REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1000/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku TB, dipl. iur. zaposlenom u Teritorijalnom uredu Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Zadar, C. F. Bianchija 2, protiv tuženika Obala i lučice d.o.o., OIB 92410865062, Zadar, Andrije Medulića 2, zastupanog po punomoćniku Igoru Rujak-Marčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Korljan i partneri d.o.o. u Zadru, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-340/2020-2 od 3. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-119/19 od 30. prosinca 2019., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je nezakonita, neutemeljena i nedopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, KLASA: 01, URBROJ: 984 od 5. lipnja 2019., koju je tužitelj primio 11. lipnja 2019., kao i Odluka kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava tužitelja broj 01-1066 od 17. lipnja 2019. koju je tužitelj primio 21. lipnja 2019. i naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto kontrolora na parkiralištu.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik na temelju odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. lipnja 2019., kao i Odluke kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 17. lipnja 2019. te vraćanje na rad.

8. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da tuženik prije donošenja predmetne Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije postupio sukladno odredbi čl. 150. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje u tekstu: ZR).

9. Na temelju takvog utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik u konkretnom slučaju morao dokazati, na temelju čl. 219. ZPP, da se prije namjeravane odluke savjetovao sa sindikalnim povjerenikom o toj odluci te da je povjereniku dostavio podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

10. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tuženik nije dokazao da je proveo zakonom propisani postupak savjetovanja prije donošenja pobijane odluke o otkazu, obzirom je na tuženiku teret dokazivanja da je prilikom donošenja odluke o otkazu postupio u skladu s propisanom zakonskom procedurom.

11. Odredbom čl. 391. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. Odredbom čl. 150. st. 1. ZR propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, dok je st. 12. istog članka propisano da je odluka poslodavca, donesena protivno odredbama tog Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem, ništetna.

13. Odredbom čl. 153. st. 3. ZR propisano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane tim Zakonom (osim prava iz čl. 164. st. 2. tog Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz čl. 164. st. 1. tog Zakona).

14. Tuženik u reviziji neosnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka (sadržajno čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. ZPP), navodeći da su sudovi zanemarili da do zaključenja prethodnog postupka nije bilo sporno niti je tužitelj u tužbi i na pripremnom ročištu potencirao na bilo koji način ulogu sindikalnog povjerenika pa da stoga nije niti postojala potreba za njenim dokazivanjem bilo kakvim dokaznim prijedlozima.

15. Međutim, po ocjeni revizijskog suda pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da je tužitelj već u tužbi naveo da je odluka o otkazu nedopuštena, između ostalog i jer je tuženik prije donošenja odluke o otkazu propustio postupiti sukladno odredbi čl. 150. st. 1. ZR, a tuženik se tijekom postupka nije očitovao na jasno iznesen prigovor, niti je do zaključenja prethodnog postupka predložio izvođenje dokaza na okolnost da je postupio prema odredbi čl. 150. st. 1. ZR u vezi s čl. 153. st. 3. ZR.

16. I prema ocjeni revizijskog suda, tuženik je imao priliku očitovati se na prigovor tužitelja i izjasniti se je li proveo postupak prema odredbi čl. 150. st. 1. ZR, tj. je li se savjetovao s radničkim vijećem odnosno, ako kod njega nije utemeljeno radničko vijeće, očitovati se je li se savjetovao sa sindikalnim povjerenikom (čl. 153. st. 3. ZR). No, tuženik se o navedenom nije očitovao već je te navode iz tužbe potpuno zanemario pa tako nije niti predložio izvođenje dokaza s tim u vezi. Stoga neosnovano smatra da je tužitelj iznio nove činjenice nakon zaključenja prethodnog postupka.

17. Slijedom navedenog, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Stoga, obzirom ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je odbiti reviziju tuženika, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP te odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 13. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić