REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2375/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Domagoj Varjačić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-71/2023-2 od 18. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-58/2022 od 24. listopada 2022., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja odbija se kao neosnovan.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu sedam pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra i da mu reviziju treba dopustiti i na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP zato što su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tužitelj na taj prijedlog nije odgovorio.
3. Četiri u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena pitanja svode se na pitanje jesu li nižestupanjski sudovi osnovano njegovu izjavu upućenu tužitelju protumačili kao izjavu kojom se priznaje dug, na koja se ne može odgovoriti tako da se tim odgovorom ujednači sudska praksa, već i zbog nedovoljne određenosti tih pitanja, u smislu da iz njih nije jasno koji je to sadržaj konkretne tuženikove izjave sporan.
4. Iz petoga postavljenog pitanja nije jasno na koje se pravno shvaćanje izraženo u drugostupanjskoj odluci ono uopće odnosi.
5. To vrijedi i za preostala dva pitanja kojima tuženik osporava odluku o zahtjevima za naknadu parničnih troškova, jer nižestupanjski sudovi nisu iznijeli shvaćanje o utjecaju smanjenja tužbenoga zahtjeva, odnosno, o povlačenju dijela tužbe, na primjenu materijalnopravnih odredaba koje se odnose na odlučivanje o tom zahtjevu, što se tim pitanjima problematizira.
6. Kako postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je odbijen na temelju čl.389.b st. 1. ZPP (t. I. izreke).
7. Ovaj je sud ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer prijedlog s tim u vezi sadrži tek općenitu tvrdnju kako „ovakav način postupanja od strane drugostupanjskog suda ima za posljedicu pravnu nesigurnost te povredu ustavnih i konvencijskih prava ovdje tuženika u smislu jednakosti pred zakonom.“, pa je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u t. II. izreke.
Zagreb, 13. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
