REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 725/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE (OIB:52634238587), kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika TERRA ISTRIANA UMAG d.o.o. (OIB:48075770745) Umag, Novigradska 34, kojeg zastupa punomoćnik Goran Babić, odvjetnik u Puli, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-414/2018-2 od 24. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli- Pola broj P-765/15-196 od 23. studenoga 2017., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

r i j e š i o  je:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena u dijelu o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženoj Terra Istriana Umag d.o.o. OIB: 48075770745, da tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 isplati iznos od 381.590,00 kn (tristoosam- desetjednutisućupetstodevedesetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. veljače 2002. pa do isplate i to za razdoblje od 28. veljače 2002. pa do 31. prosinca 2007. 15 % godišnje, a za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. ZOO-a u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ U ostalom dijelu do iznosa od 3.622.540,00 kn zahtjev se odbija kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženoj Terra Istriana Umag d.o.o. OIB: 48075770745, da tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 isplati iznos od 1.276.054,00 kn (milijon- dvijestosedamdesetšesttisućapedesetčetirikune) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. srpnja 2005. pa do isplate i to za razdoblje od 28. srpnja 2005. pa do 31. prosinca 2007. 15 % godišnje, a za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. ZOO-a u roku od 15 (petnaest) dana.

IV/ U ostalom dijelu do iznosa od 7.445.438,00 kn zahtjev se odbija kao neosnovan.

V/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I.) Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-765/2015-196 od 23. studenog 2017. na način da se odbijaju zahtjevi tužiteljice slijedećeg sadržaja:

"I. Nalaže se tuženiku Terra Istriana Umag d.o.o. OIB: 48075770745, da tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 isplati iznos od 381.590,00 kuna (tristoosamdesetjednutisućupetstodevedesetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. veljače 2002. pa do isplate i to za razdoblje od 28. veljače 2002. pa do 31. prosinca 2007. 15 % godišnje, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. pa do isplate zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. ZOO-a u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku Terra Istriana Umag d.o.o. OIB: 48075770745, da tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 isplati iznos od 1.276.054,00 kuna (milijundvijestosedamdesetšesttisućapedesetčetirikune) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. srpnja 2005. pa do isplate i to za razdoblje od 28. srpnja 2005. pa do 31. prosinca 2007. 15 % godišnje, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. pa do isplate zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. ZOO-a u roku od 15 (petnaest) dana".

II.) Odbija se žalba tužiteljice te se u preostalom odbijajućem dijelu (st. II. i st. IV. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-765/2015-196 od 23. studenog 2017.

III.) Preinačuje se i odluka o parničnom trošku (st. V. izreke) iz pobijane presude te se nalaže tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 982.536,08 kuna, u roku od 15 dana dok se u preostalom zatraženom dijelu odbija zahtjev tuženika.

IV.) Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove žalbenog dijela postupka isplatom iznosa od 102.225,00 kuna, u roku od 15 dana dok se u preostalom zatraženom dijelu odbija zahtjev tuženika.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužitelja.

5. Revizija nije osnovana te u dijelu o troškovima postupka nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP na koje upućuje tužitelj revizijom.

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

7.2. Bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Ova povreda može biti počinjena bilo kojim nezakonitim postupanjem, koje ima za posljedicu nemogućnost raspravljanja, odnosno u širem smislu nemogućnost ostvarivanja svojih prava na pristup sudu te prava na pošteno i pravično suđenje.

7.3. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, time što sud nakon prigovora tužitelja na provedeno vještačenje nije ponovno saslušavao vještake. Nižestupanjski sudovi su proveli iscrpan dokazni postupak sa nekoliko vještačenja. Vještaci su saslušavani i usmeno na raspravama povodom prigovora stranaka na njihove pisane nalaze i mišljenja. Iz sadržaja samog prigovora tužitelja da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP zapravo proizlazi da tužitelj prigovara utvrđenom činjeničnom stanju što sukladno odredbi čl. 385. ZPP nije dopušten revizijski razlog.

7.4. Sud je u okviru dispozicije stranaka ovlašten odlučiti koji će dokaz provesti radi utvrđivanja određene činjenice, te je jedino sud ovlašten (i dužan) ocijeniti objektivnost provedenog dokaza, pa i kada se radi o nalazu i mišljenju vještaka kojeg je odredio jer ne raspolaže stručnim znanjem i to logičkom ocjenom dokaza prema stanju ostalih utvrđenih činjenica drugim dokazima koje sud ocjenjuje objektivnim.

7.5. Nižestupanjski sudovi su u obrazloženju svojih presuda jasno obrazložili na koje okolnosti su provodili određena vještačenja te koja su vještačenja uzeli kao relevantna, a koje ne i iz kojih razloga pa stoga nisu počinili bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome i opširno osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

9. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

10. Predmet spora je zahtjev za isplatom s osnova stjecanja bez osnove od strane tuženika tvrdeći pri tome u tužbi od 12. prosinca 2003. (spis pod poslovnim brojem: P- 562/03) te u tužbi od 15. lipnja 2007. (spis pod poslovnim brojem: P-270/07) da je tuženik u razdoblju od 31. prosinca 2000. pa do 28. veljače 2002. (u prvo podnesenoj tužbi) te naknadno od 28. veljače 2002. do 28. srpnja 2005. (po drugo podnesenoj tužbi) u eksploatacijskom polju "... u Umagu izvodio rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine za proizvodnju cementa – vapnenca u dubinskom dijelu površinskog kopa izvan granica odobrenja, odnosno bez rudarske koncesije.

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:

-da je 1953. izvršeno na prostoru "ABC istražnih bušotina s dubinom bušenja do + 1m n.m. sve potrebno za tehničku dokumentaciju za otvaranje tvornice cementa te da je Narodni odbor Općine Umag 06. rujna 1956. donio rješenje kojim se tvornici cementa u Umagu "Istracement" odobrava proširenje poslova na industrijsku proizvodnju i prodaju cementa, Sekretarijat za industriju, Odjel za rudarstvo je 19. srpnja 1961. izdao Odobrenje eksploatacije kojim se poduzeću "Istracement" odobrava eksploatacija mineralne sirovine vapnenca u eksploatacijskom polju "ABC, a 1965. godine izrađen je Projekt otkopne metode pomoću masovnog miniranja dubokim minskim bušotinama u kamenolomu vapnenca Tvornice cementa Umag a temeljem toga projekta Republički sekretarijat za privredu, Rudarski inspektorat izdao je 08. listopada 1965. Odobrenje broj: 13-5707/1-1965., kojim se odobrava otkopna metoda na površinskom kopnu vapnenca pomoću masovnog miniranja dubinskim bušotinama sukladno navedenom projektu;

-da je 1990. izrađen Elaborat o rezervama vapnenca na eksploatacijskom polju "ABC u Umagu te iste godine i Glavni rudarski projekt eksploatacije vapnenca unutar eksploatacijskog polja ABC ... Umag, a na taj je projekt stavljena Izjava o obavljenoj provjeri i prihvaćanju projekta 29. listopada 1990. (revizijska klauzula);

-da je Ministarstvo gospodarstva donijelo 03. studenog 1994. rješenje o prijenosu eksploatacijskog polja s kojim se EP "Kravlji rt" prenosi s "Istracement" tvornica cementa Umag na pravnog slijednika Tvornicu cementa Umag d.d. Umag, a 1996. godine izrađen je novi Elaborat o rezervama vapnenca na eksploatacijskom polju "ABC Umag;

-da nakon toga slijedi veći broj aktivnosti vezane za projekte i dobivanje koncesije pa su tako izrađena četiri elaborata o rezervama (svibanj 2001., rujna 2002., lipanj 2006. i svibanj 2008.) i četiri rudarska projekta (kolovoz 1990., srpanj 2002., srpanj 2006. i svibanj 2008.) te su svi projekti ovjereni i pokriveni s koncesijom za izvođenje rudarskih radova s time da je projekt iz 2002. godine obuhvaćen koncesijom tek 20. rujna 2006.;

-da se cjelokupni životni vijek eksploatacijskog polja "ABC može podijeliti na dva razdoblja i to prvo od početka eksploatacije do 2005., odnosno do gašenja proizvodnje cementa i drugo od 2005. pa nadalje;

-da se prvo razdoblje može nazvati razdobljem eksploatacije u svrhu proizvodnje cementa dok se drugo razdoblje naziva eksploatacijom u svrhu sanacije novonastalih prostora;

-da su izvršena dva inspekcijska nadzora poslovanja tuženika i to 28. ožujka 2002. te 28. srpnja 2005. kojima je utvrđeno (u prvom nadzoru) da su se radovi na eksploatacijskom polju [adresa] ... odvijali izvan granica obuhvata dodijeljenog odobrenja, odnosno (u drugom nadzoru) da je postojao dopunski rudarski projekt za koji nije bila pribavljena rudarska koncesija za izvođenje rudarskih radova pa da se stoga taj projekt ne može niti primijeniti te je rudarski inspektor konstatirao da je sva sirovina u razdoblju od 28. veljače 2002. do 28. srpnja 2005. bespravno izvađena mineralna sirovina.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja zauzevši shvaćanje da je tuženik u utuženom razdoblju postupao protivno Zakonu o rudarstvu („Narodne novine“ broj 35/95) jer nije imao potrebna odobrenja, odnosno ukoliko ih je i imao eksploataciju je vršio izvan odobrene koncesije. Prvostupanjski sud vezano za osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja zaključuje da eksploatacija mineralne sirovine koja se odvijala u razdoblju od 31. prosinca 2000. do 28. veljače 2002. je bila izvan granica obuhvata koncesije dok ona koja se odvijala u razdoblju od 28. veljače 2002. do 28. srpnja 2005. nije bila pokrivena odgovarajućom koncesijom. Slijedom navedenog da se radilo o bespravnoj eksploataciji te da je time tuženik postupio protivno zakonu – propisu pa da su ispunjeni uvjeti za primjenu instituta stjecanja bez osnove.

13. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu te odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti smatrajući da postupanjem tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove.

14. Odredbom čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01 dalje ZOO) odnosno čl. 1111. ZOO ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO/05) propisano je kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnovu u pravnom poslu i zakonu, odluci suda ili druge nadležne vlasti, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

15. Pravilno drugostupanjski sud obrazlaže da tuženik nije stekao bez osnove određenu količinu stjenske mase (iskopine) kako to tvrdi tužitelj.

16. Iz provedenog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da tuženik još od 1956. obavlja djelatnost vađenja ruda i mineralnih sirovina i proizvodnje cementa i vapna na području ABC u Umagu. Također proizlazi da isto tuženik obavlja uz potrebne dozvole te posjedovanje potrebnih koncesija. U postupku je nadalje utvrđeno da je Ministarstvo gospodarstva obavijestilo Vladu Republike Hrvatske dopisom od 25. kolovoza 2003. da tuženik posjeduje sva potrebna rješenja i odobrenja za eksploataciju mineralne sirovine za cementnu industriju na eksploatacijskim poljima ABC i Savudrija na temelju odredbi Zakona o rudarstvu, dok problemi postoje radi neusklađenosti prostornog plana Istarske županije i prostornog plana Grada Umaga.

16.1. Također iz nalaza i mišljenja vještaka profesora Rudarskog fakulteta u Zagrebu proizlazi da su od 1956. do danas aktivnosti na eksploatacijskom polju ABC slijedile redoslijed i zakonske odrednice vezane uz postupak stjecanja koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina, da su izrađena 4 elaborata o rezervama (svibanj 2001., rujan 2002., lipanj 2006 i svibanj 2008.) i 4 rudarska projekta (kolovoz 1990., srpanj 2002., srpanj 2006. i svibanj 2008.). Svi projekti su ovjereni i pokriveni s koncesijom za izvođenje rudarskih radova, s tim da je projekt iz 2002. koncesijom obuhvaćen 20. rujna 2006.

16.2. U koncesijama (odobrenjima) je navedeno na koje se projekte odnose. Prva koncesija od 29. siječnja 1996. se odnosi na Glavni rudarski projekt eksploatacije vapnenca unutar eksploatacijskog polja ABC iz kolovoza 1990. Druga koncesija od 20. rujna 2006. se odnosi na Dopunski rudarski projekt eksploatacije sirovine za proizvodnju cementa i tehničko - građevnog kamena na eksploatacijskom polju ABC iz srpnja 2006., dopunski rudarski projekt iz srpnja 2002. i glavni projekt iz kolovoza 1990., dok se treća koncesija od 24. studenoga 2008. odnosi na Dopunski rudarski projekt eksploatacije sirovine za proizvodnju cementa i tehničko - građevnog kamena na eksploatacijskom polju ABC, iz srpnja 2008. i na prethodna 3 projekta (iz 2006., 2002. i 1990.). Granice otkopavanja/pridobivanja definirane ovjerenim rudarskim projektima iz 1990., 2002., 2006. i 2008., kako po širini tako i po dubini su granice na koje se odnose odgovarajuće rudarske koncesije.

17. Na temelju navedenog pravilno drugostupanjski sud utvrđuje da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja obzirom da tuženik nije stekao bez osnove određenu količinu stjenske mase (iskopine) obzirom da je dopunski rudarski projekt iz 2002. pokriven koncesijom od 20. rujna 2006. i ugovorom Klasa: UP/I-310-01/06-03/166, a potom i koncesijom i ugovorom od 24. studenog 2008. Klasa: UP/I-310-01/08-03/152.

18. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

19. U odnosu na reviziju tužitelja u dijelu kojim pobija drugostupanjsku odluku u odnosu na troškove postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

20. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

20.1. Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

20.2. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u dijelu odluke o trošku odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 13. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug