REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 858/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Čedomiru Kosanoviću, odvjetniku u Ogulinu, protiv tuženika Niskogradnja d.o.o. Karlovac, Prilaz Kozjači br. 13, OIB: 69562759651, zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, radi nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-2/2021-2 od 10. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-230/2020-45 od 8. prosinca 2020., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nezakonita Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu br. 03/13 od 18. rujna 2013. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te vraćanje na radno mjesto građevinskog poslovođe (toč. 1. izreke). Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.500,00 kn s zateznim kamatama (toč. 2. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i obje nižestupanjske odluke preinače, podredno ukinu. Potražuje i trošak revizije.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija tužitelja nije osnovana.
5. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog neopravdanih izostanaka s posla, te i zahtjev za vraćanje na rad.
8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:
- da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme 1. ožujka 2011. za radno mjesto građevinskog poslovođe, ali budući je tužitelj nakon isteka ugovora o radu nastavio raditi to se smatra da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme;
- da je tuženik 23. kolovoza 2013. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju koji je utvrđen nedopuštenim presudom prvostupanjskog suda broj Pr-50/2020-73 od 19. lipnja 2020. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-14/2020-2 od 30. rujna 2020. te je odbijena i revizija tuženika odlukom ovog suda broj Rev 9/2021-2 od 8. ožujka 2023.,
- da je tuženik dana 18. rujna 2013. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog nedolaska na posao nakon 10. rujna 2013., za vrijeme otkaznog roka povodom otkaza od 23. kolovoza 2013. jer da tužitelj nije dogovorio s poslodavcem da neće obavljati rad za vrijeme trajanja otkaznog roka,
- da je tužitelju bio ponuđen, i od strane tuženika potpisan i ovjeren, Sporazum prema kojemu bi se tužitelj odrekao prava na korištenje otkaznog roka i suglasio da mu radni odnos prestaje s danom 10. rujna 2013. a obje bi se strane odrekle prava pobijanja odluke o otkazu od 23. kolovoza 2013. i tog sporazuma, da tužitelj nije potpisani Sporazum dostavio poslodavcu (dalje: Sporazum).
9. Prvostupanjski je sud, što prihvaća i drugostupanjski sud, odbio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da je otkaz bio dopušten sukladno odredbi čl. 108. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) zbog neopravdanog izostanka tužitelja s posla u razdoblju od 10. rujna 2013. do dana otkaza 18. rujna 2013. te i navodeći da je Sporazum imao četiri ugovorne odredbe od kojih tužitelj prihvaća samo onu o odricanju od otkaznog roka, a niti je potpisan po tužitelju, slijedom čega isti nije na snazi, pa da je tuženik imao osnovano očekivanje da će tužitelj 10. rujna 2013. nakon proteka godišnjeg odmora vratiti se na posao.
10. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan. Naime, tužitelj u reviziji uglavnom ukazuje da se Sporazumom odrekao prava na korištenje otkaznog roka s danom 10. rujna 2013. No, bez obzira je li tužitelj potpisani primjerak dostavio poslodavcu (što prema utvrđenjima sudova ne dokazuje), za ukazati je da bi Sporazum po svojoj naravi predstavljao ugovor o nagodbi a kojim prema odredbi čl. 150. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 12/11 - dalje: ZOO) osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze. S druge strane, prema odredbi čl. 151. st. 3. ZOO, kad samo jedna strana popusti drugoj, na primjer, prizna pravo druge strane, onda to nije nagodba, te ne podliježe pravilima o nagodbi.
10.1. Slijedom navedenog, Sporazum bi predstavljao dvostranoobvezni pravni posao i stoga tužitelj ne može akceptirati samo onu odredbu koju želi, a druge ne (očito je da je tužitelj u sudskom postupku pobijao otkaz ugovora o radu od 23. kolovoza 2013. iako se prema Sporazumu i tog prava odrekao), kako su to pravilno nižestupanjski sudovi i smatrali.
11. Dio revizijskih navoda kojima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i daje vlastitu ocjenu dokaza, ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 13. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
