn, sve u roku od 15 dana."

V. Odbija se tuženik sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 31.002,32 eura / 233.586,98 kn.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu (točka I., II. i III. izreke), kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (točka IV. izreke), pobija tužitelj zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se usvoji žalba, prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, te tuženiku naloži plaćanje troškova postupka, kao i troškova žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije donio odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te da je izreka presude nerazumljiva, da proturječi sama sebi i razlozima presude i da nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

2.2. Osim toga tužitelj u žalbi ističe da je u točkama 2., 3. i 5. predmetnog Ugovora o kreditu navedeno da voditelj poslovnice kompletira kreditnu dokumentaciju, da je dostavlja na odobrenje kreditnom odboru/referentu i da po odobrenom zahtjevu sklapa ugovor, ali da unatoč tome prvostupanjski sud uopće nije utvrdio da li je B. G. tražio odobrenje za sklapanje ugovora o kreditu i da li je to odobrenje dobio, a zbog čega da je neprovođenjem predloženog grafološkog vještačenja i saslušanja svjedoka B. G. činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kao i da je osobito važno da upraviteljica B. Š., a niti njezin slijednik V. L., ne znaju tko je potpisao ugovor o kreditu i da li su odobrili zahtjev za sklapanjem tog ugovora.

2.3. Tužitelj, također, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom, a da nije imao u vidu da tužitelj sukladno odredbi članka 82. Odluke o preoblikovanju u I. štednu banku d.d., koja je donesena 20. travnja 2007., nije stekao status zadrugara jer nije potpisao izjavu da želi postati dioničar banke, da nije uplatio osnivački ulog i da nije upisan u imenik zadrugara, kao i da je ugovor o kreditu zaključen 27. lipnja 2007., dakle nakon donošenja navedene Odluke, te da je isti iz tog razloga u cijelosti ništetan.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, a pobijana presuda potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Posebno nije počinjena povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju upućuje žalba budući je presuda jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

5.1. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, budući je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je ništetan Ugovor o kreditu broj … koji je sklopljen između stranaka 27. lipnja 2007. (u daljnjem tekstu: Ugovor), kao i tuženikov otkaz istog Ugovora od 5. svibnja 2008., i to iz razloga što je s danom 1. siječnja 2007. prestao važiti Zakon o štedno kreditnim zadrugama (NN 84/02 i 141/06, u daljnjem tekstu: ZŠKZ) donošenjem Zakona o kreditnim unijama (NN 141/06, 25/09 i 90/11, u daljnjem tekstu: ZKU) pa da tužitelj nije mogao steći status zadrugara, odnosno da je Ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

7. Tijekom postupka nije bilo sporno:

- da je Ugovor sklopljen 27. lipnja 2007.;

-da je 1. siječnja 2007. stupio na snagu ZKU i da je prema odredbi članka 87. prestao važiti ZŠKZ;

-da su Štedno kreditne zadruge prema članku 78. ZKU-a imale rok do 30. travnja 2007. donijeti odluku o svom statusu i to na način da nastave rad kao Kreditne unije, da se preoblikuju u Štednu banku ili da pokrenu postupak likvidacije;

-da je tuženik 20. travnja 2007. donio Odluku o preoblikovanju u I. štedna banka d.d., da navedena odluka ima procesni karakter, te da u točki 3. iste Odluke ostavljen jedan period u kojem će se zadruga preoblikovati u štednu banku;

- da je s danom 15. veljače 2008. pokrenut postupak dobrovoljne likvidacije jer ŠKZ nije ispunjavala uvjete za preoblikovanje u štednu banku.

8. Prema žalbenim navodima sporno je, a što je bilo sporno i tijekom postupka, da li je nakon 1. siječnja 2007., nakon što je ZŠKZ stavljen izvan snage, tuženik mogao valjano odobriti i dati kredit tužitelju, te da li je takav ugovor ništetan, zatim da li je Ugovor u ime kreditora potpisala ovlaštena osoba i da li je valjan otkaz Ugovora.

9. Odredbom članka 78. stavka 1. ZKU zakonodavac je predvidio mogućnost poslovanja štedno-kreditnih zadruga u periodu nakon važenja Zakona o štedno- kreditnim zadrugama, odnosno od 1. siječnja 2007., pa nadalje, tako ZKU govori o štedno-kreditnoj zadruzi koja na dan 1. siječnja 2007. ima odobrenje za rad i upisana je u sudski registar, iz čega proizlazi da nakon prestanka važenja Zakona o štedno kreditnim zadrugama, a u postupku odlučivanja o preoblikovanju, štedno-kreditna zadruga ima odobrenje za rad i upisana je u sudski registar, pri čemu su sukladno članku 79. ZKU štedno-kreditne zadruge do donošenja odluke o preoblikovanju imale obvezu dostavljati tromjesečna izvješća Ministarstvu financija i Hrvatskoj narodnoj banci.

9.1. Dakle, iz odredbe članka 78. stavka 1. ZKU proizlazi da su štedno kreditne zadruge imale rok do 30. travnja 2007. donijeti odluku o svom statusu, odnosno da li nastavljaju rad kao Kreditna unija, da li se preoblikuju u Štednu banku ili prestaje štedno-kreditna zadruga i pokreće se postupak likvidacije, a što je tuženik i učinio Odlukom od 20. travnja 2007. kada se preoblikovao u štednu banku, s tim da je do 30. travnja 2007. važilo odobrenje za njihov rad koje je izdalo Ministarstvo financija, a što sve upućuje da je tuženik kao štedno-kreditna zadruga zakonito poslovao u periodu u kojem je dan sporni kredit.

9.2. Nadalje, iako se odredbe članka 87. i 88. ZKU, na koje se tužitelj poziva, primjenjuju se samo u onom dijelu u kojem zakonodavac nije derogirao odredbe članka 43. do 46. ZŠKZ, kojima je propisana zabrana poduzimanja određenih pravnih poslova za vrijeme likvidacije, tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije bio u likvidaciji, tako da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik mogao valjano odobriti i dati kredit tužitelju, odnosno da ugovorne strane sklapanjem spornog ugovora o kreditu nisu povrijedile odredbe iz ZŠKZ-a jer je postojala mogućnost poslovanja štedno-kreditnih zadruga u periodu od 1. siječnja 2007. pa do donošenja odluke o preoblikovanju ili likvidaciji (do 15. veljače 2008.). Dakle, sklapanjem Ugovora nije povrijeđen Ustav Republike Hrvatske kao niti jedan drugi propis prisilne naravi, te nije osnovana tvrdnja tužitelja da se radi o ništetnom Ugovoru, zbog čega je tužitelj pravilno odbijen s tužbenim zahtjevom.

10. Iako je člankom 82. stavkom 1. ZKU propisano da zadrugar štedno-kreditne zadruge koja je donijela odluku o preoblikovanju u štednu banku slobodnom voljom odlučuje o tome želi li postati dioničar štedne banke, tužitelj nije dokazao da je dao izjavu da ne želi postati dioničar štedne banke i da mu je isplaćen iznos zadružnog udjela sukladno statutu i uvjetima štedno-kreditne zadruge, nego je naprotiv nesporno da je tužitelj valjano stekao status zadrugara štedno-kreditne zadruge i da je članstvo u zadruzi bio preduvjet za dobivanje kredita od ŠKZ, a koje pravo je tužitelj i ostvario na temelju predmetnog ugovora o kreditu, tako da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi da u trenutku zaključenja ugovora nije imao status zadrugara.

11. Člankom 28. Statuta Štedno kreditne zadruge I. Ž. propisano je da zadrugu predstavlja upravitelj zadruge koji zaključuje ugovore u ime i za račun zadruge- neograničeno, a da ga u slučaju njegove odsutnosti po članku 21. zamjenjuje osoba koju on odredi, te da tada osoba ima sva prava i obveze kao i upravitelj dok vrši zamjenu.

12. Iz iskaza svjedokinje B. Š. utvrđeno je da je ista bila upravitelj ŠKZ I. u Ž. u periodu od 1. srpnja 2004. do 30. studeni 2007., dok je uvidom u ugovor o radu utvrđeno da je 22. rujna 2006. I. štedno kreditna zadruga iz Ž., zastupana po upraviteljici B. Š., sklopila sa B. G. U. o radu za radno mjesto voditelj poslovnice Š. voditelj-blagajnik, te da mu u opis radnih zadataka ulazi i sklapanje Ugovora o kreditu, a da je Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je isti potpisan od strane tužitelja kao korisnika kredita i B. G. kao kreditora, te da uz njegov potpis stoji pečat tuženika, poslovnice Š..

12.1. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu potpisan po voditelju poslovnice koji je ovlašten za sklapanje ugovora o kreditu, te da uz njegov potpis stoji pečat tuženika, poslovnice Š., kao i da je isti Ugovor realiziran na način da je tuženik isplatio tužitelju kredit u iznosu od 1.834.560,00 kn, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i bez provođenja dokaza saslušanjem svjedoka B. G. i grafološkog vještačenja njegovog potpisa, te da navedeni Ugovor o kreditu nije ništetan niti iz navedenog razloga, zbog čega je valjalo pobijanu presudu potvrditi u točki I. izreke.

13. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi ništetnim tuženikov otkazu Ugovora o kreditu, nesporno je da se na otkazu Ugovora o kreditu nalazi pečat tuženika i potpis u djelu gdje stoji upravitelj mr. sc. V. L., koji je u svom iskazu naveo da može učiniti nespornim da je odrađivao posao vezano za likvidaciju ŠKZ I. u Ž. a da je prije njega na tom poslu radila B. Š., što znači da je bio upravitelj nakon nje, da su postupali po uputama Ministarstva financija vezano za likvidaciju, te da su zbog likvidacije i naplate potraživanja u to vrijeme intenzivno radili na otkazivanju ugovora o kreditu koji nisu uredno vraćani i da je u tom periodu potpisao puno otkaza ugovora.

14. Imajući u vidu da je prema odredbama članaka 360. do 370. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) tuženik bio ovlašten raskinuti ugovor zbog neispunjenja, te da je to učinio po ovlaštenoj osobi, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije ništetan niti otkaz ugovora o kreditu, zbog čega je valjalo pobijanu presudu potvrditi i u točki II. izreke.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a budući je tužitelj u cijelosti odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i na temelju vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu od 1.834.560,00 kn.

16. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer s istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

17. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

Slavonski Brod, 14. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić, v.r.