REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 179/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz S. K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. s. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. O., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-676/2019-2 od 15. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-457/17-42 od 21. prosinca 2018., na sjednici održanoj 13. rujna 2023.
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Poništava se Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tuženika, A. s. d.d., Z., ..., OIB-..., od 10.01.2017.g., kojom je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen s tužiteljem, I. K., S., S. K., ..., OIB-..., dana 31.07.2012.g., te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto referent, u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana." II Nalaže se tužitelju I. K., iz S. K., ..., OIB-... da tuženiku A. s. d.d., Z., ..., OIB- ... u roku od 8 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.“
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, podredno ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 10. siječnja 2017., a donesene na temelju odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. i čl. 123. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) i vraćanje na rad kod tuženika na temelju odredbe čl. 124. st. 1. ZR.
9. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj kod tuženika kao poslodavca bio zaposlen na temelju ugovora na neodređeno vrijeme od 28. travnja 1997. s time da je posljednji ugovor o radu sklopio 31. srpnja 2012. za radno mjesto referent; da je odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 10. siječnja 2017. kojom je tužitelju ponuđeno sklapanje ugovora o radu na radnom mjestu komercijalista otkazan ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga; da je protiv navedene odluke o otkazu tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio; da u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik; da kod tuženika postoji jedno radno mjesta referenta, a tužitelj je obavljao poslove tog radnog mjesta; da je na radnim mjestima referenta seniora radilo 6 izvršitelja koji su pored poslova koje je tužitelj obavljao, obavljali i dodatne poslove, jer je opseg poslova referenata seniora veći od opsega poslova referenta; da su poslovi radnog mjesta tužitelja nakon otkazivanja ugovora o radu raspoređeni na radna mjesta referenata seniora; da tužitelj nije prihvatio ponuđeni ugovor o radu za radno mjesto komercijalista; da tuženik nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju nije zaposlio novog radnika za obavljanje poslova radno mjesta referenta tj. da nije postupio suprotno odredbi čl. 115. st. 5. ZR, to nižestupanjski sudovi zaključuju da je u konkretnom slučaju ostvaren organizacijski razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR. kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), pa slijedom toga odbijaju zahtjev na utvrđenje nedopuštene pobijane odluke o otkazu i nastavno zahtjev za vraćanjem na rad.
10. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 115. st. 2. ZR te posljedično i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužitelj obrazlaže tvrdnjom kako tuženik nije donio akt o sistematizaciji radnih mjesta te da su radna mjesta referenta i senior referenta kod tuženika u biti istovjetna radna mjesta na kojima se većina poslova obavlja na šalterima na poslovima vezanim uz tehnički pregled i registraciju vozila, uz koje poslove se u manjem obujmu sukladno sposobnosti i iskustvu pojedinih radnika obavljaju i drugi uredski poslovi tako da između navedenih radnih mjesta ne postoji suštinska razlika, radi čega je poslodavac prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu morao primijeniti čl. 115. st. 2. ZR kojim je propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a što je propustio učiniti, radi čega je njegova odluka nezakonita.
11. Neosnovano revident ističe da je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. I prvostupanjska i drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju te su nižestupanjski sudovi su dali logične, dostatne i uvjerljive razloge, a prihvativši suglasne iskaze zz tuženika G. L. te svjedoka R. K., S. M., Z. G., V. M. i T. S., iz kojih proizlazi da je samo tužitelj kod tuženika obavljao poslove radnog mjesta referenta, te da je razlika između radnog mjesta referenta i referenta seniora u opsegu poslova, jer referenti seniori obavljaju osim poslova referenta i dodatne poslove, s time da te dodatne poslove tužitelj nikada nije obavljao, a i sam tužitelj u istaknuo da je razlika između radnog mjesta referenta i radnog mjesta referenta seniora u koeficijentu za izračun plaće, jer referenti seniori imaju veći koeficijent odnosno veću plaću. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da je logično da referenti seniori imaju veću plaću, odnosno veći koeficijent složenosti poslova, jer imaju i veći opseg posla od referenata, te stoga ne prihvaćaju tvrdnje tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je obavljao iste poslove kao i referenti seniori. Dakle, budući je tužitelj kod tuženika jedini obavljao poslove radnog mjesta referenta, a koji se poslovi razlikuju od poslova radnog mjesta referenta seniora, suprotno revizijskim navodima, nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo i iz čl. 115. st. 2. ZR kada su otkaz ugovora o radu tužitelju ocijenili dopuštenim.
12. Za istaknuti je i da tužitelj pretežnim revizijskim navodima osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, čime sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a ujedno osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, budući da tužitelj kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama (opseg poslova radnog mjesta referent te referent senior), ovdje je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, revizijski navodi tužitelja kojima, pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude, vrši preocjenu izvedenih dokaza (posebice iskaza saslušanih svjedoka), sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 386. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.
13. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tužitelja protiv pobijane presude odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 13. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
