REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4435/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe XX, predstavništvo u RH, sa sjedištem u Velikoj Gorici, zbog prekršaja iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20.),odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 15. ožujka 2022., broj: 25. Pp-1846/2021, u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okr. pravna osoba XX djelom za koje je proglašena krivom, činjenično opisanim u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz čl. 249. st.
za koji joj
1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22., 151/22.), se, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 6.630,00 eura(šest tisuća šesto trideset eura)/49.953,74 kuna (četrdeset devet tisuća devetsto pedeset tri kune i sedamdeset četiri centa)[1] , koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okr. pravna osoba u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 15. ožujka 2022., broj: 25. Pp-1846/2021 proglašena je krivom okr. pravna osoba XX da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinila prekršaj iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima, za koji joj je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna 23.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne i obvezu na naknadu troška prekršajnog postupka 500,00 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio tužitelj zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se okr. pravna osoba kazni propisanom kaznom u točno određenom iznosu.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti te je ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanom presudom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okr. pravne osobe, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.
4.1. Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 114/22. i 151/22.), koji je blaži za okrivljenika, jer za inkriminirani prekršaj propisuje nešto nižu novčanu kaznu u točno određenom iznosu, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. pravnu osobu, budući joj je ovom presudom izrečena novčana kazna u točno utvrđenom iznosu.
4.2. Za prekršaj iz čl. 249. st. 1. „starog“ Zakona o strancima, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je pravna osoba proglašena krivom, bila je propisana novčana kazna 50.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. 249. st. 1. ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana „novog“ Zakona o strancima
kazna 6.630,00 eura (49.953,14 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).
4.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.
4.4. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 19. prosinca 2021., kada je bio na snazi bio „stari“ Zakon o strancima, a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o strancima, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okr. pravnu „novi“
osobu, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.
4.5. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.
5. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesene žalbe tužitelja.
6. Ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da tužitelj osnovano prigovara neadekvatnoj primjeni odredaba Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne.
6.1. Žalbom se ističe da se radi o okr. pravnoj osobi koja je u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2017. do 23. kolovoza 2018. osam puta prijavljivana zbog istovrsnog prekršaja, te se poziva na pravomoćne odluke pobliže navedene u žalbi. Novčanu kaznu u ovom predmetu tužitelj smatra neprimjereno niskom obzirom na konstantno ponavljanje istog prekršaja, iz čega proizlazi da kazna ne utječe na počinitelja da ubuduće ne čini prekršaje.
6.2. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud na strani okr. pravne osobe utvrdio otegotne okolnosti u vidu dosadašnjeg pravomoćnog kažnjavanja za identične prekršaje, a smatrajući da na strani pravne osobe postoje posebno izražene olakotne okolnosti, za počinjeni prekršaj ublažio je novčanu kaznu ispod zakonom točno propisanog iznosa. Sud je cijenio olakotnim priznanje prekršaja, da prekršajem nisu prouzročene štetne posljedice, da je prekršaj počinjen iz nehaja, da se zbog dislociranosti radi o tzv. „distancijskom prekršaju“ i da je pravna osoba imenovanu državljanku treće zemlje kojoj je odbijen ulazak u RH vratila u zemlju iz koje je doputovala te je, po ocjeni prvostupanjskog suda, stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, tako da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane.
7. Čl. 37. Prekršajnog zakona propisuje:
„(1) Sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje.
(2) Blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.“
7.1. U pravu je podnositelj žalbe da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za ublažavanje kazne okr. pravnoj osobi. Kako u ovom konkretnom slučaju nije Zakonom izričito propisano da se kazna može ublažiti, to je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje “naročito olakotnih okolnosti“, zbog kojih se „svrha kažnjavanja može se postići i blažom kaznom od propisane.“
7.2. Po ocjeni ovog suda, utvrđene olakotne okolnosti, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne.
7.3. Priznanje prekršaja predstavlja običnu, a ne naročito olakotnu okolnost za izricanje blaže kazne od propisane, a činjenica da je pravna osoba državljanku
na svoj trošak vratila prvim
treće zemlje kojoj je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku
slijedećim letom u državu polaska zakonska je obaveza prijevoznika propisana čl. 41. st. 2. Zakona o strancima, kako se to opravdano ističe žalbom, pa također ne predstavlja olakotnu okolnost. Za razliku od prvostupanjskog suda, po ocjeni ovog suda, inkriminirano ponašanje okr. pravne osobe predstavlja teži oblik kršenja propisa o uvjetima ulaska, kretanju i boravku stranaca u Republici Hrvatskoj te cijeneći i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, po ocjeni ovog suda, u ovoj situaciji nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne. Ovo bez obzira što je, sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona u odnosu na osuđivanost okrivljenice na koju se tužitelj poziva u žalbi nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti navedenih odluka proteklo više od tri godine, pa se okrivljenica sukladno navedenoj zakonskoj odredbi smatra neosuđivanom u odnosu na te presude.
8. Iz navedenih razloga, u pravu je tužitelj da u ovoj situaciji nije bilo zakonskih uvjeta za ublažavanje kazne, te je prihvaćanjem žalbe tužitelja, ovaj drugostupanjski sud okr. pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu propisanu zakonom u točno određenom iznosu od 6.630,00 eura za počinjeni prekršaj, smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okr. pravne osobe, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona.
8.1. Trebalo je primijeniti odredbu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona i upozoriti okr. pravnu osobu da, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, plate dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
9. Ovaj sud je inkriminirani prekršaj razmatrao i u svijetlu činjenice da je Republika Hrvatska 1. siječnja 2023. postala dio Schengenskog područja te u svijetlu činjenice da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama („Narodne novine“ broj 114/22). Međutim, imajući u vidu da su i u Zakona o strancima
sada važećim odredbama Zakona o strancima konstitutivni elementi inkriminiranog prekršaja ostali nepromijenjeni, a to znači da volja zakonodavca nije bila dekriminaliziranje protupravnog ponašanja koje je predmet ovog prekršajnog postupka , kao i imajući na umu stav Suda Europske unije izražen u odluci C-218/15 od 6. listopada 2016., ovaj sud smatra da se u ovom prekršajnom predmetu ne može primijeniti načelo retroaktivnosti povoljnijeg zakona. Činjenica da je Republika Hrvatska 1. siječnja 2023. postala dio Schengenskog područja ne utječe na konstitutivne elemente prekršaja za koji je okr. pravna osoba proglašena krivom, ispunjavanje zakonskih obilježja prekršaja utvrđuje se u odnosu na vrijeme počinjenja prekršaja i zakon koji je tada bio na snazi, a izmjena okolnosti (neki dijelovi državne granice RH su postali unutarnje granice) nemaju značaj „blažeg zakona“, s obzirom da da su u trenutku počinjenja prekršaja počinjeni na državnoj granici RH, dakle granici koja je izjednačena sa sadašnjom vanjskom granicom RH na kojoj se provodi nadzor.
9.1. U odluci Suda Europske unije broj C-218/15 od 6. listopada 2016. navedeno je da primjena povoljnijeg zakona nužno podrazumijeva sukcesivnu primjenu zakona u vremenu i temelji se na činjenici da je zakonodavac promijenio stajalište bilo u vezi s kaznenom kvalifikacijom činjenica ili u vezi s kaznom koju na kažnjivo djelo treba primijeniti, a o čemu se konkretnom slučaju ne radi, jer su konstitutivni elementi inkriminiranog prekršaja ostali nepromijenjeni (i dalje prijevoznik na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku može dovesti državljanina treće zemlje
ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu za prelazak državne granice ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno), a sada važeći Zakon o strancima propisuje neznatno nižu točno određenu novčanu kaznu i posljedica je Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj donošenja
("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), a ne volje zakonodavca da smanji novčane kazne. Zbog navedenog, ovaj sud smatra da činjenica da je nakon počinjenja inkriminiranog djela Republika Hrvatska 1. siječnja 2023. postala dio Schengenskog područja, nije razlog da se ne proglase krivim prijevoznici koji su prije tog pristupanja počinili prekršaje vezane uz nezakonito prevoženje državljanina treće zemlje.
10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb 13. rujna 2023.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena prijepisa za spis, okr. pravnu osobu i tužitelja.
