REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2628/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. B., OIB ... iz P., koju zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u P., protiv tuženice bolnica P. - ... P., OIB ... iz P., koju zastupa punomoćnica T. T., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-841/2022-2 od 3. veljače 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-232/2018 od 4. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-841/2022-2 od 3. veljače 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-232/2018 od 4. kolovoza 2022.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koje glasi:
„Može li odluka Vrhovnog suda kojom se jasno utvrđuje obveza sudova u primjeni KU, njegovih dopuna i tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU, a koja je suprotna dosadašnjoj sudskoj praksi i odlukama općinskih i županijskih sudova, predstavljati osnovani razlog za ponavljanje postupka“? Tuženica se poziva i na odredbu čl. 385.a st.2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u vidu prava na pravično suđenje. U tom smislu postavlja pitanje koje glasi:
„Je li ostvarena gruba povreda postupovnog prava, koja ugrožava pravnu sigurnost uz povredu prava stranke na pravičan sudski postupak u okolnostima u kojima je drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbi tuženika počinio očitu pogrešku u prosudbi o tome da li odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavlja odluku nadležnog tijela koje je pravomoćno riješilo prethodno pitanje (procijenivši da se ne radi o prethodnom pitanju i da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavlja odluku nadležnog tijela kojom je naknadno riješeno prethodno pitanje), pri čemu je zbog takve očite pogreške drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbenim razlozima propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga protiv prvostupanjske odluke, a obrazloženje drugostupanjske odluke ne sadrži obrazloženje niti ocjenu žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja, niti jasne razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti žalbe tuženika protiv prvostupanjske odluke“?
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljeno pravno pitanje ocijenio slijedeće. O tome predstavlja li nešto prethodno pitanje, odnosno novu činjenicu ili dokaz kao razlog za ponavljanje postupka odlučuje se na temelju činjenica uznesenih u prijedlogu za ponavljanje postupka. Dakle, odluka o tome prvenstveno ovisi o činjenicama svakog konkretnog slučaja. Osim toga, u konkretnom slučaju sud u pobijanoj odluci zaključuje da bi se radilo o pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer je nakon donošenja pravomoćne odluke promijenjena sudska praksa, što da nije zakonom propisan razlog za ponavljanje postupka. Takvo je pravno shvaćanje u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženom u rješenju broj Rev-450/1995 od 17. svibnja 1995. prema kojem razlog za ponavljanje postupka ne može biti izraženo pravno stajalište u sudskoj odluci ni u onom slučaju, kada ona predstavlja promjenu sudske prakse. Stoga je izraženo pravno shvaćanje iz pobijane odluke u skladu sa shvaćanjem ovoga suda, pa u odnosu na postavljeno pitanje nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Stoga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Tuženica se, kroz pitanje, poziva na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Međutim, s obzirom na gore izneseno nije učinila vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka zbog kojih bi joj bila povrijeđena ova prava. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 13. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
