REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 997/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3460/2020-7 od 20. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2812/2016 od 17. srpnja 2020., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3460/2020-7 od 20. rujna 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2812/2016 od 17. srpnja 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 41.094,65 kn / 5.454,20 € sa zakonskim zateznim kamatama, te mu naknaditi parnični trošak.

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-136/2022-2 od 11. svibnja 2022. tuženiku dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"1. Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode – a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu – mjerodavne odredbe Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) ili Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO/98 i ZOMO)?

2. Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kad su izvršene isplate mirovine, ili Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme isplata (ZOMO/98 i ZOMO), te je li shvaćanje na kojemu se temelji pobijana prvostupanjska i drugostupanjska presuda, u pogledu stava da Zakon o mirovinskom osiguranju (čl. 160.st.2.t.1 i st.5 te čl.163 ZOMO/98 i čl.161.st.2. i čl.164. st. 5. ZOMO) predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (čl. 27. st. 3. ZOOP NN br: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) u pogledu obračuna visine potraživanja tužitelja, podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u ranije navedenim odlukama: Revd 2970/2021-2 od 07. srpnja 2021, br. Rev-x 388/2018.-2 od 25. kolovoza 2020. i presude br. Rev 2320/2015-2 od 21. svibnja 2019. i s tim u vezi je li pogrešno primijenjeno materijalno pravo kod odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom odredaba ZOMO?"

3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je rješenjem ovoga suda dopušteno podnošenje revizije.

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine kćerki osiguranice tužitelja u razdoblju od 9. siječnja 2013. do 30. rujna 2017., a koja je šteta nastala u prometnoj nezgodi za koju je odgovorna osiguranica tuženika.

8. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, polazeći od stava da se u ovoj parnici primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13) i Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18).

9. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda sadržanom u brojnim odlukama (primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

10. Slijedom toga, u pogledu postavljenih pitanja pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini štete, nastanak štete nije utvrđen niti je šteta obračunata primjenom odredaba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

11. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove obiteljske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.

12. Slijedom navedenog, primjenom čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo je ukinuti presude sudova nižeg stupnja jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o postojanju i visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje budući da postojanje i visina štete nisu utvrđeni i obračunati temeljem mjerodavne odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude.

13. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, za konačnu odluku.

14. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 13. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek