P-219/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici u pravnoj stvari tužitelja pod 1 A. Z. L., O.: … i pod 2 M.

S. Z., O. … oboje iz V., koje

zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u V., protiv tužene R.

H., O. …, koju zastupa zakonski zastupnik O. u S., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne

i javne rasprave zaključene 25. travnja 2023., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. G., odvjetnika u S. i zakonske zastupnice tužene M.

G., na ročištu radi objave dana 13. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se kako su tužitelji, svaki za po ½ dijela, vlasnici fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela čest. zem. 5315/1 Z.U. 6831 K.O. V., koji ima površinu 23400 m2, a označen je na skici lica mjesta iz nalaza vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz travnja 2016. slovima A-B-C-D-A te fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela čest. zem. 5315/1 Z.U. 6831 K.O. V. koji ima površinu od 1600 m2, a označen je na skici lica mjesta iz nalaza vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz travnja 2016. slovima E-F-G-H-K-E.

II Tužitelji su ovlašteni, po pravomoćnosti ove presude, zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi, svaki za po ½ dijela, uknjižbu prava vlasništva na fizičkom (materijalno odijeljenom) dijelu čest. zem. 5315/1 Z.U. 6831 K.O. V., koji ima površinu 23400 m2, a označen je na skici lica mjesta iz nalaza vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz travnja 2016. slovima A-B-C-D-A te fizičkom (materijalno odijeljenom) dijelu čest. zem. 5315/1 Z.U. 6831 K.O. V. koji ima površinu od 1600 m2, a označen je na skici lica mjesta iz nalaza vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz travnja 2016. slovima E-F-G-H-K-E, a to sve nakon izrade parcelacijskog elaborata i prijavnog lista kojim će se, od fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela čest. zem. 5315/1 Z.U. 6831 K.O. V., koji ima površinu 23400 m2, a označen je na skici lica mjesta iz nalaza vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz travnja 2016. slovima A-B-C-D-A te fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela čest. zem. 5315/1 Z.U. 6831 K.O. V. koji ima površinu od 1600 m2, a označen je na skici lica mjesta iz nalaza vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz travnja 2016. slovima E- F-G-H-K-E, formirati posebne nekretnine.

III Ova presuda zamjenjuje suglasnost tužene na parcelacijski elaborat i prijavni list kojim će se od fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela čest. zem. 5315/1 Z.U. 6831 K.O. V., koji ima površinu 23400 m2, a označen je na skici lica mjesta iz nalaza vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz travnja 2016. slovima A-B-

C-D-A te fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela čest. zem. 5315/1 Z.U. 6831 K.O. V. koji ima površinu od 1600 m2, a označen je na skici lica mjesta iz nalaza vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz travnja 2016. slovima E-F-G-H-K-E, formirati posebne nekretnine kako je opisano pod točkom II izreke ove presude.

IV Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 5.167,60 eur/38.935,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, a određuje se za svako polugodište,

uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 31. srpnja 2014. tužitelji te ranije označena tužiteljica pod 3 M. D.

S. Z. su ustali tužbom zavedenom pod poslovnim brojem Pst-828/14

protiv tužene R. H. radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva

nekretnine oznake čest. zem. 5315/1 Z.U. 6831 K.O. V.. Navode kako su vlasništvo sporne nekretnine stekli dosjelošću jer su u njezinom posjedu preko 100 godina, računajući i njihove pravne prednike, među kojima je i sada pokojni Š. Z.

pok. V., koji je upisan kao posjednik u katastarskoj evidenciji.

2. U svom odgovoru od 9. veljače 2015. tužena je iskazala protivljenje tužbi ističući kako spisu ne prileže dokazi iz kojih bi proizlazilo da su se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništava dosjelošću i kako je dvojbena površina koju tužitelji svojataju.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom posjedovnog lista br. 863 od 4. veljače 2013., vlasničkog lista od 5. veljače 2013., evidencije agrarnih prijava UDU SD Županije, prijepisa posjedovnog lista od 3. siječnja 2007,

povijesnog vlasničkog izvatka za predmetnu nekretninu, rješenja o nasljeđivanju br. O-64/06 od 28. ožujka 2006. i br. O-843/01 od 12. rujna 2001., povijesnog posjedovnog lista br. 863 za predmetnu nekretninu, pregledom dosudnice Kotarskog suda u V. br. A-222/18 od 10. listopada 1920. i rješenja tog suda br. O-131/56 od

25. kolovoza 1956., punomoći od 13. prosinca 1976., rješenja o nasljeđivanju br. O- 1315/77 od 24. kolovoza 1978., ovjerovljenih prijevoda izjava od 24. ožujka, 22. i 24 travnja te 4. svibnja 2015., očevidom održanim na licu mjesta 9. studenog 2015. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i pregledom njegovog

nalaza od 20. travnja 2016. s prilozima, pregledom obavijesti UO za turizam i pomorstvo SD Županije od 27. srpnja 2016., saslušanjem svjedoka J.

P., A. V., I. C., I. M. i P. D. te

tužitelja pod 1 kao parnične stranke

4. Presudom broj Pst-828/14 od 9. prosinca 2016. prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnicima fizički odijeljenih dijelova čest. zem. 5315/1 K.O. V. i upisa tog prava u zemljišnim knjigama, a tuženoj naloženo naknaditi im parnični trošak u iznosu od 13.587,50 kn.

5. Postupajući po žalbi tužene, Županijski sud u Rijeci svojim je rješenjem broj Gž-256/2017-2 od 14. lipnja 2019. ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem

6. Pored već gore navedenih, u daljnjem tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz zemljišne knjige od 30. listopada 2019., svih izvoda iz posjedovnih listova za čest. zem. 5315/1 K.O. V. U. za katastar S., I. za katastar nekretnina V. od 30. listopada 2019., novim očevidom održanim na licu mjesta 9. srpnja 2020., pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O- 3966/2020 od 13. svibnja 2021. te saslušanjem svjedoka M. V., P.

L. i dodatnim saslušanjem J. P..

7. Rješenjem broj P-4766/2019 od 15. listopada 2020. utvrđen je prekid postupka zbog smrti ranije označene tužiteljice pod 3 M. D. S. Z.,

a nastavljen je rješenjem broj P-4766/2019 od 21. studenog 2022., nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-219/2023.

8. Podneskom od 11. travnja 2023. tužitelji su konačno postavili tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.

9. Stranke su zatražile naknadu troška postupka.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi imaju li tužitelji valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je predmet spora.

12. Kako se u tužbi navodi dosjelost kao osnova stjecanja prava vlasništva, odnosno zakonom propisani posjed koji traje preko 100 godina, u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke propisane pravnim pravilima iz paragrafa 1452.-1477. bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), budući je dosjedanje svakako započelo prije 1980.g. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO), uz napomenu kako je OGZ u ovom slučaju valjalo primijeniti temeljem odredbe iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje ZV), koja propisuje kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U odnosu na nekretnine u državnom vlasništvu, paragraf 1472. propisivao je kako pošteni posjednik može pravo vlasništva izvanredno dosjesti protekom 40 godina. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno stanje, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se presumira.

13. Pregledom povijesnog vlasničkog lista te vlasničkih listova od 5. veljače 2013. i 30. listopada 2019. razvidno je kako je čest. zem. 5315/1 Z.U. 6831 K.O. V. upisana kao vlasništvo R. H. iz čega proizlazi pasivna legitimacija

tužene u ovoj pravnoj stvari, što među strankama i nije bilo sporno, a od osnutka zemljišne knjige označena je u kulturi vinograda, pašnjaka i šume.

14. Pregledom dosudnice Kotarskog suda u V. br. A-222/18 od 10. listopada 1920. i rješenja tog suda br. O-131/56 od 25. kolovoza 1956., razvidno je kako su Š. Z. pok. A., umrlog 19. studenog 1918. temeljem oporuke

naslijedili malodobni sinovi A., Š. i V. Z., svaki za 1/3 dijela.

15. Pregledom ovjerovljene izjave od 13. prosinca 1996., razvidno je kako je A. Z. pok. Š. darovao svoj nasljedni dio nakon smrti roditelja svom

bratu V. Z..

16. Pregledom rješenja o nasljeđivanju br. O-1315/77 od 24. kolovoza 1978., razvidno je kako je Š. Z. pok. Š. naslijedio sin Š. Z. za

cijelo, a sve temeljem oporuke i ustupa majke E. Z. te braće V. i

T. Z. i sestre E. D. E..

17. Pregledom ovjerovljenih prijevoda izjava od 24. ožujka, 22. i 24 travnja te 4. svibnja 2015., razvidno je kako su zakonski nasljednici Š. Z. pok. Š. (utvrđeni rješenjem o nasljeđivanju br. O-1315/77 od 24. kolovoza 1978.),

potvrdili darovanje imovine njihovog pravnog prednika na otoku V. u korist brata

V. Z..

18. Pregledom rješenja o nasljeđivanju br. O-843/01 od 12. rujna 2001., razvidno je kako je V. Z. pok. Š. naslijedio za cijelo sin Š.

Z. pok. V., dok iz rješenja o nasljeđivanju br. O-64/06 od 28. ožujka 2006. proizlazi kako su njegovi nasljednici ovdje tužitelji te ranije označena tužiteljica pod 3 M. D. S. Z., svaki za 1/3 dijela.

19. Pregledom rješenja o nasljeđivanju br. O-3966/2020 od 13. svibnja 2021. razvidno je kako su tužitelji nasljednici ranije označene tužiteljice pod 3 M. D.

S. Z., svaki za ½ dijela.

20. Uzimajući u obzir sve navedene isprave, jasno proizlazi kako su ovdje tužitelji nasljednici Š. Z. pok. A., koji je umro 19. studenog 1918.

21. Pregledom povijesnog posjedovnog lista br. 863, razvidno je kako je od osnutka katastra na otoku V. dio predmetne nekretnine površine 25000 m2 upisan

u korist naslovnice P. Z. ud. Š., potom V. Z. pok.

Š., a danas Š. Z. pok. V..

22. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 9. studenog 2015. tužitelji su kao predmet spora pokazali zemljište položeno na predjelu V. Č. koje se

dijelom prostire kroz udolinu dva brda, a dijelom po padinama brda. Dio u udolini oblika je pravokutnika koji se proteže u smjeru istok – zapad, a njegovu istočnu granicu predstavlja oko 2 m visok kameni suhozid na koji je postavljena ograda od metalnih stupova između kojih je razvučena žica. U krajnjem istočnom dijelu površina je ograđena starim kamenim suhozidima na kojima je nova žičana ograda, a na taj ograđeni prostor u smjeru zapada nadovezuje se zemljište terasaste konfiguracije na kojem je niz pregradnih zidova – pristava. Ova u cijelosti ograđena površina zatečena je kao zapuštena oranica, a zemljište položeno zapadno od nje, kao i ostale sporne površine zarasle su u gustu makiju i borovu šumu.

23. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 20. travnja 2016. identificirao pokazanu nekretninu utvrdivši kako se radi o dvije zemljišne površine položene na čest. zem. 5315/1, koje je na skici lica mjesta označio slovima i bojom te označio njihove površine od 23400 m2 i 1600 m2. Stranke nisu iskazale primjedbe na njegov nalaz, a sud ga prihvaća u cijelosti kao stručno i objektivno.

24. Na okolnost kakvoće posjeda, njegove dugotrajnosti i kontinuiteta te načina korištenja, iskazuju svjedoci J. P., A. V., I. C.,

I. M. i P. D., kojima je poznato kako su na dijelu predmetne nekretnine pravni prednici tužitelja Š. i V. Z. obrađivali vinograd, a na preostalom dijelu sjekli i odnosili drva za potrebe svog domaćinstva, skupljali kolce koje su koristili u poljoprivredne svrhe i dovodili stoku radi ispaše. Nemaju saznanja otkud Z. ova zemlja, ali im je poznato da se prenosila generacijama u obitelji i da su svi članovi bili samostalni i neosporavani, kako od ostalih fizičkih osoba, tako i od lokalne i državne vlasti. Prilikom drugog očevida održanog 9. srpnja 2020. predmetna nekretnina zatečena je u istovjetnom stanju kao i prilikom njezinog prvog pregleda 9. studenog 2015., a na licu mjesta saslušani su svjedoci M.

V. i P. L. te dodatno J. P., kojima je prethodno pokazan predmet svjedočenja. Svjedok V. spominje kako mu se otac tužitelja Š.

Z. obratio prije dvadesetak godina zbog pravne pomoći i rješavanja imovinsko-pravnih odnosa u odnosu na nekretnine koje nisu bile upisane kao njegovo vlasništvo. Navodi kako je pregledao Z. dokumentaciju i bio s

njim na licu mjesta radi pregleda posjeda zemljišta koje je po njegovom sjećanju bilo površine oko 20000 m2 - 25000 m2. Svjedokova saznanja o aktivnostima Z.

na predmetnoj nekretnini temelje se na pričama njegovih starijih članova obitelji i susjeda, stoga mu je poznato da je V. Z. obrađivao vinograd te sjekao

drva za potrebe svog domaćinstva. Svjedoku L. dobro je poznato kako su pravni prednici tužitelja Š. i V. Z. koristili predmetnu nekretninu na samostalan i neometan način, dijelom obrađujući vinograd, a dijelom za skupljanje drva uz dodatak kako se uvijek znalo tko su posjednici pojedinih zemljišnih površina. Na istovjetan način očitovao se i svjedok P., kako u odnosu na korištenje predmetne nekretnine, tako i njezinih korisnika, a tomu dodaje kako su susjedna zemljišta obrađivali njihovi posjednici iz obitelji A., J., K., T. i

A.. Svjedoci tvrde kako se sve vrijeme radilo o samostalnom, neometanom i neosporavanom kontinuiranom posjedu obitelji Z., a osobu imena A.

P. ne dovode u vezu s predmetom spora. I. svjedoka P., A.

V. i C. valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o susjedima i prijateljima obitelji Z. te osobama koje su u vrijeme saslušanja bili u dobi od 72 – 89 godina, stoga je logično i očekivano kako su unatrag 60 – 80 godina morali imati neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojem su govorili, odnosno o osobama koje su ga koristile, a iskaze svjedoka M. i D. valjalo je

cijeniti iz razloga što se odnose na neposredna saznanja o korištenju predmetne nekretnine posljednjih dvadesetak godina, kada spominju kako tužitelji i njihovi prijatelji i danas sijeku i skupljaju drva koja koriste za potrebe svojih domaćinstava. Također je valjalo cijeniti i iskaze naknadno saslušanih svjedoka M. V. i

L., jer se također radi o domaćim ljudima koji su i ranije bili u blizini spornog zemljišta, a L. obitelj generacijama je vlasnik zemlje u susjednoj uvali, stoga su im očekivano poznate bitne okolnosti u ovoj pravnoj stvari, uz napomenu kako su njihovi i dopunski iskaz svjedoka P., zaprimljeni na licu mjesta i uz prethodno upoznavanje s predmetom spora. Dakle, nema dvojbe da su svjedoci znali o kojoj nekretnini govore i kolika je približna njezina površina, a nitko od njih nema saznanja o A. P. koji bi imao veze s predmetnim zemljištem. Kod

donošenja odluke sud je cijenio kako iskazi svjedoka nisu u međusobnom neskladu, već su praktički istovjetni na odlučne činjenice kakvoće posjeda, njegovog kontinuiteta i dugotrajnosti te posjednika, a izneseno ne dovode u sumnju svjedoci koji spominju obrađivanje vinograda površine 2000 m2 – 3000 m2 (A. V.),

odnosno 5000 m2 P. i C.), jer je preostala površina sporne nekretnine korištena i za ispašu životinja te sječu i skupljanje drva, a te su oznake zemljišta (vinograd, pašnjak i šuma) upisane i u zemljišnoj knjizi. Pored toga, svakako je valjalo cijeniti kako njihovi iskazi imaju uporište u ostaloj nabrojanoj dokaznoj građi, a prije svega u službenoj katastarskoj evidenciji. Naime, od njezinog osnutaka na otoku V. 1953. pravni prednici tužitelja, odnosno P. Z. ud. Š., V. Z. pok. Š. te Š. Z. pok. V., upisani su kao naslovnici

posjedovnog lista broj 863 u kojem je čest. zem. 5315/1 evidentirana kao posjed površine 25000 m2. Osim toga, tužitelji su priložili izvode iz posjedovnih listova U.

za katastar S., I. za katastar nekretnina V. od 30. listopada 2019. (listovi spisa 173-215a) iz kojih je razvidno kako su dijelovi predmetne nekretnine upisani kao isključivi posjed, odnosno suposjed niza fizičkih osoba, među kojima su prezimena A., J., K., T. i A., koje spominje i svjedok

P.. Ovaj upis potvrđuje navode svjedoka o samostalnom posjedu tužitelja pa tako i iskaz svjedoka L. kada napominje kako se "na V. pa tako i na ovom prostoru, dobro znalo čije je što". U svakom slučaju, navodi svjedoka drže se logičnim, uvjerljivim i vjerodostojnim te im sud poklanja vjeru u cijelosti.

25. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je utvrđeno kako su tužitelji predmetnu nekretninu naslijedili od Š. Z. pok. A., koji je rođen i živio u XIX stoljeću, a umro 1918. Uzimajući u obzir terasastu konfiguraciju zemljišta te brojne tragove rada fizičkih osoba poput kamenih ogradnih suhozida, ali i kamenih pregradnih suhozida – pristava, jasno je kako se ono koristilo u poljoprivredne svrhe, a to potvrđuje i već ranije navedeno stanje u zemljišnoj knjizi od čijeg je osnutka u XIX stoljeću čest. zem. 5315/1 bila upisanih kultura vinograd, pašnjak i šuma. Sukladno iznijetom, evidentirani posjed tužitelja bez sumnje traje od 1953., ali iz cjelokupne dokazne građe jasno je kako se radi o znatno dužoj faktičkoj vlasti koja datira još iz XIX stoljeća. Ovaj zaključak proizlazi iz oznaka kulture zemljišta, konfiguracije terena, ali i njegove cjelokupne ograđenosti i pregrađenosti starim kamenim suhozidima, koji su građeni radi fizičkog izdvajanja od susjednih posjeda i radi sprječavanja erozije zemlje i njezinog održavanja radi poljoprivredne djelatnosti. Nadalje, nema traga da je ove stare kamene objekte gradila kakva državna ili lokalna vlast, a pravni prednik tužitelja Š. Z. pok. A. bio je težak, stoga je logično i očekivano da ih je izgradio s članovima obitelji za svoje potrebe, a kako je imao potomaka i preminuo 1918., kronološki je izvjesno da su Z. koristili zemlju 40 i više godina prije 1941. Na izneseni stav o dugotrajnosti i kontinuitetu posjeda nije utjecala današnja zapuštenost zemljišta u poljoprivrednom smislu, jer se još uvijek koristi za skupljanje drva, o čemu su govorili svjedoci M. i D., a na tužiteljima je koristiti ga u skladu sa svojim potrebama i interesima. Konačno, svemu valja dodati kako je sudski vještak za geodeziju utvrdio površinu pokazanog zemljišta u posjedu tužitelja od 25000 m2, koja je istovjetna onoj iz posjedovnog lista br. 863 prednika tužitelja Š. Z. pok. V..

26. Što se tiče primjedbi tužene na okolnost eventualnog pomorskog dobra u odnosu na prostor sporne nekretnine, valja navesti kako je u tu svrhu priložena i pregledana obavijest Upravnog odjela za turizam i pomorstvo SD Županije od 27. srpnja 2016.g. iz koje je razvidno kako na predmetnom području nije utvrđena granica pomorskog dobra, tako da sporna nekretnina može biti predmet stjecanja vlasništva tužitelja. Primjedba tužene na okolnost upisa težačkog prava u zemljišnim knjigama nema valjanog osnova, jer je težačko pravo na korist braće N., Š.

i A. Z. pok. A. upisano 1918. na teret 38. zemljišnoknjižnog bića

(čest. zem. 5314), a čest. zem. 5315/1 upisana je kao 39. zemljišnoknjižno biće. Osim toga, u agrarnoj prijavi V. Z. pok. Š. nije označena čest. zem. 5315/1, već nekretnine koje nisu predmet ove parnice, a iskaz svjedoka C.

u dijelu kada spominje stjecanje spornog zemljišta temeljem agrarnih odluka predstavlja mišljenje, a ne pouzdano saznanje, stoga ga se ne može smatrati valjanim dokazom, pogotovo što se i sam svjedok nije mogao sa sigurnošću očitovati o osnovi stjecanja posjeda, dok nasuprot tome nema nikakva dokaza da bi čest. zem. 5315/1 bila predmet agrarne prijave nekog od pravnih prednika tužitelja.

27. U danim okolnostima, tužitelji su dokazali kako se radi o samostalnom posjedu koji je zakonit, jer je stečen nasljeđivanjem, istinit je jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a u svakom slučaju pošten, jer u trenutku stjecanja ili nakon toga, a s obzirom na okolnosti, ni oni, a ni njihovi pravni prednici nisu imali razloga sumnjati da im pravo na posjed ne pripada, pri čemu je za dodati kako u spisu nema dokaza koji bi zakonsku presumpciju poštenja osporili ili je kako doveli u sumnju. Ovaj barem pošteni posjed traje kontinuirano od XIX stoljeća, tako da predmetna tužba ima valjano zakonsko uporište u navedenim pravnim pravilima OGZ koji propisuju stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću.

28. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja suvlasničkih prava tužitelja na točno označenim dijelovima nekretnine oznake čest. zem. 5315/1 K.O. V. koji su u skladu s geodetskim vještvom i upisa tih prava u zemljišnim knjigama, drži se osnovanim radi čega ga je valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točkama I-III izreke presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), stoga je tužiteljima kao osnovan i nužan priznat trošak punomoćnika prilikom zastupanja tri stranke i to za sastav zahtjeva za mirnim rješenjem spora od 23. lipnja 2014., tužbe od 31. srpnja 2014. i obrazloženih podnesaka od 16. lipnja 2015., 12. srpnja 2016. i 31. listopada 2019., kao i zastupanja na ročištima održanim 16. lipnja, 14. listopada i 9. studenog 2015., 12. srpnja, 18. listopada i 9. studenog 2016. te 31. listopada 2019. i 9. srpnja 2020. u vrijednosti od 120 bodova za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 36. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT). Također im je priznat trošak sastava podnesaka od 14. listopada 2015. i 18. listopada 2016. te zastupanja na ročištu održanom 16. travnja 2015. u vrijednosti od 30 bodova za svaku radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 3., Tbr. 9 toč. 5. i Tbr. 36. toč. 1. OT). Pored navedenog, priznat je i trošak punomoćnika prilikom zastupanja dvije stranke i to sastava obrazloženog podneska od 11. travnja 2023. i zastupanja na ročištu održanom 25. travnja 2023. u vrijednosti od 110 bodova za svaku radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 36., OT). Dakle, priznato im je 1870 bodova koje je valjalo umnožiti sa 15,00 kn po bodu u skladu s čl. 1. Izmjene OT (NN broj 126/22) od 24. listopada 2022., što daje iznos od 28.050,00 kn, kojeg je trebalo uvećati za 25% PDV, trošak očevida i vještačenja u iznosu od 3.472,80 kn (375,04 kn, 2.724,96 kn i 372,80 kn) te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 400,00 kn. Trošak sudske pristojbe tužbe nije priznat jer spisu nije priložen dokaz o njezinom plaćanju, a u međuvremenu je zastupila i zastara prisilne naplate ove novčane obveze.

30. Na temelju iznijetog tuženoj je naloženo naknaditi tužiteljima trošak u iznosu od 5.167,60 eur/38.935,30 kn, kako je i odlučeno u točki IV izreke presude. Iznose novčane obveze valjalo je dvojno iskazati u eurima i kunama, temeljem odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

Split, 13. rujna 2023.

S u d a c

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-zz tužene