REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 5039/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nela Šoić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Plodine d.d., Rijeka, Ružićeva 29, OIB:92510683607, kojeg zastupa punomoćnica Nevenka Volf Gruden, odvjetnica u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-3026/17-2 od 17. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-2364/16 od 31. listopada 2017., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da mu tuženik isplati iznos od 364.122,95 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2009. do isplate (toč. 1.), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka (toč. 2.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa za isporučenu robu – voće, na temelju ugovora o kooperativnoj proizvodnji za 2008., a na temelju kojeg se tužitelj obvezao tuženiku proizvesti i isporučiti voće i povrće u ambalaži koju će osigurati tuženik.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je presudom suda prvog stupnja posl. br. P-858/10 od 30. svibnja 2014. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 542.441,60 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, da je u točki 2. izreke tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, da je točkom 3. izreke tužitelju naloženo isplatiti tuženiku iznos od 113.460,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, te je točkom 4. naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka,
- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3960/14 od 6. srpnja 2016. odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja posl.br. P-858/10 za iznos od 178.318,95 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te je odbijena kao neosnovana i žalba tužitelja te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki 2. izreke, dok je ista preinačena u točki 3. izreke na način da je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika te je ukinuta u točki 1. izreke za iznos od 364.122,65 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kao i u točki 4. koja se odnosi na trošak,
- da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o kooperativnoj proizvodnji za 2008. (dalje: Ugovor),
- da su Ugovorom između ostalog utvrđene obveze tuženika na način da se isti obvezuje staviti na raspolaganje kooperantu potrebne količine repromaterijala i zaštitnih sredstava za ugovorenu proizvodnju voća i povrća, kao i da će prilikom isplate stranke iskompenzirati sve dospjele obveze kooperanata nastale po osnovi isporuke repromaterijala i sredstava za zaštitu, a ostatak naknade isplatiti kooperantu,
- da je tužitelj na temelju Ugovora ispunio svoju obvezu te na predmetnom poljoprivrednom zemljištu uzgojio voćke breskve, nektarine i lubenice, te ih nakon berbe spakirao u ambalažu koju mu je dostavio tuženik i dopremio voće u otkupnu stanicu u [adresa], koje je potom zaprimljeno od strane tuženikovih djelatnika te otpremljeno u Rijeku,
- da je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti ukupnu količinu isporučenog voća od 121.277,00 kg prema ugovorenim cijenama odnosno u ukupnom iznosu od 542.441,60 kuna bez PDV, obzirom tužitelj prema dopisu Porezne uprave [adresa] tijekom 2008. nije bio obveznik plaćanja PDV, uz zatezne kamate od 1. siječnja 2009. kada je utuženo potraživanje najkasnije dospjelo,
- da je tuženik sukladno Ugovoru omogućio tužitelju nabavku repromaterijala i sredstava za zaštitu kod trgovačkog društva Jamatva d.o.o.,
- da je tužitelju tijekom 2008. isporučeno sukcesivno roba kako je specificirano u Otpremnici u vrijednosti od 340.669,02 kuna, kao i da je tuženik taj repromaterijal u iznosu od 340.669,02 kuna trgovačkom društvu Jamatva d.o.o. platio,
- da je tuženiku od strane Jamatve d.o.o. priznat rabat u iznosu od 6,32%, a kojeg tuženik nije priznao tužitelju u prefakturiranom iznosu.
9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev na temelju čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) ocijenivši da je tuženik osnovano predmetni iznos za repromaterijal u iznosu od 364.122,65 kuna prebio s potraživanjem tužitelja po osnovi isporučenog voća tijekom 2008., pri čemu je u konkretnom slučaju riječ o jednostranom prijeboju za koji nije potreban pristanka tužitelja.
Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da se u konkretnom slučaju radilo o tražbinama stranaka koje su faktično postojale, koje su istovrsne i dospjele budući da je tražbina izdana od strane trgovačkog društva Jamatva d.o.o. 13. kolovoza 2008. s rokom plaćanja 12. rujna 2008. dospjela tog datuma, a prema izjavi o prijeboju sačinjenoj 3. rujna 2008. prijeboj je proveden 19. rujna 2008.
10. Revident u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.
11. Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.
12. Nadalje, tužitelj se u reviziji izrijekom poziva na „dopis s otpremnicama“, međutim taj dokaz tijekom prvostupanjskog postupka nije ni predložen u dokazne svrhe, a niti su ga sudovi ispitivali i ocijenili.
13. Sukladno čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iz članka 382. stavka 1. ZPP iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti.
14. Pozivajući se na sadržaj „dopisa s otpremnicama“ tužitelj u reviziji zapravo iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze koji se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se njima osporava činjenična utvrđenja, što u reviziji nije dopušteno pa ovi revizijski navodi nisu ni ispitivani (članak 387. ZPP).
15. U odnosu na navode u reviziji da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravični postupak (načelo jednakosti oružja), ovaj sud ne vidi na koji način bi bilo povrijeđeno "načelo jednakosti oružja", to iz razloga što tužitelju u prvostupanjskom postupku nije onemogućeno ravnopravno iznositi činjenice i predlagati dokaze te sudjelovati u postupku prilikom izvođenja tako predloženih dokaza. Eventualno nezadovoljstvo tužitelja činjenicom da su nižestupanjski sudovi zaključili da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan ne znači da mu je onemogućeno nepristrano i objektivno suđenje i da se radi o povredi prava na pravično suđenje. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
16. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj ne navodi neki relevantan materijalnopravni prigovor, već iznosi navode kojima osporava pravilnost utvrđenja nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučne činjenice (faktično postojanja istovrsnih i dospjelih tražbina stranaka). Naime, revident u reviziji iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i iz toga izvodi vlastite činjenične zaključke - suprotne onima koje izvode nižestupanjski sudovi u postupku.
17. Na takve navode prije svega treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu od značaja niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.
18. S druge strane, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju, kako to čini revident u ovom predmetu.
19. Zbog toga, a kako revident pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vidi samo kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu je već naprijed rečeno), nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
20. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.
Zagreb, 13. rujan 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
