REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3657/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 L. B. C., OIB … iz S., pod 2 J. M. B., OIB…, iz

S., i pod 3 T. F.

B. M., OIB …, iz S., koje zastupa S. G., odvjetnik u S., protiv tuženika pod 1 K. D. rođ. B., OIB…, iz K., koju zastupa

punomoćnik J. M., odvjetnik u S., ujedno i kao punomoćnik tuženika pod 8,

pod 4 B. P., OIB…, pod 5 N. P., OIB … ,

oboje iz S., pod 6 A. P., OIB…, iz S., pod 7 K. P., OIB…, iz S., koje zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S. i pod 8 S. P. pok. N.,

OIB…, iz S., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave dana 13. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužitelj J. M. B., OIB…, iz S.,

C., prema tuženicima jedini i isključivi vlasnik

za cijelo nekretnine oznake čest. zgr. 1146/5 Z.U. 1846 K.O. K. temeljem diobe i nasljeđivanja pa zatim posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme, stoga je ovlašten neposredno temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva ne svoje ime za cijelo uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženih pod 1 K. D., jedine i isključive pravne slijednice (nasljednice) D. M. ž. J., K. za 1. Suvlasnički dio:

1/12 dijela, tuženih pod 1 K. D., pod 4 B. P., pod 5 N. P.,

pod 6 A. P., pod 7 K. P. i pod 8 S. P. pok. N.,

jedinih i isključivih pravnih slijednika (nasljednika) V. B. ž. J., K. za 2. Suvlasnički dio: 1/12 dijela, tuženih pod 4 B. P., pod 5 N. P.,

pod 6 A. P., pod 7 K. P. i pod 8 S. P. pok. N.,

jedinih i isključivih pravnih slijednika (nasljednika) F. P. ž. N., K. za 3. Suvlasnički dio: 1/12 dijela.

II Nalaže se tuženima, a ukoliko se usprotive ovom tužbenom zahtjevu, naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uvećano za zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena."

II Nalaže se tužiteljima, u roku od 15 dana, naknaditi trošak parničnog postupka tuženima pod 1 i 8 u iznosu od 834,49 eur/6.287,50 kn, a tuženima pod 4, 5, 6 i 7 u iznosu od 1.367,15 eur/10.300,80 kn.

Obrazloženje

1. Dana 22. studenog 2016. zaprimljena je pod poslovnim brojem P- 5673/2016 tužba kojom je ranije označeni tužitelj J. M. B. ustao protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine oznake čest. zgr. 1146/5 Z.U. 1846 K.O. K., zgrade površine 30 m2. U bitnom navodi kako je vlasništvo i posjed predmetne nekretnine za cijelo stekao diobom s bratom i sestrom 1961. nakon smrti oca J. (J.) B. pok. N., koji je istovjetna ovlaštenja

stekao temeljem oporuke djeda M. (N.) B. pok. J. od 19.

listopada 1924. i diobe sklopljene s braćom i sestrama. Dodaje kako je njegov otac za života ispunio djedov zahtjev te isplatio suvlasničke dijelove sestara, a naknadno se podijelio s bratom J., tako da je praktički od 1961. ova nekretnina isključivi posjed i vlasništvo njegove obitelji, a to potvrđuje i činjenica da je sada pokojnom N. M. predao ključeve nekretnine na čuvanje. Na kraju navodi kako su u zemljišnim knjigama pored njega kao suvlasnice upisane D. M., V.

B., F. P., J. B., pravne prednice tuženika i ranije

označena tužena pod 9 I. (J.) M.. Podneskom od 28. svibnja 2018.

ranije označeni tužitelj konačno je postavio tužbeni zahtjev na način koji je praktički istovjetan točki I izreke ove presude, dok je podneskom od 17. siječnja 2019. označio sve tuženike u ovoj pravnoj stvari.

2. U svojim odgovorima od 22., 24. i 30. listopada 2018. te 19. listopada 2020. tuženi iz uvoda ove presude usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U bitnom osporavaju navode o diobi prednika stranaka, ali i aktivnu legitimaciju tužitelja uz obrazloženje kako nisu priloženi dokazi iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je jedini i isključivi slijednik svojih pravnih prednika. Tužena pod 1 pored svega prigovara i promašenoj pasivnoj legitimaciji na strani tuženika.

3. Rješenjem broj P-5673/2016 od 20. rujna 2017. tužba je odbačena u odnosu na ranije označenu tuženu pod 2 V. B. ž. J., dok je presudom

zbog ogluhe i presudom na temelju priznanja broj P-5673/2016 od 9. lipnja 2020. tužbeni zahtjev prihvaćen je u odnosu na ranije označene tuženike pod 3 T.

(N.) Z., pod 9 S. P. i pod 10 I. (J.) M., tako da je

dokazni postupak proveden u odnosu na preostale tuženike označene u uvodu ove odluke.

4. Rješenjem broj P-5673/2016 od 21. siječnja 2021. utvrđen je prekid postupka zbog smrti ranije označenog tužitelja J. M. B., a nastavljen

je rješenjem broj P-5673/2016 od 25. kolovoza 2022. u odnosu na njegove nasljednike, ovdje tužitelje pod 1-3, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-3657/2022.

5. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkog lista od 1. lipnja 2015., rješenja Ureda za katastar S., Ispostave V. od 16. listopada 2015., preris katastarskog plana od 17. kolovoza 2015., rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O- 3621/09 od 23. rujna 2010., O-1929/94 i broj O-2955/21 od 25. srpnja 2022., oporuke od 19. listopada 1924., izjave J. M. od 2. lipnja 2016., smrtovnice Općine

S. broj M-3271/1979, potvrde MU S. od 31. kolovoza 2017., zapisnika ovog suda broj O-147/07 od 21. ožujka 2007., uvjerenja Porezne uprave, Ispostave S.

od 28. prosinca 2018., pisama B. B., pregledom spisa ovog suda broj O-

4775/16 i RZ-37/15, očevidom održanim na licu mjesta 20. studenog 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i pregledom vještakovog nalaza od 4. siječnja 2021. s prilozima, ovjerovljene izjave od 21. prosinca 2022., saslušanjem svjedoka L. K., F. B., M. D. i V.

K. te tuženih pod 1, 5, 7 i 8 kao parničnih stranaka.

6. Stranke su zatražile naknadu troška.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi jesu li ranije označeni tužitelj i tuženici procesno legitimirani u ovoj pravnoj stvari, a pored toga postoji li na strani tužitelja valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo, jer tuženici ne čine spornim kako se radi o suvlasničkoj zajednici.

9. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

10. Odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZVDSP) propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Uzimajući u obzir tužbene navode kako je otac ranije označenog tužitelja J. (J.) B. pok. N. stekao pravo vlasništva i posjeda za cijelo nasljeđivanjem temeljem oporuke njegovog oca M. (N.)

B. pok. J. od 19. listopada 1924. i diobe koju je sklopio s bratom

J. i sestrama, odnosno navoda o samostalnom posjedu ranije označenog tužitelja J. M. B. od 1961. nakon diobe sklopljene s bratom N. i

sestrom C. M., u ovom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva diobom, kao pravnim poslom ili dosjelošću, a sve u skladu s pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je u to vrijeme bio u primjeni, jer je očito kako su odlučne činjenice nastupile prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZOVO).

11. Prema paragrafu 380. OGZ za stjecanje prava vlasništva bila je potrebna valjana pravna osnova (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 431. OGZ prijenos prava vlasništva na nekretninama provodio se na nekretninama uknjižbom u zemljišnim knjigama kao načinom stjecanja, a sve temeljem ovjerene isprave u propisanoj formi. Međutim, sudska praksa jedinstveno je tumačila navedena pravna pravila na način da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, nego i na temelju ugovora, uključujući i onog sklopljenog u usmenoj formi, ukoliko je isti faktički proveden pri čemu se predaja posjeda tumačila kao pravni način stjecanja (modus).

12. Što se tiče stjecanja vlasništva dosjelošću, za navesti je kako je prema paragrafima 1452.-1470. OGZ, posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, vrijeme za dosjedanje poštenog posjednika skraćeno je s trideset godina,

koliko je bilo propisano pravnim pravilima iz paragrafa 1470. i 1477. i to na dvadeset godina prema Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. temeljem kojeg su rokovi za dosjedanje skraćeni i glede pravnih pravila OGZ i glede sudske prakse. Nadalje je za navesti kako su stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZVDSP, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige,

ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.

13. Pregledom vlasničkog lista od 1. lipnja 2015. razvidno je kako je nekretnina oznake čest. zgr. 1146/5 Z.U. 1846 K.O. K. zgrada, upisana kao suvlasništvo ranije označenog tužitelja J. M. B., ranije označenih tuženica pod 2 V. B. i pod 10 I. (J.) M. te trećih osoba

D. M., F. P. i J. B..

14. Pregledom rješenja Odjela za katastar S., Ispostave V. od 16.

listopada 2015. i izvoda iz posjedovnog lista broj 3466, priloženog uz geodetsko vještvo (list 142), razvidno je kako je čest. zgr. 1146/5 K.O. K. bila upisana u posjedovnom listu broj 414 kao posjed naslovnice J. B. pok. J. iz

K. (nesporno majka tužene pod 1) za cijelo, a danas kao suposjed gore označenih upisanih suvlasnika.

15. Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-2955/2021 od 25. srpnja 2022. razvidno je kako su tužitelji L. B. C., J. M.

B. i T. F. B. M. nasljednici ranije označenog tužitelja

J. M. B. (rođenog…. i umrlog…. u SAD)

za istovjetne dijelove, dok iz rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-3621/2009 od 23. rujna 2010. proizlazi kako je on naslijedio za cijelo oca J. (J.)

B. pok. N. (rođenog u K….., a umrlog …

u S.), upisanog suvlasnika čest. zgr. 1146/5 za 5/12 dijela. Iz izjave

C. M. B. pok. J. proizlazi kako je njezin brat, odnosno ranije

označeni tužitelj stekao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine temeljem diobe koju je nakon smrti oca sklopio s njom i bratom N..

16. Pregledom oporuke M. B. pok. J. od 19. listopada 1924.

razvidno je kako je oporučitelj u nazočnosti svjedoka raspolagao polovinom svoje imovine u korist supruge K. B. rođ. R., a nakon njezine smrti u korist

sinova J. i J., dok je drugom polovinom raspolagao u korist potomaka i to označenih sinova te kćeri D. M., V. B., T. C. i

F. P.. Stan je pripao sinovima J. i J., koje je oporučitelj obvezao

na podmirenje sestara novčanim isplatama.

17. Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-1929/1994 (bez obrazloženja i datuma odluke) razvidno je kako su N. P. pok. N.

(rođenog…, a umrlog…) naslijedili supruga K.

P. te sinovi S. i S. P., svaki za 1/3 dijela.

18. Pregledom smrtovnice Općine Split broj M-3271/1979 razvidno je kako je F. P. pok. N. B. ud. N. rođena…, a

preminula… Njezinim potomcima upisani su sinovi N. P. iz

S., , A. P. iz S., i kći N. Z. iz S..

19. Pregledom spisa zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj RZ-37/15 razvidno je kako je J. B. iz K. predložila otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka u odnosu na čest. zgr. 1146/5 K.O. K.. Rješenjem broj Z-

707/15 od 3. listopada 2019. pokrenut je i otvoren pojedinačni ispravni postupak, a rješenjem broj Z-32983/19 od 18. veljače 2021. utvrđeno kako je predlagateljica podneskom od 11. veljače 2021. povukla prijedlog radi vođenja pojedinačnog ispravnog postupka nakon čega je određeno brisanje zabilježbe tog prijedloga i plombe.

20. Pregledom spisa ovog suda broj O-4775/2016 razvidno je kako je J.

B. pok. J. (rođenu…, a umrlu…) naslijedila

za cijelo kći K. D..

21. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 20. studenog 2020. tužitelj je sudcu i sudskom vještaku za geodeziju R. R. pokazao predmet spora, a u

naravi staru kamenu kuću, u centru grada K., koja se sastoji od prizemlja i kata međusobno povezanih unutarnjim drvenim stubištem, a u koju se pristupa kroz vrata s ulice A. S. i vrata s ulice M. G.. Ovaj objekt pregledan je samo u prizemnom dijelu, jer je u zapuštenom stanju i dotrajale međukatne drvene konstrukcije, a ulaz u kuću omogućila je susjeda A. I. koja je u posjedu

ključa.

22. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je vještvu od 4. siječnja 2021. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako je kuća položena na čest. zgr. 1146/5 K.O. K., a u nju se pristupa kroz ulazna drvena vrata na sjevernoj fasadi

(ulica…) i vrata na zapadnoj fasadi (ul….). Na njegov

nalaz i mišljenje stranke nisu iskazale primjedbe, a sud ga prihvaća kao stručnog i objektivnog.

23. Na okolnost stanja predmetne nekretnine, načina njezinog korištenja i osoba koje su je koristile, iskazivali su svjedoci L. K., F. B., M.

D. i V. K..

24. Svjedokinji K. poznato je da je u spornoj kući do smrti u tijeku 90-tih

godina prošlog stoljeća živio J. K., a desetljećima je živjela u SAD gdje je upoznala ranijeg tužitelja J. B., koji je ovu nekretninu pregledavao prilikom prvog posjeta K. 2004. Tom prilikom bio je smješten kod prijateljice N.

M., međutim nema saznanja tko mu je dao ključ od kuće. Svjedokinja B. ima saznanja o predmetu spora od udaje … kada se doselila u susjedstvo i sjeća

se da je u predmetnoj kući do smrti …. neosporavano živio J. K., ali ne zna po kojoj osnovi. Nakon toga objekt su za držanje raznih stvari koristili susjedi I. M. i A. I. te mještani N. i J. M., ali ne zna od koga su

dobili ključ i suglasnost. Svjedok D. spominje kako je od djetinjstva ljeta provodio u kući bake J. B. B. u K. i sjeća se kako je njegova obitelj u

spornoj kući držala razne stvari od kojih su neke i danas u tom prostoru. Tvrdi kako je baka bila u posjedu ključa, ali ne zna po kojoj osnovi, a danas on objekt koristi po potrebi i tim prilikama preuzima ključ kod susjede A. I.. Dodaje kako bi u drugoj polovini devedesetih godina prošlog stoljeća kuću za držanje potrebnih stvari koristili J. M., njegov brat P. D. i tuženik pod 7 prilikom ljetovanja

kod bake J., koja je uz J. baku F. M. imala suvlasničkog udjela,

a pored njih i N. M. radi držanja građevinskog i drugog materijala. Svjedok

K. spominje kako je rođen u predmetnoj nekretnini ... u kojoj je živio do ….

ili ... kada se nakon razvoda roditelja preselio s majkom u kuću u obližnjoj ulici,

dok je njegov otac ostao živjeti u spornom objektu kao samac do smrti . . . Navodi kako su bili podstanari i najamninu plaćali vlasniku nepoznatog imena s prebivalištem u S., a nakon očeve smrti objekt je ispraznio od stvari i ključ predao N.

M., koji mu se predstavio vlasnikovim rođakom. Poznato mu je da je M.

nakon toga u nekretnini skladištio razne stvari i da ju je po potrebi koristila J.

B. B. s članovima obitelji, koja je po kazivanjima također u rodbinskim odnosima s vlasnikom.

25. Svjedoci su domaći ljudi, odnosno susjedi pa i bivši korisnici predmetne nekretnine, stoga je logično kako su prethodnih desetljeća imali neposredna i objektivna saznanja o kući o kojoj su govorili, načinu njezinog korištenja i osobama koje su je koristile, a svakako su mogli imati i posredna saznanja na temelju kazivanja članova svojih obitelji i trećih osoba. Njihovi navodi nisu u međusobnom neskladu niti u suprotnosti s ostalom dokaznom građom pa tako ni sa službenom katastarskom evidencijom u kojoj čest. zgr. 1146/5 nije bila upisana kao posjed ranije označenog tužitelja ili njegovog oca J. B., već kao posjed J. B.,

a danas kao suposjed suvlasnika prema stanju u zemljišnim knjigama. U svakom slučaju, iskazi svjedoka drže se uvjerljivim i vjerodostojnim, stoga im se poklanja vjera u cijelosti.

26. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra kako tužitelji nisu postupili u skladu s citiranom odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP i priložili dokaze koji bi nedvojbeno ukazivali na osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva postavljenog radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo. Što se tiče aktivne legitimacije, priloženim rješenjima o nasljeđivanju dokazano je kako su tužitelji nasljednici ranije označenog tužitelja J. M. B., a on isključivi nasljednik oca J. (J.) B.

pok. N., kao upisanog suvlasnika čest. zgr. 1146/5 za 5/12 dijela, uz dodatak

kako iz izjave C. M. B. pok. J. proizlazi kako je ranije označeni

tužitelj u odnosu na ostale nasljednike ovlaštenik posjeda i vlasništva predmetne nekretnine temeljem diobe koju je nakon sklopio s njom i bratom N.. Suština prijepora odnosi se na nasljeđivanje i diobu nakon smrti zajedničkog pravnog prednika parničnih stranaka M. (N.) B. (B.) pok. J., koji je

oporukom od 19. listopada 1924. raspolagao polovinom imovine u korist supruge, a preostalom u korist potomaka. Stanom (bez točnog označavanja o kojoj bi se nekrtnini radilo) je raspolagao u korist sinova J. (otac ranije označenog tužitelja

J. M. B.) i J., ali ih je obvezao namiriti sestre za njihove nasljedne dijelove. U situaciji kada tuženici osporavaju aktivnu legitimaciju J.

M. B., tužitelji su prije svega trebali dokazati da je njihov djed J.

(J.) B. pok. N. s bratom J. ispunio obvezu i isplatio sestrama

novčane iznose kao protuvrijednost za nasljedne dijelove i da je nakon toga s bratom postigao makar usmeni sporazum o diobi ostavine oca M., tako da mu je upravo ovdje sporna kuća pripala u cijelosti. Međutim, nema dokaza o namirenju sestara B., odnosno D. M., V. B., T. C. i F.

P. poput priznanica o primitku novca ili kakvih drugih pisanih tragova, pri čemu je valjalo cijeniti kako su one zakonske nasljednice i majke K. B., kojoj je oporukom pripala polovina ostavine. Također nema ni dokaza o diobi braće J. i

J. B., stoga nije jasno jesu li braća postali suvlasnici cjelokupne ostavine, jesu li razvrgnuli tu suvlasničku zajednicu, pod kojim okolnostima i kada, uz napomenu kako za J. B. nije priloženo rješenje o nasljeđivanju ili druge isprave, stoga nije jasno gdje je živio (u K., S. ili na trećoj lokaciji), kada je umro i je li imao potomaka, a u svakom slučaju nije dokazano da je predmetna kuća pripala upravo njegovom bratu J. B. za cijelo. Kako je ranije navedeno,

sudska praksa jedinstveno je tumačila pravna pravila OGZ, tako da se vlasništvo nekretnina moglo steći i na temelju usmenog ugovora, ukoliko je faktički proveden, ali ni na tu okolnost ne postoje odgovarajući dokazi. Sve pod pretpostavkom da su braća B. doista namirili sestre u odnosu na spornu nekretninu i potom sklopili usmenu diobu radi razvrgnuća ostavine, svakako je za očekivati da bi takav pravni posao proizveo očekivane učinke, kako među njegovim sudionicima, tako i trećim osobama, ali raspoloživa dokazna građa ne upućuje na takav zaključak. Dakle, predmetna kuća u K. nije uređen i funkcionalan objekt koji je prethodno vrijeme bio u samostalnom posjedu pojedinca, a u ovom slučaju ranijeg tužitelja, već je zapuštena nekretnina koju je desetljećima prema potrebama nesmetano koristilo više osoba, među kojima su i ovdje tuženici i članovi njihovih obitelji, što je svojstveno suvlasničkoj zajednici, jer ukazuje na različitost interesa suvlasnika, njihovih mogućnosti, ali nedostatku volje za adaptacijom nekretnine. Prema svjedocima ovaj objekt neometano su koristili N. i J. M., koji su navodno rodbina upisanih suvlasnika, ali i majka tužene pod 1 J. B. (prema tužiteljima nasljednica upisane suvlasnice D. M.) i članovi njezine obitelji te tuženik pod 7

(prema tužiteljima jedan od nasljednika upisane suvlasnice F. P.), kao i

susjedi I. M. i A. I.. Tužitelji nisu doveli u sumnju saznanja

svjedoka pa tako ni M. D. prema kojem je u kući još uvijek nešto

antiknog namještaja obitelji tužene pod 1. Nasuprot tome, nema nikakvog dokaza da su predmetnu nekretninu koristili pravni prednici tužitelja, a iz svega proizlazi kako se ranije označeni tužitelj J. M. B. prilikom boravka u K. 2004. smjestio

u kući prijateljice. Razlog tome svakako je zapušteno stanje predmetne nekretnine, a bilo bi logično i očekivano da je uvjetna barem za privremeni boravak ukoliko se radi o njegovoj isključivoj faktičkoj vlasti. Iz iskaza svjedoka također proizlazi kako je u kući živio J. K., čija je obitelj prema kazivanju njegovog sina V. K.,

živjela kao podstanarska i plaćala najamninu vlasniku nepoznatog imena s prebivalištem u S.. Svjedok je rođen . . ., a iz sporne kuće iselio je s majkom …ili ... nakon razvoda roditelja, tako da je otac nastavio živjeti u kući kao samac do smrti … . Nije bio u bliskim odnosima s ocem, a kako se odselio u dobi od 3-4 godine, dvojbena su njegova neposredna saznanja o odlučnim činjenicama.

Sud dopušta mogućnost da je svjedok naknadno slušao o podstanarskom statusu i da je obitelj K. prije razvoda doista plaćala podstanarstvo, ali nije pouzdano utvrđeno da je J. K. nastavio plaćati najamninu kao samac, kome je plaćao

(jednoj ili više osoba) i do kada, pogotovo kada se uzme u obzir da predmetna nekretnina po kazivanju svjedoka nije imala osnovnu infrastrukturu, jer nije bilo struje, vode ni kanalizacije. Osim toga, na ovu okolnost tužitelji ne prilažu račune, uplatnice, priznanice ili kakve druge dokaze o novčanim transakcijama iz kojih bi bilo razvidno kako se i kome plaćala najamnina, a takvi dokazi trebali bi biti dostupni pogotovo ukoliko je najmodavac bio u S.. Pri tome je valjalo cijeniti kako je J. (J.)

B. preminuo…., a raniji tužitelj njegov je jedini nasljednik sporne nekretnine,

međutim u tužbi nema spomena o podstanarstvu niti da bi J. M. B. u

nekom vremenskom razdoblju primao novčane iznose na ime najma predmetne kuće, što bi svakako bilo očekivano ako je raniji tužitelj uistinu bio najmodavac nekretnine. Sve da izneseno i nije točno te pod pretpostavkom da je netko od B. iz S. bio najmodavac, ta okolnost sama po sebi nije i ne može biti pouzdan dokaz da su B. bili isključivi vlasnici predmetne nekretnine, pogotovo kada se uzme u obzir da ostala građa upućuje na suvlasništvo. U prilog tome je i izneseno utvrđenje kako se kuća nakon 1 994. ne koristi za stanovanje, već kao skladišni prostor u kojem stvari drži niz osoba. Moguće da je netko od tih ljudi koristio objekt uz suglasnost B. iz S., moguće je da je A. I. u posjedu

ključa uz suglasnost tužitelja iz S., ali je činjenica da je u posjedu ključa bila i majka tužene pod 1 J. B. (umrla ...), koja je pored toga u katastru bila evidentirana naslovnica posjedovnog lista broj 414 kao isključiva posjednica. Također je značajno da je B. pred zemljišnoknjižnim odjelom ovog suda pokrenula otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na čest. zgr. 1146/5 K.O. K.. Neovisno o tome što je ovaj prijedlog naknadno povučen, sve prethodno izneseno ukazuje na njezin odnos prema predmetnoj nekretnini koji u svakom slučaju ima obilježja suposjeda i suvlasništva. Ovaj stav ne dovode u sumnju ni pisma koja je uputila rodbini u S., jer iz njihovog sadržaja proizlazi kako se dio nasljednika M. (N.) B. "nagodio" i kako

su neke od sestra B. namirene, mada bi se to namirenje moglo odnositi i na nasljedne dijelove nakon smrti majke K. B., a ne isključivo u odnosu na spornu kuću. U svakom slučaju, B. sugerira rođacima iz S. obratiti se nasljednicima ostalih suvlasnika i "pozvat da se odrecu kuće i da se pripiše na Vas trojicu", a istodobno im daje do znanja kako njezina majka (D. M.) nije

namirena jer je iskazivala nezadovoljstvo predloženom nagodbom. Kod takvog stanja stvari proizlazi da je dio zakonskih nasljednika M. (N.) B. namiren po

pravnom predniku tužitelja, na što upućuje i stanje u zemljišnim knjigama, jer je J.

(J.) B. bio upisani suvlasnik većeg dijela nekretnine (5/12 dijela), stoga je razumljivo i da je dio tuženika u ovoj pravnoj stvari priznao tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, odnosno nije iskazao protivljenje, tako da je u odnosu na njih donesena presuda na temelju priznanja i zbog ogluhe.

27. U skladu s iznesenim, tužitelji nisu dokazali da su sve nasljednice oporučitelja M. (N.) B. namirene za svoje nasljedne dijelove niti su

dokazali da je između braće J. i J. B. sklopljena makar usmena

dioba kojom je pravnom predniku tužitelja pripao isključivi posjed nekretnine koja je predmet spora. Također nisu dokazali da bi, računajući pravne prednike, bili u samostalnom posjedu nekretnine i da bi taj posjed imao zakonska obilježja, a prije svega poštenje, jer su sve vrijeme znali ili morali znati da im ne pripada pravo na samostalan posjed, već na suposjed, a pored toga nedostaje kontinuirano vremensko trajanje posjeda od barem 20 godina. Dakle, osnovan je prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimaciju ranije označenog tužitelja pa tako i njegovih nasljednika, a sud smatra kako tužba nema ni valjanog zakonskog uporišta u ranije navedenim pravnim pravilima OGZ, ZOVO ili ZVDSP. Pored svega je valjalo cijeniti kako spisu nisu priloženi ni dokazi na okolnost slijeda svih tuženika u ovoj pravnoj stvari s upisanim suvlasnicima, a kod takvog stanja stvari nije otklonjen prigovor pasivne legitimacije. Naime, tužitelji ne dokazuju da je tužena pod 1 isključiva nasljednica suvlasnice D. M., a ova tužena to osporava.

Nadalje, priložena smrtovnica nije dokaz tko su nasljednici suvlasnice F.

P. pokojnog N. i udove N., već isprava iz koje proizlazi da bi njezini

potomci bili sinovi N. i A. P. i kći N. Z.. Rješenje o nasljeđivanju broj O-1929/94 dokaz je da su nasljednici N. P. pok. N. supruga i sinovi

K., S. i S. P. pok. N., a nema dokaza da su A. P. i N.

Z. preminuli i tko su njihovi nasljednici, uz napomenu kako se u označenom rješenju o nasljeđivanju navodi ostavina pok. A. P., ali pok. M., stoga

se tu osobu ne može dovesti u vezu s A. P. iz smrtovnice. Također nema nikakvog dokaza da bi ranije označena tužena pod 10 I. (J.)

M. bila isključiva nasljednica J. B. pok. J. i da je ovaj

suvlasnik preminuo u inozemstvu bez nasljednika. Konačno, tužitelji svoje tvrdnje nisu potkrijepili na argumentiran način, što su bili dužni jer je na njima teret dokazivanja, tako da je sve u domeni konstrukcije i pretpostavki, a koliko je takav pristup nepouzdan i neprihvatljiv najbolje govori činjenica da su raniju tuženu pod 2

V. B. ženu J. označili osobom nepoznatog prebivališta i boravišta,

iako se radi o nasljednici iz oporuke (označena kao V. udata B.)

rođenoj … .tako da u vrijeme podnošenja tužbe nije mogla biti živa osoba, radi čega je tužba odbačena u odnosu na ovu stranku.

28. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nema dokaza da bi tužba ima valjanog zakonskog uporišta, stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. po kojoj su tužitelji zbog ishoda spora dužni naknaditi trošak protivnim strankama.

30. Tuženima pod 1 i 8 priznat je trošak sastava odgovora na tužbu od 30. listopada 2018., obrazloženog podneska od 16. rujna 2020. te zastupanja na ročištima održanim 9. i 24. veljače 2023. u visini od 75 bodova za svaku navedenu radnju, a u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Dakle, priznato im je 300 bodova koje je valjalo umnožiti sa 15,00 kn po 1 bodu u skladu s čl. 1. Izmjene OT (NN broj 126/22) od 24. listopada 2022., što daje iznos od 4.500,00 kn, koji je uvećan za 10% zbog zastupanja više osoba (Tbr. 36. OT), 25% PDV i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 kn. Slijedom iznijetog, tuženima pod 1 i 8 priznat je kao osnovan i neophodan trošak u iznosu od 834,49 eur/6.287,50 kn.

31. Tuženima pod 4-7 priznat je trošak sastava odgovora na tužbu od 24. listopada 2018., kao i zastupanja na ročištima održanim 17. rujna i 20. studenog 2020. te 9. i 24. veljače 2023. u visini od 75 bodova za svaku navedenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. OT), a pored toga i sastava podneska od 31. siječnja 2023. u vrijednosti od 18.75 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), jer se ne radi o obrazloženom, već o običnom podnesku uz kojeg je punomoćnik stranaka priložio ovjerovljenu izjavu, uz napomenu kako je bilo suvišno tim pismenom predlagati nastavak prekinutog postupka u situaciji kada je sud odluku o tome donio znatno ranije rješenjem od 25. kolovoza 2022. Dakle, radi se 393.75 bodova koje je valjalo umnožiti sa 15,00 kn po 1 bodu, što daje iznos od 5.906,25 kn, koji je uvećan za 30% zbog zastupanja više osoba (Tbr. 36. OT) i 25% PDV, tako da se radi o iznosu od 9.597,66 kn. Pored toga, priznat je i trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje tuženika pod 6 od 31. siječnja 2023. u vrijednosti od 37.5 bodova (Tbr. 8. toč. 2. OT) koje je valjalo umnožiti sa 15,00 kn po 1 bodu, što daje iznos od 562,50 kn, a njega je valjalo uvećati za 25% PDV, što daje iznos od 703,10 kn. Zbroj ovog iznosa i prethodno priznatih 9.597,66 kn, daje ukupan priznati trošak tuženika pod 4-7u iznosu od 1.367,15 eur/10.300,80 kn, uz napomenu kako trošak sudske pristojbe nije priznat, jer je zahtjev postavljen paušalno, odnosno neodređeno, a ne u skladu s odredbom iz čl. 164. st. 2. ZPP po kojoj je stranka dužna u zahtjevu navesti točno određen trošak za koji traži naknadu.

32. U skladu s iznesenim, tužitelju je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tuženika pod 1 i 8 u iznosu od 834,49 eur/6.287,50 kn, a tuženika pod 4-7 u iznosu od 1.367,15 eur/10.300,80 kn, kako je i odlučeno u točki II izreke presude, a novčane obveze valjalo je dvojno iskazati u eurima i kunama, temeljem odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

Split, 13. rujna 2023.

S u d a c

Branko Malenica, v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1 i 8

- pun. tuženika 4-7