REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2511/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E društva za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice EC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nela Šuša, odvjetnica u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-184/2023-3 od 31. siječnja 2023., kojima je potvrđena i preinačena presuda i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-451/2021-63 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja pod 1., 2., 3. i 4.c.
II. Prijedlog tuženice odbacuje se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanje pod 4.a i 4.b.
III. Prijedlog tuženice odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu Ustavom Republike Hrvatske zajamčenih ljudskih prava.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-184/2023-3 od 31. siječnja 2023., kojima je potvrđena i preinačena presuda i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-451/2021-63 od 28. listopada 2022.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
1. „Predstavlja li bitnu povredu odredbi parničnog postupka izostanak odlučnih činjenica u obrazloženju presude, kako u odnosu na glavni zahtjev tako i u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata“?
Kao razloge važnosti ovoga pitanja iznosi odluke ovoga suda broj Rev-x- 647/2015 od 15. prosinca 2020., Revt-451/2017 od 19. svibnja 2021., Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: UT-248-1994 od 13. studenog 1996. i odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1520/06.
2. „Postoji li bitna povreda odredbi parničnog postupka u slučaju odbijanja dokaznih prijedloga u odnosu na protutužbeni zahtjev, odnosno je li prvostupanjski sud pri odlučivanju o osnovanosti protutužbenog zahtjeva s osnove naknade nužnih i korisnih troškova dužan provesti predložene dokazne prijedloge na okolnost koristi koju je vlasnik prostora imao od tih učinjenih troškova, a sve sukladno čl. 165. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a na koju odredbu se tuženik pozivao?“
Kao razloge važnosti ovoga pitanja iznosi odluke ovoga suda broj Rev-x- 647/2015 od 15. prosinca 2020., Revt-451/2017 od 19. svibnja 2021. i odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 202/2022 od 8. veljače 2022.
3. „Je li sud dužan provesti novo vještačenje kada tuženik ustraje kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a posebice iz razloga jer vještak nije u cijelosti ispunio zadaću određenu rješenjem suda?“
Kao razloge važnosti ovoga pitanja iznosi odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-583/2009 od 9. rujna 2009.
4.a) „U kojem trenutku prestaje solidarna odgovornost dotadašnjeg imatelja imovinske cjeline sukladno čl. 102. Zakona o obveznim odnosima?“
4.b) „Da li dotadašnji imatelj imovinske cjeline za obveze nastale nakon prijenosa imovinske cjeline solidarno odgovora za nove dugove s osobom na koju je prešla imovinska cjelina sukladno čl. 102. Zakona o obveznim odnosima, odnosno temeljem ugovora o prijenosu imovinske cjeline?“
U odnosu na ova pitanja ne naznačuje razloge važnosti.
4.c) „Može li sud bez stručnog znanja utvrditi vrijednost aktive kod prijenosa gospodarske cjeline, odnosno obvezati dotadašnjeg imatelja za nove obveze stjecatelja bez utvrđenja aktive, a po osnovi čl. 102. Zakona o obveznim odnosima?“
Kao razloge važnosti ovoga pitanja iznosi odluke ovoga suda broj Gzz-333/03, Rev- 1070/03 od 12. siječnja 2006., Rev-x-647/2015 od 15. prosinca 2020. i Revt-451/2017 od 19. svibnja 2021.
Uz pitanje pod 1. tuženica ističe i razlog iz čl. 385. a st. 2. ZPP-a navodeći da joj je povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pošteno suđenje i pravo na žalbu.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj se istom protivi i predlaže ga odbaciti uz naknadu troška.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 389. a i b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće.
3.1. U odnosu na pitanje pod 1. valja naglasiti da njime predlagateljica iznosi svoje viđenje kvalitete obrazloženja pobijane odluke koje je suprotno sadržaju same odluke. Time ukazuje na moguće počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka koje temelji na subjektivnom viđenju za po nju nepovoljne odluke. Stoga ovakvo pitanje nema narav pitanja koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Stoga niti sudska praksa na koju se poziva nije od utjecaja jer je izražena u drugačijim činjeničnim okolnostima. U odnosu na pitanje pod 2. valja ukazati da je protutužba odbačena pa nije niti bilo pretpostavki za meritorno odlučivanje. Stoga niti ovo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a niti priložena praksa korespondira tako postavljenom pitanju. Trećim pitanjem predlagateljica problematizira ocjenu suda o kvaliteti nalaza i mišljenja vještaka čime zapravo daje svoju ocjenu istoga. Osim toga, vještakinja je na okolnost prigovora tuženice saslušana i otklonila je njezine primjedbe. Stoga niti ovo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a niti priložena praksa korespondira tako postavljenom pitanju. U odnosu na pitanje pod 4.c valja naznačiti da sud u pobijanoj odluci nije utvrđivao vrijednost aktive, pa samo pitanje polazi od pogrešne pretpostavke radi čega niti priložena praksa nije od utjecaja. Stoga je u odnosu na ova pitanja prijedlog valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a i riješiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
3.2. U odnosu na pitanje pod 4.a i 4.b prijedloga valja naznačiti da predlagateljica nije jasno iznijela razloge važnosti iz čl. 385.a ZPP-a, pa je u odnosu na ta pitanje prijedlog valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 2. ZPP-a i riješiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
3.3. Slijedom navedenoga u odnosu na pitanje pod 1. predlagateljica nije učinila vjerojatnim povredu Ustavnog prava na pravično suđenje i prava na žalbu pa je u tom dijelu prijedlog valjalo odbaciti (čl. 389.a st. 3. ZPP-a) i odlučiti kao u točki III. izreke
4. Kako odgovor na prijedlog nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom takvog troška (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 13. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
