REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 145/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz Z., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženog P. S. I. Z., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-647/2020-3 od 21. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1082/2019-37 od 10. srpnja 2020., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačavaju presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-647/2020-3 od 21. lipnja 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1082/2019-37 od 10. srpnja 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2.372,72 kn / 314,91 € s pripadajućim zateznim kamatama i u kojemu je odlučeno o troškovima postupka, te sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojemu glasi:

''I. Nalaže se tuženiku P. S. I. Z., OIB: ..., ..., Z., da tužitelju S. P. iz Z., ..., OIB: ..., na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.372,72 kn / 314,91 € bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 138,60 kn od 16. svibnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 120,52 kn od 16. lipnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 252,00 kn od 16. srpnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 131,08 kn od 16. prosinca 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 274,64 kn od 16. siječnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 126,00 kn od 16. veljače 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 137,96 kn od 16. svibnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 252,00 kn od 16. lipnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 275,92 kn od 16. srpnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 126,00 kn od 16. rujna 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 131,72 kn od 16. prosinca 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 275,92 kn od 16. siječnja 2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 130,36 kn od 16. veljače 2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 5.550,00 kn / 736,61 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od 10. srpnja 2020. pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.''

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.762,50 kn / 233,92 € u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 2.685,97 kuna / 356,49 € i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 5.550,00 kn / 736,61 €, sve s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci te presude.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 4189/2021-2 od 29. rujna 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

"Da li se prilikom obračuna mjesečnog fonda radnih sati za zaposlenike u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja u redovne radne sate obračunavaju i blagdani i neradni dani ako takvi dani padaju od ponedjeljka do petka, odnosno da li redovni mjesečni fond radnih sati zaposlenika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja, ili umnožak radnih dana bez subota i nedjelja?

Da li se na obračun mjesečnog fonda radnih sati za djelatnike u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju primjenjuje Zaključak 153. Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora?

Da li se kod stupnjevite tužbe kao vrijednost predmeta spora uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora, a kao orijentir za uspjeh stranaka u sporu do konačne specifikacije tužbenog zahtjeva, te da li specifikacija tužbenog zahtjeva kod stupnjevite tužbe predstavlja djelomično povlačenje tužbe, te da li tuženiku u tom slučaju treba priznati trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude reviziju je podnio tuženik s prijedlogom revizijskom sudu da drugostupanjsku presudu preinači u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženiku, ili ukine presudu suda drugog stupnja i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

5. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Pozivom na odredbu iz čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka, s obzirom na navedeno u prethodnom stavku, jest zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužitelj postavlja na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik, pogrešno primjenjujući odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/16 - dalje: KU/13), odnosno odredbe čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18 - dalje: KU/18), pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati uračunavaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/18.

10. Navedene odredbe glase:

"Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.".

11. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora a koje glasi:

''Da li se na obračun mjesečnog fonda radnih sati za djelatnike u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju primjenjuje Zaključak 153. Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora?"

12. Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom, naravno nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela Kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl.

13. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

14. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj "upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem" i donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.".

15. No, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15, na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.".

16. Ovaj sud ne nalazi da bi, s obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

17. Zaključak broj 153., u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

18. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

19. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

20. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje se od njegova stupanja na snagu.

21. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

22. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), osnovana je tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

23. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

24. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti se sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno čl. 50. KU/18.

25. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

26. Budući da se tužbeni zahtjev za isplatu 2.372,72 kn / 314,91 € odnosi na prekovremeni rad, te se temelji na neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu tužitelj ne spori, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim.

27. Slijedom iznesenog, budući da je ovdje utuženo razdoblje nakon 21. prosinca 2015. i da iz nižestupanjskih presuda proizlazi kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno i da ''ako je prekovremeni rad potrebno utvrditi kao razliku odrađenih sati i mjesečnog fonda radnih sati, primjenom Zaključka 153. Povjerenstva za tumačenje KU, tada tužitelj nema gubitka na ime neobračunatog prekovremenog rada'', valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu, kao i odluku o troškovima postupka, te tužbeni zahtjev odbiti u tom dijelu.

28. U odnosu na treće pitanje valja odgovoriti da u slučaju poput ovog u kojemu tužitelj u tužbi zatraži od suda da naloži tuženiku da dostavi određene podatke i da tuženika osudi na isplatu iznosa čiju će visinu odrediti tek nakon što tuženik dostavi potrebne podatke i nakon provedenog vještačenja, te zatim, sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. ZPP, postavi određeni tužbeni zahtjev, tuženik nema pravo na naknadu troška primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP jer u tom slučaju nema djelomičnog povlačenja tužbe (tako i u rješenju ovoga suda broj Rev 589/2021-2 od 11. listopada 2022.).

29. Stoga je odluka o troškovima utemeljena na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP jer je tužitelj uspio u ovoj parnici u razmjernom dijelu od 12%, a tuženik u razmjernom dijelu od 88%, zbog čega tuženiku pripada pravo na naknadu opravdanih troškova u omjeru od 76%. Radi se o troškovima sastava odgovora na tužbu u iznosu od 625,00 kn, primjenom Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT), sastava podnesaka od 7. svibnja 2019. i 20. prosinca 2019. u iznosima od po 625,00 kn, primjenom Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 42. OT, zastupanja na ročištima od 28. svibnja 2019. i 4. lipnja 2020. u iznosima od po 625,00 kn, primjenom Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 42. OT, zastupanja na ročištu radi objave presude u iznosu od 312,50 kn, primjenom Tbr. 9. t. 3. u vezi s Tbr. 42. OT, sastava žalbe u iznosu od 312,50 kn, primjenom Tbr. 10. t. 1. u vezi s Tbr. 42. OT, i sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosima od po 468,75 kn, primjenom Tbr. 10. t. 6. u vezi s Tbr. 42. OT, što čini ukupan iznos troška od 4.687,50 kn. 76% od tog iznosa iznosi 3.562,50 kn pa kada se od toga oduzme trošak financijskog vještačenja u iznosu od 1.800,00 kn koji svakako treba priznati tužitelju, dolazi se do dosuđenog troška tuženiku u iznosu od 1.762,50 kn / 233,92 €.

30. Temeljem odredaba čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao ukupne iznose novčanih obveza, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 13. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.