REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2541/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-298/2023-2 od 19. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4334/2020-22 od 13. siječnja 2023., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Zagrebačke banke d.d. II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Zagrebačke banke d.d. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke utvrđeno je da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe članka 1. Ugovora o kreditu broj 3208058216 od 13. prosinca 2006. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 104.219,61 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen tim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 104.219,61 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 573,96 CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 2. tog ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7. stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a pod točkom III. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 3. i članak 4. Dodatka Ugovora o kreditu broj 3223100835 od 8. travnja 2011. zaključenog između tužitelja i tuženika. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos 27.653,43 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama na mjesečne iznose pobliže navedene pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 6.205,49 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem pod točkom I. izreke odbijena je djelomično žalba tuženika kao neosnovana i djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I., II. i III. izreke, a pod točkom II. izreke ukinuta je prvostupanjska presuda pod točkom IV. i V. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.
3. Protiv drugostupanjske presude pod točkom I. izreke tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“.
3.1. Tuženik smatra da pitanje koje postavlja udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
4. U prijedlogu je tuženik naveo da mu je postupanjem prvostupanjskog i drugostupanjskog suda time što nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima su se sudovi vodili u donošenju svojih odluka počinili povrede temeljnih prava tuženika i to prava na pravično suđenje kako mu je zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/11, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06. i 13/17 - dalje: Konvencija), jer da se tuženika pogrešnom primjenom prava dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na tužitelja.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Navedeno stoga što je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od ranije ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu (tako i Rev- 2866/22 od 4. listopada 2022., Revd-2029/2023 i dr.).
6.2. Osim toga, s obzirom tuženik ne postavlja pitanje i u vezi s (pravomoćnim) utvrđenjem ništetnosti Dodatka ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 8. travnja 2011. (kojim je izvršena konverzija kredita iz valute švicarski franak u valutu Euro), pa se u tom dijelu sud nema na što očitovati, to od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora, slijedom čega ni zbog toga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika (u dijelu kojim je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnog pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava), na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Nadalje, glede navoda tuženika da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, treba reći da prema ocjeni ovog suda tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako on to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
9. Stoga, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 13. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
