Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžmp-1/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČI i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 36. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje:KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ČI podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj 1 Kmp-4/2022-28 od 11. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.,

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba optuženog ČI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku broj 1 Kmp-4/2022-28 od 11. studenog 2022. optuženi ČI i optuženi VI proglašeni su krivima, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 36. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci te presude te je na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 48. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. optuženom ČI za kazneno djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude izrečena (ispravno: utvrđena) kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, za kaznena djela pod točkama 2. i 3. izreke pobijane presude izrečene ( ispravno: utvrđene) kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine za svako kazneno djelo pa je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. ožujka 2022. pa nadalje.

1.1. Optuženom VI je za kaznena djela pod točkama 1., 2. i 3. na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. u vezi članka 105. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15 i 126/19. - dalje: ZSM) u vezi s člankom 28. ZSM-a izrečen pridržaj maloljetničkog zatvora (ispravno: pridržano izricanje kazne maloljetničkog zatvora) te je na temelju članka 28. stavka 2. ZSM određeno da maloljetnički zatvor može biti naknadno izrečen ako optuženi VI za vrijeme od 3 (tri) godine počini novo kazneno djelo ili ako se bude protivio provođenju odgojnih mjera i posebnih obveza. Na temelju članka 11. ZSM-a u vezi s člankom 28. stavak 1. ZSM optuženom VI izrečena je odgojna mjera pojačane brige i nadzora čije trajanje ne može biti kraće od 6 (šest) mjeseci niti dulje od 2 (dvije) godine, a na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava mu se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 11. ožujka 2022. do 11. studenog 2022., a koje vrijeme će se uračunati u slučaju da se izrečeni pridržaj maloljetničkog zatvora zamijeni maloljetničkim zatvorom.

1.2. Na temelju članka 5. i članka 77. KZ/11 u vezi s člankom 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22. – dalje: ZKP/08.) od optuženog ČI i optuženog VI oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 2.905,35 kuna na način da se utvrđuje da novčani iznos od 2.905,35 kuna predstavlja imovinsku korist koju su optuženi ČI i optuženi VI ostvarili kaznenim djelima. Utvrđuje se da je novčani iznos od 2.905,35 kuna imovina Republike Hrvatske te su optuženici obvezani na solidarno plaćanje imovinske koristi u iznosu od 2.905,35 kuna/385,61 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. optuženi ČI i optuženi VI obvezani su na solidarno plaćanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenog ŠI, vlasništvo obrta [obrt] u iznosu od 1.050,00 kuna/139,36 eura kao i tvrtki Čičak d.o.o. iznos od 1.150,00 kuna/152,63 eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08., optuženi ČI i optuženi VI su oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi ČI po branitelju Stjepku Medvedu, odvjetniku u Osijeku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08.) i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "usvoji ovu žalbu, pobijanu presudu preinači na način da u odnosu na njega donese oslobađajuću presudu ili istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, a svakako razmotri i izrečenu kaznu zatvora".

3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba optuženog ČI odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iako optuženik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. istu ne konkretizira, a ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije utvrdio da je počinjena jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi ČI analizira rezultate dokaznog postupka pa navodi da je njegova krivnja utvrđena samo i isključivo njegovim priznanjem pred djelatnikom MUP-a i pred državnim odvjetništvom iako ista nije potvrđena niti jednim od kontrolnih dokaza provedenih na raspravi zbog čega da postoje znatne razlike u njegovim iskazima i iskazima djelatnica opljačkanih trgovina. Tvrdi da prvostupanjski sud uopće nije cijenio da je svjedokinja – žrtva NI decidirano izjavila da ga dobro poznaje od ranije i da bi ga prepoznala da je on osoba koja ju je opljačkala, da je osoba koja ju je opljačkala bijele puti i jače tjelesne građe, visine 175-180 cm, a što da ne odgovara njegovom opisu kao i da je imala prilike čuti glas pljačkaša kada joj je rekao da ima troje djece, a koji glas nije povezala s njim iako njegov glas dobro poznaje, niti on ima troje djece. Nadalje, optuženik upućuje i na iskaz svjedokinje-žrtve LI da je osoba koja joj je prišla s nožem, za što je osuđen, vidljivo niža od osobe koja je držala stražu, a u stvarnosti je on znatno viši od optuženog VI kao i da je svjedokinja – žrtva HI navela da kao počinitelja smatra točno određenu osobu, redovitog kupca u trgovini, a da njega, iako ga poznaje iz viđenja, u sudnici nije prepoznala kao počinitelja.

7.1. Žalitelj navodi i kako niti jedna od žrtvi nije prepoznala niti jedan od oduzetih mu noževa niti je pretragom njegovog doma pronađeno nešto što bi ga povezivalo s predmetnim razbojništvima, alibi mu daju tri osobe te prije, tijekom i neposredno nakon razbojništava nije utvrđena telefonska komunikacija njega i VI. Tvrdi da je neosnovano odbijen njegov dokazni prijedlog da se pribave podaci o visinama optuženika te da je njegovo priznanje bilo motivirano zaštitom treće osobe, a saznanja koja je iznosio prilikom ispitivanja u policiji i državnom odvjetništvu da crpi iz pričanja svjedokinje EI te sadržaja upute o pravima koju je dobio prije prvog ispitivanja. Ističe i da je priznanje optuženog VI koje je dao na raspravi motivirano prijedlogom maloljetničke sankcije i trenutnim izlaskom iz istražnog zatvora.

8. Suprotno takvim žalbenim navodima, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u zakonito provedenom postupku, sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženi ČI postupanjem opisanim u činjeničnom opisu prvostupanjske presude, zajedno s optuženim VI počinio tri kaznena djela razbojništva na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

8.1. Naime, s pravom je prvostupanjski sud prihvatio iskaze optuženog ČI koje je dao prilikom ispitivanja u policijskoj postaji Belišće 11. ožujka 2022. i u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 12. ožujka 2022. jer je isti opisao način počinjenja predmetnih kaznenih djela sa nizom detalja oko dogovora i načina počinjenja, podjele uloga, reakcija prodavačica i uništavanja dokaza nakon počinjenih kaznenih djela, koje nije mogao saznati iz šturih pouka o pravima ili od svjedokinje EI koja je mogla imati samo površna posredna saznanja od NI tim više što nije dao nikakav razlog o tome zašto bi i koga štitio te je u prisutnosti branitelja u dva navrata priznao počinjenje kaznenih djela, a kako to prvostupanjski sud pravilno zaključuje u točki 25. obrazloženja pobijane presude. U tom smislu nije odlučna niti eventualna telefonska komunikacija jer su optuženici detalje kaznenih djela mogli dogovoriti i neposrednim kontaktom.

8.2. Nije u pravu optuženi ČI kada tvrdi da se presuda temelji samo i isključivo na njegovom priznanju jer iz pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud odlučne činjenice o načinu počinjenja kaznenih djela, osim iz iskaza optuženika utvrdio temeljem zapisnika o očevidu, iskaza oštećenica NI, KI i HI te odštetnih zahtjeva oštećenih tvrtki pri čemu glede odlučnih činjenica nema razlika u iskazima oštećenica i samog optuženika. Odlučne činjenice proizlaze i iz priznanja optuženog VI, koje je suglasno provedenim dokazima zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi o tome da bi njegovo priznanje bilo motivirano isključivo sporazumom o kaznenoj sankciji. Ovdje valja napomenuti da je promašeno pozivanje optuženog ČI na povredu članka 284. stavka 1. točke 3. u vezi članka 25. ZKP/08. i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer VI u ovom postupku ima svojstvo optuženika, a ne svjedoka te se ne radi o spajanju i razdvajanju postupka iz članka 25. ZKP/08.

8.3. Činjenica što su NI i HI od ranije poznavale optuženog ČI, a nisu ga prepoznale kao počinitelja dok su, po navodima obrane, još smatrale da se radi o šali, te da je ŽI navela da joj je s nožem prišla niža osoba, a da je on znatno viši od VI ne isključuju njegovu odgovornost, s obzirom da je počinitelj prije svega nastojao prikriti svoj identitet zbog čega je i bio maskiran, moguće i promjenom glasa i davanjem lažnih podataka, te se radilo za oštećenice, od samog početka, izuzetno stresnoj i ozbiljnoj situaciji u kojoj im je počinitelj odmah po dolasku uputio prijetnje riječima i nožem zbog čega su životno i logično odmah bile u strahu i nisu mogle uočiti sve detalje te su postupale na način kako bi zaštitile svoj život i zdravlje, kako to prvostupanjski sud ispravno zaključuje u točki 33. obrazloženja pobijane presude.

8.4. Utvrđenja prvostupanjskog suda obrana nije dovela u sumnju niti navodom o tome da oštećenice nisu prepoznale noževe koji su oduzeti od optuženog ČI i da nisu nađeni predmeti koji bi ga povezivali s predmetnim kaznenim djelima, s obzirom da je upravo on naveo da su noževe i odjeću uklonili, bacili i spalili kako se to navodi u točki 31. obrazloženja pobijane presude pa je logično da takvi predmeti onda nisu niti nađeni.

8.5. Nadalje, prvostupanjski sud glede alibija optuženika opravdano nije prihvatio iskaze ČIĆ, SI i EI iz razloga koji su navedeni u točki 9. obrazloženja pobijane presude te je kao odugovlačeći osnovano odbio dokazni prijedlog obrane o pribavi podataka o visini optuženika iz razloga navedenih u točki 8. obrazloženja pobijane presude, a koje sve razloge prihvaća i drugostupanjski sud.

8.6. Slijedom navedenog, nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Optuženi ČI se žali i zbog odluke o kazni koju smatra neprimjerenom zbog činjenice da je optuženom VI pridržano izricanje maloljetničkog zatvora, a njemu izrečena bezuvjetna jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine iako je dobna razlika među njima nepunih 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci, te on ima dijete i kazneno i prekršajno je neosuđivan, a u vrijeme uhićenja bio je zaposlen, dok je optuženi VI prekršajno kažnjavan, nema djece i nikada nije radio. Smatra da takva razlika u visini i vrsti kazne predstavlja očitu neravnopravnost optuženika pred zakonom i kršenje njegovih ustavnih prava. Ističe i da je nejasno i neobrazloženo zašto su mu za kaznena djela u stjecaju izrečene kazne zatvora u različitom trajanju.

9.1. Međutim, optuženi ČI zanemaruje činjenicu da je optuženi VI u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela bio mlađi punoljetnik u odnosu na kojeg se mogu primijeniti odredbe ZSM-a i izreći maloljetnička sankcija, za razliku od njega koji je u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela navršio dvadeset i jednu godinu pa se na njega primjenjuju odredbe KZ/11.

9.2. Sagledavajući cjelokupno inkriminirano postupanje optuženog ČI te po prvostupanjskom sudu pravilno ocjenjene olakotne okolnosti (mlađu životnu dob, neosuđivanost, ima dijete, manja imovinska šteta) koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne, suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud smatra da su utvrđene kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo primjerene težini i okolnostima svakog od kaznenih djela, a jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine primjerena za izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te za utjecaj na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja pa nema mjesta blažem kažnjavanju.

10. Također, na temelju članka 478. ZKP/08. utvrđeno je da je oduzimanje imovinske koristi iz članka 560. ZKP/08. u vezi sa člankom 77. stavak 1. KZ/11. izrečeno u skladu sa svim zakonskim pretpostavkama za njegovu primjenu.

11. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić