Poslovni broj: 21 Gž Ovr-223/2023-2

Poslovni broj: Gž Ovr-223/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM I. III AG sa sjedištem na adresi S., S., registriran kod Trgovačkog registra u kantonu Z. pod registracijskim brojem …., OIB: …, koga zastupa punomoćnica S.R.G., odvjetnica u Z., protiv ovršenika I.K. iz N.Č., OIB: …., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-508/2020-52 od 6. rujna 2023. i rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-508/2020-53 od 6. rujna 2023., 1. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e

I Odbija se žalba ovršenika I.K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-508/2020-52 od 6. rujna 2023.

II Odbija se žalba ovršenika I.K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-508/2020-53 od 6. rujna 2023.

Obrazloženje

1.              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-508/2020-52 od 6. rujna 2023., riješeno je: 

"Odbacuje se prijedlog za ponavljanje postupka podnesen ovom sudu 21.12.2021. godine, kao nedopušten."

2.              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-508/2020-53 od 6. rujna 2023., riješeno je: 

"Odbija se prijedlog za odgodu ovrhe podnesen ovom sudu 21.12.2021. godine, kao neosnovan."

3.              Protiv uvodno označenog rješenja prvostupanjskog suda posl. broj Ovr-508/2020-52 žalbu je izjavio ovršenik, pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ili preinači sukladno žalbenim navodima. U žalbi ističe kako je počinjena bitna povreda odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer sud tijekom postupka nije primijenio odredbu istog Zakona koju je trebao primijeniti, a što je utjecalo na donošenje pravilnog i zakonitog rješenja. Poziva se na odredbu čl. 421. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku te navodi kako mu propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, slijedom čega je prvostupanjski sud neosnovano odbacio njegov prijedlog za ponavljanje postupka. Nadalje, navodi kako je za predmetni postupak saznao tek objavom rješenja prvostupanjskog suda posl. broj Ovr-508/20-3 od 28. rujna 2020. i da u tom postupku nije zaprimio niti jedno pismeno. Stoga je osnovano podnio prijedlog za ponavljanje postupka, kako bi mu se omogućilo pravo na pristup sudu i pravično suđenje koje je zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda.

4.              Ovršenik je podnio žalbu i protiv prvostupanjskog rješenja posl. broj Ovr-508/2020-53, kojim je odbijen njegov prijedlog za odgodu ovrhe, pobijajući ga zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona. Nekretnina koja je predmet ovrhe je njegov dom, a pravo na dom predstavlja jedno od temeljnih konvencijskih prava i ustavnu kategoriju. Ovršenik bi provedbom ovrhe ostao bez svog doma, što je nedopustivo, naročito ako se uzmu u obzir okolnosti konkretnog slučaja tj. da mu je bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom, obzirom da nije zaprimio niti jedno pismeno iz ovršnog postupka, uslijed čega nije bio u mogućnosti očitovati se o prijedlozima i navodima ovrhovoditelja, a zbog čega je podnio i prijedlog za ponavljanje postupka. Stoga je jasno da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio teško nadoknadivu štetu. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda.   

5.              Na žalbe nije odgovoreno.              

6.              Žalbe nisu osnovane.

7.              Ispitujući pobijana rješenja suda prvog stupnja u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.), a u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - u daljnjem tekstu: OZ) na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

8.              Iz spisa predmeta slijedi da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda posl. broj Ovr-508/20-3 od 28. rujna 2020. na temelju ovršne isprave – ovršnog javnobilježničkog akta, ugovora o založnom pravu od 23. srpnja 2002., solemniziranog po javnom bilježniku M.B. iz O. pod brojem OU-1730/2002, koji je postao ovršan 23. listopada 2009., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na ime glavnice u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 44.480,83 eura, obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2009. pa do plaćanja, te troška ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja do plaćanja, određena predložena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika, upisanoj u zk.ul. 631 k.o. Č., k.č. 832/1, u naravi kuća i dvor ….., površine 750 m2, i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te je Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda naložen upis zabilježbe ovrhe. Ujedno je istim rješenjem o ovrsi određeno i iseljenje odnosno ispražnjenje navedene nekretnine i predaja iste kupcu te je ovrhovoditelju odmjeren trošak postupka u iznosu od 4.955,00 kn. Predmetno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno 20. listopada 2020.

9.              Dakle, predmetna ovrha pokrenuta je temeljem odredbe čl. 80. OZ, prema kojoj se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

10.              Prvostupanjski je sud rješenjem od 4. studenog 2020. odredio provođenje građevinskog vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina ovršenika, za vještaka je određena tvrtka S.-G. j.d.o.o. V. i za dan 30. studenog 2020. određeno ročište za provođenje vještačenja. Vještak je 4. prosinca 2020. dostavio pisani nalaz i mišljenje (procjembeni elaborat), kojeg je prvostupanjski sud dostavio strankama na očitovanje, te je 24. veljače 2021. održano ročište radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina. Zaključkom od 6. svibnja 2021. prvostupanjski je sud odredio prodaju nekretnina elektroničkom javnom dražbom putem FINA-e, utvrdio vrijednost nekretnine i uvjete prodaje na elektroničkoj javnoj dražbi.

10.1.              6. prosinca 2021. sud prvog stupnja donio je rješenje o dosudi posl. broj Ovr-508/2020-24, kojim je riješio da se nekretnine dosuđuju kupcu DDM R. A. d.o.o. Z. i da će se iste predati kupcu nakon pravomoćnosti tog rješenja i nakon što kupac uplati ostatak kupovnine u iznosu od 254.250,00 kn, koji je iznos kupac dužan platiti u roku od tri mjeseca od održane javne dražbe, odnosno najkasnije do 17. veljače 2022. Ujedno je istim rješenjem zemljišnoknjižnom odjelu naloženo da, nakon pravomoćnosti rješenja i nakon što kupac položi preostali iznos kupovnine, u zemljišnoj knjizi izvrši upis prava vlasništva u korist kupca, upis brisanja zabilježbe ovrhe (Z-15348/2020) te upis brisanja zabilježbe rješenja o dosudi.

11.              Ovršenik je 21. prosinca 2021. podnio žalbu protiv rješenja o dosudi posl. broj Ovr-508/20-24 od 6. prosinca 2021., prijedlog za ponavljanje postupka i prijedlog za odgodu ovrhe.

12.              Žalba ovršenika protiv rješenja o dosudi je rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž Ovr-78/2022-2 od 30. kolovoza 2022. odbijena kao neosnovana te je potvrđeno pobijano prvostupanjsko rješenje posl. broj Ovr-508/2020-24 od 6. prosinca 2021. U obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud navodi da pobijanim prvostupanjskim rješenjem nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju ovršenik upire žalbom, jer iz dostavnica koje prileže spisu proizlazi da je pismena uredno zaprimao te da tijekom čitavog prvostupanjskog postupka nikada nije isticao da ne bi bio primatelj. Neosnovanim nalazi žalbene navode žalitelja kako nije znao za vođenje predmetnog postupka, obzirom da je osobno pristupio ročištu na licu mjesta 30. studenog 2020., na kojem se provodio očevid na predmetnoj nekretnini, kao i na ročište održano 24. veljače 2021., na kojem na zapisnik izjavio da je suglasan sa procjenom vještaka. Iz navedenog slijedi da je ovršenik bio upoznat sa postupkom i da je u njemu aktivno sudjelovao, te da ni u jednom trenutku tijekom prvostupanjskog postupka nije zatražio ukidanje predmetnih klauzula. 

13.              U prijedlogu za ponavljanje postupka ovršenik navodi da nije zaprimio rješenje o ovrsi, niti ostala pismena u ovom predmetu, da se na dostavnicama ne nalazi njegov potpis, te da je za predmetni postupak saznao tek objavom rješenja o dosudi na oglasnoj ploči suda, pa mu je propuštanjem dostave onemogućeno raspravljanje pred sudom.

14.              U prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik predlaže odgodu predmetne ovrhe jer nekretnina na kojoj se provodi ovrha predstavlja njegov dom te bi mu se provedbom ovrhe prouzročila teško nadoknadiva šteta. Osim toga, navodi da je podnio prijedlog za ponavljanje postupka pa smatra da su ispunjene pretpostavke propisane čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ. 

15.              Ovrhovoditelj je odgovorio na prijedlog za ponavljanje postupka i prijedlog za odgodu ovrhe te predlaže odbaciti prijedlog za ponavljanje postupka kao nedopušten, jer ovršeniku to pravo ne pripada, sve u smislu odredbi čl. 12. i 58. st. 7. OZ. U odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe ovrhovoditelj se očitovao na način da je naveo kako ne egzistiraju uvjeti za odgodu iz čl. 65. st. 1. toč. 2. OZ.

16.              Pobijanim rješenjem posl. broj Ovr-508/2020-52 prvostupanjski je sud odbacio prijedlog ovršenika za ponavljanje postupka, kao nedopušten, s obrazloženjem da  takav prijedlog u ovršnom postupku nije dopušten, osim iznimno, u smislu odredbe čl. 12. OZ, i to samo iz razloga propisanog odredbom čl. 58. st. 7. istog Zakona, odnosno ako ovršenik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi kojim mu je naloženo da namiri tražbinu, te mu je tada dozvoljeno protiv tog dijela rješenja zatražiti ponavljanje postupka po pravilima ZPP. Kako je nesporno da je predmetni ovršni postupak vođen na temelju ovršne isprave, ovršenik nije niti bio u mogućnosti izjaviti prigovor protiv rješenja o ovrsi u ovom postupku, slijedom čega nema pravo podnijeti ni izvanredni pravni lijek.

16.1.              Prijedlog za ponavljanje postupka ovršenik temelji na odredbi čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP, kojom je propisano da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Ovaj razlog za ponavljanje postupka se sadržajno podudara s apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

16.2.              Prema odredbi čl. 12. st. 1. OZ u ovršnom postupku i postupku osiguranja ponavljanje postupka nije dopušteno, osim u slučaju iz čl. 58. st. 7. tog Zakona, kojim je propisano da ako ovršenik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi kojim mu je naloženo da namiri tražbinu protiv toga dijela rješenja može tražiti ponavljanje postupka po pravilima parničnoga postupka.

16.3.              U konkretnom slučaju ovršenik prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog ovršnog postupka temelji na tvrdnjama da nije zaprimio rješenje o ovrsi, niti bilo koje drugo pismeno u predmetnom ovršnom postupku, te da se na dostavnicama ne nalazi njegov potpis, tj. na tvrdnji da mu je propuštanjem dostave onemogućeno raspravljanje pred sudom. Međutim, navodi ovršenika da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP već su otklonjeni kao neosnovani u rješenju ovog drugostupanjskog suda posl. broj Gž Ovr-78/2022, iz čijeg obrazloženja slijedi da ta povreda nije počinjena jer iz dostavnica koje prileže spisu proizlazi da je ovršenik uredno zaprimao pismena, da tijekom prvostupanjskog postupka nikada nije isticao da ne bi bio primatelj i da nije znao za vođenje predmetnog postupka, a niti je zatražio ukidanje klauzula pravomoćnosti i ovršnosti. Istim je drugostupanjskim rješenjem ukazano i na činjenicu da je ovršenik osobno pristupio ročištu održanom na licu mjesta (30. studenog 2020.), na kojem se provodio očevid na predmetnoj nekretnini, te da je osobno pristupio na ročište održano 24. veljače 2021., na kojem je izjavio da je suglasan sa procjenom vještaka, pa iz svega navedenog jasno slijedi da je bio upoznat sa postupkom i da je u njemu aktivno sudjelovao.

16.4.              Po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se prijedlog za ponavljanje postupka ne može tražiti u ovršnom postupku koji je pokrenut na temelju ovršne isprave, obzirom da se odredba čl. 58. st. 7. OZ odnosi na ovršni postupak koji se vodi na temelju rješenja o ovrsi vjerodostojne isprave, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, te je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog za ponavljanje postupka odbacio kao nedopušten.

17.              Pobijanim rješenjem posl. broj Ovr-508/2020-53 prvostupanjski je sud odbio prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan, s obrazloženjem da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, a prijedlog za ponavljanje postupka je, kao nedopušten, odbačen. 

17.1.              Suprotno žalbenim navodima, pravilno je, po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja utvrdio kako nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, a ovršenik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.  

17.2.              Naime, odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. – 11. OZ propisano su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke).

17.3.              Dakle, sukladno citiranoj odredbi čl. 65. st. 1. OZ prijedlog za odgodu ovrhe može se prihvatiti ako su se za to istodobno (kumulativno) ispunile obje pretpostavke predviđene citiranom zakonskom odredbom, i to; ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i ako postoji jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ.

17.4.              Nije sporno da je ovršenik uz prijedlog za odgodu ovrhe dostavio i prijedlog za ponavljanje postupka u ovršnom predmetu posl. broj Ovr-508/2020. Međutim, isti nije dokazao vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Naime, vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete kao razlog za odgodu ovrhe mora se učiniti na određeni i jasan način, odnosno moraju se navesti okolnosti koje konkretno ukazuju na vjerojatnost opasnosti nenadoknadive štete ili nasilja pri čemu ovršenik mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete ili nasilja otklonilo upravo odgodom ovrhe. 

17.5.              Nadalje, ovršenik je prijedlog za odgodu ovrhe podnio u stadiju namirenja ovršne tražbine, nakon što je nekretnina pravomoćno dosuđena kupcu, čija su prava zaštićena sukladno odredbi čl. 110. OZ kojom je propisano da ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama čl. 108. tog Zakona. Kako iz spisa predmeta slijedi da je rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda postalo pravomoćno i da su u konkretnom slučaju nekretnine pravomoćno dosuđene kupcu, a prijedlog za ponavljanje postupka odbačen, nisu pravno odlučni žalbeni navodi ovršenika kojima nakon pravomoćne dosude nekretnina kupcu pobija rješenje kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe.

17.6.              U odnosu na istaknuti prigovor prava na dom, ovršeniku je za ukazati kako nije podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi u kojoj bi se protivio određenoj ovrsi pozivom na pravo na dom, odnosno osporavao rješenje o ovrsi iz žalbenog razloga određenog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ, već je taj prigovor istaknuo nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine. Osim toga, ovršenik nije dostavio niti jedan dokaz da je nekretnina koja je predmet ovrhe njegova jedina nekretnina koja služi za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.

17.7.              Kako ovršenik nije konkretizirao štetu koju bi trpio provedbom ovrhe niti u čemu bi se ona sastojala, odnosno nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, samo puki navodi ovršenika bez ikakvog odlučnog dokaza, ne mogu onemogućiti ovrhovoditelja u ostvarenju njegovog prava na prisilno ostvarenje tražbine, pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je prijedlog za odgodu ovrhe odbio.

18.              Slijedom navedenog, valjalo je žalbe ovršenika odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijana prvostupanjska rješenja temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 1. veljače 2024.