Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 480/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici PĐ, Melita Babić i Luka Antunović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic Tourist Resorts d.o.o. Zagreb, Jurišićeva 2a, OIB:00594096464, kojeg zastupa punomoćnik ŽĐG i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jelić, Čavlina Zrinšćak i Sardelić u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 1414/18-2 od 24. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1840/17-44 od 3. rujna 2018., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena i ništetna Odluka o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz) od dana 27.02.2017., te očitovanje na zahtjev za zaštitu prava od 29.03.2017. tuženika Adriatic Tourist Resorts d.o.o. iz Zagreba, Jurišićeva 2a i da radni odnos tužiteljice ŽĐ, [adresa], kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic Tourist Resorts d.o.o. iz Zagreba, Jurišićeva 2a, da tužiteljicu ŽĐ, [adresa] vrati na njeno radno mjesto "konobar" sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od dana 01.03.2014., u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženiku Adriatic Tourist Resorts d.o.o. iz Zagreba, Jurišićeva 2a, naknaditi tužiteljici ŽĐ, [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 03.rujna 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

III. Nalaže se tuženiku Adriatic Tourist Resorts d.o.o. iz Zagreba, Jurišićeva 2a, naknaditi tužiteljici ŽĐ, [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 03.rujna 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana."

2. Nalaže se tužiteljici ŽĐ nadoknaditi tuženiku Adriatic Tourist Resorts d.o.o. parnične troškove u iznosu od 4.950,00 kn sa zateznom kamatom od 3. rujna 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadom troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova odgovora na žalbu."

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju, pozivajući se na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio tužiteljičine navode iznesene u reviziji. Predložio je reviziju odbaciti ili odbiti, a njemu dosuditi trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija je neosnovana.

6. Odredbom čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 24/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) propisano je da u povodu revizije iz članka 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijenu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidentice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, na koju se ukazuje revizijom. To stoga jer su u obrazloženju drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni. Nadalje, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Osim toga, pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zakonitost i pravilnost te presude.

8. U odnosu na tužiteljičine vrlo opširne činjenične navode iznesene u reviziji kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva iznoseći vlastitu, subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, treba navesti da revizijski sud činjenične navode stranaka iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. veljače 2017. i tuženikove odluke donesene povodom zahtjeva za zaštitu prava od 29. ožujka 2017., zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad na radno mjesto konobarice.

10. Prvostupanjski sud je na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tuženik odlukom od 27. veljače 2017. tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa - neizdavanja računa 18. veljače 2017. u 15,30 sati gospođi ŠĐ i gospodinu JĐ u [obrt] za jednu kavu s mlijekom i nesscaffe, te ponovno 19. veljače 2017. u 12,42 sata istim osobama za istu narudžbu,

- da je prije donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici tuženik proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom koji se suglasio s donošenjem namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu,

- da je tužiteljica nakon zaprimanja odluke o otkazu ugovora o radu tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava,

- da tuženik očitovanjem od 29. ožujka 2017. nije udovoljio tužiteljičinom zahtjevu za zaštitu prava,

- da je tuženikova djelatnica ŠĐ sastavila izvješće 20. veljače 2017. koje je dostavila direktoru tuženiku kao "Izvješće o obavljenoj kontroli poslovanja s bistroom [obrt] 18. veljače 2017. i 19. veljače 2017.", prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) ocijenivši da tuženik, sukladno čl. 135. st. 3. ZR, nije dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, odnosno da nije dokazao da su ŠĐ i EĐ u sporno vrijeme bili u bistrou u kojem je tužiteljica radila, te da je djelatnicu tuženika ŠĐ "netko trebao poslati, odnosno da ju je poslao da izvrši kontrolu poslovanja u bistrou [obrt],.. a da se u tom slučaju bila dužna legitimirati tužiteljici, ukazati joj na nepravilnosti u radu … i o tome sačiniti zapisnik.".

11. Drugostupanjski sud je, odlučujući povodom tuženikove žalbe, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je ocijenio da iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da tužiteljica 18. veljače 2017. i 19. veljače 2017. nije izdala račune djelatnici tuženika ŠĐ i njezinom suprugu JĐ za naručena pića, već ih je samo naplatila u gotovini, slijedom čega nema dvojbe da je neizdavanjem računa tužiteljica počinila tešku povredu radne obveze zbog koje tuženik opravdano više nema povjerenja u tužiteljicu. U obrazloženju presude drugostupanjski sud je također naveo da je djelatnica tuženika ŠĐ **.**.2017., kao voditeljica računovodstva tuženika, pregledala promet (za dane 18. i 19. veljače 2017.) blagajne bistroa u kojem je tužiteljica radila pa je utvrdila da u prometu blagajne nije bilo izdanih računa u razdoblju njezinog posjeta bistrou, nakon čega je utvrdila ime i prezime konobarice koja je radila u toj smjeni u vrijeme njezinog posjeta i s tim utvrđenjima izradila izvješće za poslodavca. Prema ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je olako prešao preko dijela iskaza djelatnice tuženika ŠĐ, koja je saslušana kao svjedoka, u kojem je navela da je slijedeći radni dan obavijestila asistenticu direktora te direktora tuženika (Izvješćem o obavljenoj kontroli poslovanja) o tužiteljičinom neizdavanju računa, jer je, kao voditeljica računovodstva, utvrdila da nije bilo izdanih računa u razdoblju njenog posjeta bistrou u kojem je tužiteljica radila te da je izvješće uputila direktoru tuženika na memorandumu tuženika (službenom listu papiru A4 u zaglavlju s logom i osnovnim podacima tuženika) koji je kao takav, pisani dokument te da je istovremeno upozorila direktora tuženika na propisane kazne za takav propust propisane Zakonom o fiskalizaciji.

12. Tužiteljica u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ponovno iznosi činjenične navode osporavajući zaključak drugostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Međutim, tužiteljica u reviziji nije određeno navela i obrazložila razloge zbog kojih je reviziju podnijela zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Stoga ovaj sud, sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP tužiteljičine neobrazložene razloge iznesene u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava nije uzeo u obzir.

13. Zbog navedenog je, na temelju čl. 393. st. 2. ZPP, tužiteljičina revizija odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

14. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 13. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte