REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2646/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja PORTOS ADRIATIC d.o.o., Zagreb, Šenoina 11, OIB:71613878569, II-tužitelja TAB B.V., Kraljevina Nizozemska, Amsterdam, Koningslaan 17 1075 AA, OIB:61231014428, III-tužitelja ZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tužitelja DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i V-tužitelja ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Nenad Cetinja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika TOZ PENKALA, TVORNICA OLOVAKA, ŠKOLSKOG I UREDSKOG PRIBORA ZAGREB d.d. u stečaju, Zagreb, Poljička 56, OIB:41257380203, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Markač-Greif & Partneri u Zagrebu, radi pobijanja odluka glavne skupštine, odlučujući o reviziji I-V-tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2339/2016-2 od 15. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-120/14 od 29. siječnja 2015., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija I-V-tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i bez pravnog učinka odluka Glavne skupštine tuženika održane 16. prosinca 2013. (toč. I.). Naloženo je tužiteljima solidarno nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 151.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.), odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 99.370,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2015. do isplate (toč. III.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 290.875,00 kuna kao neosnovan (toč. IV.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja I-V-tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju I-V-tužitelja odbiti kao neosnovanu, time da tuženik traži trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija I-V-tužitelja nije osnovana.
6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje odluka Glavne skupštine tuženika održane 16. prosinca 2013. ništetnim iz razloga ništetnosti i iz razloga pobojnosti.
8. Nižestupanjski sudovi su odbijajući zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti odluka Glavne skupštine tuženika naveli da su sukladno čl. 355. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12 i - 68/13 dalje: ZTD) taksativno nabrojani razlozi zbog kojih se može utvrditi ništavost odluka Glavne skupštine, a tužitelji u predmetnom postupku nisu dokazali postojanje bilo kojeg od razloga ništetnosti iz navedenog članka.
9. U odnosu na zahtjev za poništenje odluka Glavne skupštine iz razloga pobojnosti sukladno čl. 360. ZTD nižestupanjski sudovi su ocijenili da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 360. st. 1. ZTD prema kojima bi se tužiteljima mogla priznati aktivna legitimacija. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da nije sporno da su I, III, IV i V-tužitelji izjavili pisane prigovore koje su predali na zapisnik nakon što je iscrpljena prva točka dnevnog reda „Otvaranje glavne skupštine i utvrđivanje nazočnosti i zastupanosti dioničara“, te da su isti odmah nakon predaje pisanih prigovora napustili skupštinu, no iz njihovih pisanih prigovora nije jasno u odnosu na koje se konkretne odluke glavne skupštine odnosi njihovo protivljenje, a pisani prigovori predani su prije donošenja samih odluka. Nadalje, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da ne proizlazi da su prethodno navedeni tužitelji neopravdano udaljeni s glavne skupštine radi čega im nije bilo omogućeno protivljenje donesenim odlukama, već da su skupštinu napustili svojom voljom i da su protivljenje izrazili prije nego su odluke uopće donesene.
U odnosu na II-tužitelja, nižestupanjski sudovi su zaključili da isti nije dokazao da bi bio član društva, a obzirom nije niti prisustvovao skupštini nije ima zakonske osnove za podizanje tužbe iz razloga pobojnosti.
Nižestupanjski sudovi nadalje zaključuju da tužitelji nisu dokazali niti da bi eventualna pogreška u listi dioničara s pravom glasa utjecala na rezultat glasovanja, pa bi i u tom slučaju odluke bile valjane.
10. Suprotno navodima revizije I-V-tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
11. Također nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na zahtjev na utvrđenje odluka Glavne skupštine pobojnim.
12. Aktivnu legitimaciju za pobijanje odluka glavne skupštine prema čl. 362. ZTD ima: dioničar koji je sudjelovao u radu glavne skupštine, stekao dionice prije nego što je bio objavljen dnevni red glavne skupštine i svoje protivljenje odluci izjavio u zapisnik, dioničar koji nije sudjelovao u radu glavne skupštine, jer mu pogrešno nije bilo dopušteno da u tome sudjeluje, ako glavna skupština nije bila uredno sazvana ili dopuna predmeta odlučivanja na glavnoj skupštini nije bio valjano objavljena, ako je stekao dionice prije nego što je bio objavljen dnevni red glavne skupštine, svaki dioničar u slučaju iz čl. 360. st. 2. ZTD ako je stekao dionice prije nego što je bio objavljen dnevni red glavne skupštine, uprava odnosno upravni odbor društva, svaki član uprave, odnosno izvršni direktor i član nadzornog odnosno upravnog odbora ako bi provođenjem odluke učinio radnju koja je kažnjiva, nezakonita ili za koju bi morao odgovarati za štetu.
13. Obzirom tužitelji nisu naveli kojoj se konkretno odluci protive, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev za poništenje odluka.
14. Valja reći da nisu od značaja okolnosti na koje se tužitelji pozivaju u reviziji, da je razlog protivljenja bio potpuno određen jer je navedeno protivljenje svim odlukama koje će se donijeti, jer u kontekstu ranije spomenute zakonske odredbe u tim okolnostima nedostaje formalni dio konstatacije protivljenja tužitelja konkretnoj odluci glavne skupštine unijete u zapisnik.
15. Budući je utvrđeno da tužitelji u predmetnom slučaju nisu aktivno legitimirani pobijati odluke Glavne skupštine, to su neodlučni navodi revidenata vezani uz pojedine odluke donesene na Glavnoj skupštini.
16. Prema tome, pravilno su nižestupanjski sudovi imajući na umu odredbu čl. 362. st. 1. ZTD zahtjev I-V-tužitelja za poništenje odluka Glavne skupštine tuženika odbili zbog nedostatka aktivne legitimacije.
17. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju I- V-tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.
18. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 13. rujan 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
