REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-1691/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja HZMO, OIB…, protiv tužene N.
L., iz V., OIB…, koju zastupaju punomoćnici
M. i I. A., odvjetnici u V., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. svibnja 2023. u nazočnosti punomoćnice tužitelja V. Š. i punomoćnika tužene, na ročištu radi objave, dana 13. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, vratiti tužitelju ovršeni iznos od 1.769,55 eur/13.332,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena",
dok se tužbeni zahtjev odbija u odnosu na više zatraženi tijek kamate koja na iznos od 1.755,33 eur/13.225,54 kn teče od 28. siječnja 2016., a na iznos od 14,21 eur/107,10 kn teče od 18. svibnja 2017. do 27. lipnja 2021.
Obrazloženje
1. Dana 28. lipnja 2021. zaprimljena je pod poslovnim brojem P-2512/2021 tužba kojom tužitelj ustao protiv tužene radi isplate iznosa od 13.332,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 13.225,54 kn teče od 28. siječnja 2016., a na iznos od 107,10 kn od 18. svibnja 2017. do isplate sve temeljem stjecanja bez osnove. Navodi kako je rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-1277/15 od 17. studenog 2015. određena ovrha po tuženoj kao ovrhovoditeljici protiv tužitelja kao ovršenika, radi naplate troška parničnog postupka iz presude ovog suda broj IP- 1469/01 u iznosu od 6.007,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. rujna 2007. do isplate. Dodaje kako je po označenom ovršnom rješenju s računa tužitelja zaplijenjen iznos od 13.225,54 kn i dana 25. siječnja 2016. doznačen tuženoj preko njezinog odvjetnika M. A., dok je s iste osnove i na isti način dana 18.
svibnja 2017. doznačen i iznos od 107,10 kn, što daje ukupno 13.332,64 kn. Na kraju navodi kako je pravomoćnom presudom ovog suda broj P-3983/2016 od 7. veljače 2018. označena ovrha proglašena nedopuštenom nakon čega tužena predmetni iznos nije vratila tužitelju, a stekla ga je bez pravne osnove.
2. Presudom zbog ogluhe broj P-2512/2021 od 5. listopada 2021. prihvaćen je tužbeni zahtjev u cijelosti, stoga je tuženoj naloženo vratiti tužitelju ovršeni iznos od 13.332,64 kn sa kamatom koja na gore označene iznose teče od označenih dana pljenidbe.
3. Rješenjem broj Gž-2740/2021-2 od 22. travnja 2022. Županijski sud u Osijeku prihvatio je žalbu tužene i ukinuo označenu presudu zbog ogluhe te predmet vratio na ponovno suđenje nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem
4. U svom odgovoru od 29. svibnja 2022. tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti uz obrazloženje kako je ovrhom naplatila parnični trošak na temelju pravomoćne i ovršne presude broj IP-1469/01 od 25. rujna 2007. koja nije ukinuta niti na drugi način proglašena ništetnom, stoga se ne radi o stjecanju bez osnove. Dodaje kako je osnova za stjecanje pravomoćna odluka suda o troškovima postupka koja je još uvijek na snazi među strankama, jer su stvarni troškovi tužene nastali, a nisu joj podmireni i kako se radi o imovinskom pravu koje je nasljedivo, jer je tužitelj prednici tužene prouzrokovao imovinski gubitak. Pored toga, prigovara zastari potraživanja uz obrazloženje kako je ovrha provedena 25. siječnja 2016., odnosno prije više od 6 godina. Na kraju navodi kako iznos od 107,10 kn nema nikakve veze s označenim ovršnim postupkom, a naplaćen je godinu dana kasnije.
5. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom rješenja o ovrsi ovog suda broj Ovr-1277/15 od 17. studenog 2015. te presuda broj IP-1469/01 od 25. rujna 2007. i broj P-3983/2016 od 7. veljače 2018., presude Županijskog suda u Puli broj Gž-760/2018-3 od 2. prosinca 2019., izvatka Z. b. o promjenama i
stanju na transakcijskom računu od 25. siječnja 2016. i izvještaja Fine za određenu vrstu prihoda na računu tužitelja od 16. lipnja 2017. Pored iznesene dokazne građe sud je odbio kao suvišan prijedlog stranaka za pribavom i pregledom spisa ovog suda broj P-3983/16 i broj Ovr-1277/2015.
6. Tužena je zatražila naknadu parničnog troška.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe i istaknutog prigovora zastare potraživanja, dok visina tužbenog zahtjeva nije posebno osporena.
9. Odredbom iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe bez osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi ako povrat nije moguć. Prema odredbi iz st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi na temelju osnove koja je kasnije otpala, a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate od dana stjecanja, ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva, kako propisuje odredba iz čl. 1115. ZOO.
10. Pregledom presude ovog suda broj IP-1469/01 od 25. rujna 2007. razvidno je kako je tuženiku HZMO naloženo s
tužiteljicom J. R. iz V. sklopiti kupoprodajni ugovor za stan u V.,
i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 6.007,84 kn.
11. Pregledom rješenja o ovrsi ovog suda broj Ovr-1277/15 od 17. studenog 2015. razvidno je kako je po prijedlogu ovrhovoditeljice N. L. iz V., protiv ovršenika HZMO, određena ovrha radi prisilne
naplate troška parničnog postupka u iznosu od 6.007,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2007. do isplate, a na temelju pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj IP-1469/01 od 25. rujna 2007. kao ovršne isprave.
12. Pregledom izvatka Z. b. o promjenama i stanju na
transakcijskom računu od 25. siječnja 2016. razvidno je kako je Z. b. po nalogu Fine provela ovrhu pod poslovnim brojem Ovr-1277/15 te sa računa HZMO prenijela iznos od 13.225,54 kn na račun
M. A. odvjetnika u V., dok iz izvještaja Fine za određenu vrstu
prihoda na računu tužitelja od 16. lipnja 2017. proizlazi kako je s osnova rješenja o ovrsi ovog suda broj Ovr-1277/15 s računa HZMO dana 18. svibnja 2017. obavljen prijenos iznosa od 107,10 kn na račun
M. A., odvjetnika u V..
13. Pregledom presude ovog suda broj P-3983/2016 od 7. veljače 2018. i presude Županijskog suda u Puli broj Gž-760/2018-3 od 2. prosinca 2019. razvidno je kako je prihvaćen tužbeni zahtjev HZMO
postavljen protiv tužene N. L. iz V. radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem ovog suda broj Ovr-1277/15 od 17. studenog 2015., a tužba odbačena u dijelu kojim se tuženoj N. L. nalaže vratiti ovršeni iznos od 13.332,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 13.225,54 kn teče od 28. siječnja 2016., a na iznos od 107,10 kn od 18. svibnja 2017. do isplate. Označena drugostupanjska presuda postala je ovršna 8. siječnja 2020.
14. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je na strani tužene povećana imovina u iznosu od 13.332,64 kn, a istodobno je za taj iznos umanjena imovina tužitelja. Ovo stjecanje koristi tužena je ostvarila nakon ovršnog postupka provedenog u skladu s rješenjem o ovrsi Općinskog suda u
Splitu broj Ovr-1277/15 od 17. studenog 2015., koji je pokrenula radi prisilne naplate parničnog troška s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a sve na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj IP-1469/01 od 25. rujna 2007., kao ovršne isprave. Nema dvojbe da je označeni iznos ovršen upravo u skladu s navedenim ovršnim rješenjem, jer to jasno proizlazi iz priloženog izvatka Z.
b. o promjenama i stanju na transakcijskom računu od 25. siječnja 2016. i izvještaja Fine za određenu vrstu prihoda na računu tužitelja od 16. lipnja 2017. u kojima je označena provedba ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-1277/15, stoga prigovor tužene na okolnost naknadne pljenidbe iznosa od 107,10 kn nema nikakvog značaja. Također je utvrđeno kako je presudom ovog suda broj P-3983/2016 od 7. veljače 2018. pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev HZMO postavljen protiv N. L., radi proglašenja nedopuštenom
ovrhe određene rješenjem ovog suda broj Ovr-1277/15 od 17. studenog 2015. Slijedom iznijetog, naknadno je otpala osnova povećanja imovine tužene, odnosno umanjenje imovine tužitelja, stoga bi se radilo o stjecanju bez osnove, u smislu citiranih odredbi iz čl. 1111. ZOO. Što se tiče stava tužene, prije svega je za navesti kako ovršna isprava, odnosno presuda broj IP-1469/01 od 25. rujna 2007., doista nije formalno ukinuta ili kako stavljena izvan snage, a tražbina naknade parničnog troška pravne prednice tužene J. R. predstavlja imovinu koja je nasljediva. Međutim,
parnica pod poslovnim brojem P-3983/2016 nije vođena radi utvrđenja nedopustivosti ovrhe sklapanjem ugovora o prodaji stana, već isključivo radi proglašenja nedopuštenom ovrhe kojom se namiruje parnični trošak koji je predmet spora u ovoj pravnoj stvari. Dakle, od odlučnog je značaja da je ovaj sud vezan pravomoćnom sudskom odlukom kojom je utvrđena nedopuštenost ovršnog postupka provedenog na temelju presude broj IP-1469/01 od 25. rujna 2007. kao ovršne isprave. Kod takvog stanja stvari, valjalo je cijeniti citiranu odredbu iz čl. 1111. ZOO, što znači da tužba ima valjano zakonsko uporište. U odnosu na zastaru potraživanja, ovaj prigovor tužene drži se neutemeljenim i proizvoljnim, jer je tužba zaprimljena 28. lipnja 2021., a prema odredbi iz čl. 235. ZOO tražbina zastarijeva nakon proteka roka od 5 godina od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Pogrešan je stav tužene kako se u ovom slučaju rok za zastaru računa od provedbe ovrhe 5. siječnja 2016. Naime, tužitelj je stekao pravo potraživati od tužene predmetnu tražbinu tek nakon što je otpala osnova provedbe ovršnog postupka broj
Ovr-1277/15, odnosno od trenutka kada je imao pravo zahtijevati ispunjenje novčane tražbine, a to je bilo 8. siječnja 2020. kada je presuda Županijskog suda u Puli broj Gž-760/2018-3. postala ovršna.
15. U skladu s iznesenim utvrđenjem, tužbeni zahtjev postavljen radi povrata stečenog bez osnove isplatom iznosa od 1.769,55 eur/13.332,64 kn valjalo je prihvatiti u cijelosti. Pored glavnice, tužena je dužna platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu koja teče od postavljanja tužbenog zahtjeva 28. lipnja 2021. u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21 i 114/22) te čl. 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a ne od provedenih novčanih transakcija, kako to pogrešno zahtjeva tužitelj, jer iz stanja u spisu ne bi proizlazilo da je tužena u tom trenutku bila nepošteni stjecatelj. Zbog navedenog više zatraženi tijek kamata od 28. siječnja 2016. na iznos od 1.755,33 eur/13.225,54 kn, odnosno od 18. svibnja 2017. na iznos od 14,21 eur/107,10 kn valjalo je odbiti kao neosnovan, radi čega je i odlučeno kao u izreci presude.
16. Odluka o parničnom trošku je izostala, jer tužitelj nije zatražio njegovu naknadu, a sve novčane obveze valjalo je dvojno iskazati u eurima i kunama, temeljem odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.
Split, 13. rujna 2023.
S u d a c
Branko Malenica, v.r.
PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA
- tužitelju
- pun. tužene
