REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 973/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IMPORTANNE d.o.o., Zagreb, Trg Drage Iblera 10, OIB 15023477203, zastupanog po punomoćnici Aniti Heršak Klobučarević, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivanu Matiću, odvjetniku u Zagrebu, II. tuženika Ivice Džape iz Brodarice, Težačka 10, OIB 29024417426, zastupanog po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku u Zagrebu, III. tuženice Marije Trlaje iz Šibenika, Branitelja Domovinskog rata 2/C, OIB 33704648075, zastupane po punomoćniku Marku Samaržiji, odvjetniku u Zagrebu,

IV. tuženika Mire Petrica iz Zagreba, Gorenščak 9, OIB 66709106905, zastupanog po opunomoćeniku Mati Krmeku, odvjetniku u Zagrebu i V. tuženika Milivoja Paića iz Šibenika, Stjepana Radića 56/A, OIB 87662345859, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Mrazu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja podnesenoj protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5412/2020-4 od 28. listopada 2021., kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-92/2018- 62 od 20. studenoga 2020., ispravljeno rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-92/2018-66 od 23. studenoga 2020., i rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-92/2018-70 od 10. prosinca 2020., na sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e:

Revizija se odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-92/2018-62 od 20. studenoga 2020., ispravljenog rješenjima istog suda, poslovni broj P-92/2018-66 od 23. studenoga 2020. i poslovni broj P-92/2018-70 od 10. prosinca 2020., naloženo je tužitelju da naknadi II. tuženiku, III. tuženiku, IV. tuženiku i V. tuženiku troškove postupka u iznosu od 446,250,00 kn svakom, dok su u preostalom dijelu odbijeni zahtjevi II. do V. tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Pobijanim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5412/2020-4 od 28. listopada 2021., pod toč. I. izreke odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem se tužitelju nalaže naknaditi troškove postupka u iznosu od 224.375,00 kn svakom od II. do V. tuženika, pod toč. II. izreke preinačeno je prvostupanjsko rješenje u preostalom dijelu na način da se odbijaju zahtjevi II. do V. tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 221.875,00 kn, pod toč. III. izreke naloženo je II. do V. tuženiku da svaki od njih naknadi troškove žalbenog postupka tužitelju u iznosu od 1.707,03 kn, dok je pod toč. IV. izreke tužitelj odbijen s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 6.828,13 kn.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1392/2022-2 od 29. ožujka 2022., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5412/2020-4 od 28. listopada 2021., zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Imaju li tuženici, suparničari u postupku i solidarni dužnici, pravo na naknadu troškova postupka prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora ili prema dijelu vrijednosti predmeta spora koji se odnosi na pojedinog suparničara?“

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda, tužitelj je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložio da se revizija usvoji i djelomično preinači točka I. izreke pobijanog rješenja, a podredno da se ukine točka I. izreke pobijanog rješenja i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu, uz solidarno obvezivanje II. do V. tuženika na naknadu troškova revizijskog postupka tužitelju.

5. II. tuženik u odgovoru na reviziju predlaže istu odbiti, dok III. do V. tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. u svezi čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. u svezi čl. 400. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U reviziji, prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u svezi čl. 400. st. 3. ZPP, stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

9. U ovom predmetu nije sporno da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva u odnosu na II. do V. tuženika, nakon čega je prvostupanjski sud donio presudu na temelju odricanja u odnosu na II. do V. tuženika i citiranim prvostupanjskim rješenjem svakom od II. do V. tuženika, koje su zastupali različiti punomoćnici, dosudio naknadu troška uzimajući u obzir u odnosu na svakog od njih ukupnu vrijednost predmeta spora (17.000.000,00 kn). U pobijanom drugostupanjskom rješenju ne dovodi se u pitanje takav pravni pristup prvostupanjskog suda.

10. U ovoj fazi postupka sporno je ima li se tuženicima, koji su tuženi kao solidarni dužnici, naknada troškova postupka obračunavati s obzirom na ukupnu vrijednost predmeta spora ili se ta naknada ima odrediti uvažavajući onaj dio vrijednosti predmeta spora koji bi se odnosio na pojedinog suparničara.

11. Tužitelj u razlozima revizije ističe da je pobijana drugostupanjska odluka nepravična jer dovodi do toga da odgovara za troškove postupka kao da je vrijednost predmeta spora pet puta veća, s obzirom na pet suparničara, te ukazuje da je pristup nižestupanjskih sudova u ovom predmetu različit od stava koji je drugostupanjski sud zauzeo u predmetu Pž-2451/2020. U tom smislu tužitelj ističe da iz predmeta Pž- 2451/2020 proizlazi kako je kod odlučivanja o naknadi troškova za svakog solidarnog tuženika mjerodavna vrijednost predmeta spora koja otpada na svakog od njih pojedinačno, a ne ukupna vrijednost predmeta spora.

12. Prilikom odlučivanja ovaj sud je pošao od odredbe čl. 161. st. 3. ZPP kojom je propisano da suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani, te od odredbe čl. 200. ZPP koja propisuje da je svaki suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima. Uz navedeno, ukazuje se da solidarna obveza predstavlja obveznopravni odnos u kojemu je svaki od više suvjerovnika ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze (činidbe) od bilo kojeg dužnika, a svaki od više solidarnih dužnika dužan je obvezu (činidbu) ispuniti u cijelosti, premda je obveza (činidba) djeljiva. Također se napominje da u slučaju kada vjerovnik zahtijeva ispunjenje od više solidarnih dužnika, ima mogućnost izabrati hoće li od jednog ili svih dužnika tražiti ispunjenje cijelog duga, ili ispunjenje samo dijela pojedinog solidarnog dužnika ili kombinaciju tih zahtjeva. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je, koristeći se svojim pravom na izbor, tužbom obuhvatio sve tuženike kao solidarne dužnike i potraživao isplatu cjelokupnog duga od svih, a ne u razmjernim dijelovima koji bi se na njih eventualno odnosili.

13. U davanju odgovora na postavljeno revizijsko pitanje ovaj sud dakle polazi od toga da je svaki od tuženih solidarnih dužnika u smislu čl. 161. st. 3. ZPP, u slučaju gubitka parnice, suočen s obvezom solidarne naknade troškova postupka čiji se iznos utvrđuje prema ukupnoj vrijednosti spora. Nadalje, potrebno je uzeti u obzir da je pojedini tuženik - solidarni dužnik običan suparničar u smislu čl. 200. ZPP, što znači da ima samostalnu procesnu poziciju i da njegove radnje ili propuštanja nemaju utjecaja na procesnu sudbinu drugih suparničara. Posljedično, samostalna procesna sudbina svakog od suparničara podrazumijeva i odluku o troškovima postupka prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora – iznosa kojeg tužitelj potražuje, usporedivo sa situacijom u kojoj tužitelj svakog od solidarnih dužnika tuži zasebno i kada bi, u slučaju gubitka parnice, bio dužan naknaditi troškove postupka prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora, odnosno iznosa kojeg utužuje. Nasuprot tome, određivanje naknade troškova prema dijelu vrijednosti predmeta spora koji eventualno otpada na pojedinog suparničara (unatoč činjenici da svaki od solidarnih dužnika odgovara za cjelokupnu obvezu) neosnovano bi favoriziralo tužitelja, s obzirom da bi isti, u slučaju uspjeha u sporu protiv makar jednog od suparničara (solidarnog dužnika), mogao ostvariti naknadu troškova prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora, dok bi ostalim suparničarima, koje obuhvaća tužbom kao solidarne dužnike, bio dužan naknaditi troškove prema vrijednosti dijela predmeta spora, što bi, uz navedenu neravnopravnost parničnih stranaka, ujedno moglo poticati tužitelja i na neodgovorno parničenje.

14. Uvažavajući izloženo, ovaj sud zaključuje da je ispravan pravni pristup koji su u ovom predmetu zauzeli nižestupanjski sudovi, zbog čega odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Tuženici, suparničari u postupku i solidarni dužnici, zastupani po različitim punomoćnicima, imaju pravo na naknadu troškova postupka odmjerenoj prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora. U konkretnom slučaju, prema svoti isplatu koje solidarno od svih tuženika tužitelj u sporu zahtjeva.

15. Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena te oni ne utječu na donošenje drukčije odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP u svezi čl. 400. st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Rev 973/2022-3-1

IZDVOJENO MIŠLJENJE

predsjednika vijeća u predmetu Rev-973/2022

1. U gore označenom predmetu vijeće je odlučivalo o reviziji tužitelja koji je reviziju podnio stoga što je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd- 1392/2022-2 od 29. ožujka 2022. tužitelju dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5412/2020-4 od 28. listopada 2021., zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Imaju li tuženici, suparničari u postupku i solidarni dužnici, pravo na naknadu troškova postupka prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora ili prema dijelu vrijednosti predmeta spora koji se odnosi na pojedinog suparničara?“

2. Vijeće je većinom glasova odlučilo da revizija nije osnovana.

3. S takvom odlukom vijeća se ne mogu nažalost složiti.

4. U ovom predmetu nije sporno da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva u odnosu na II. do V. tuženika, nakon čega je prvostupanjski sud donio presudu na temelju odricanja u odnosu na II. do V. tuženika i citiranim prvostupanjskim rješenjem svakom od II. do V. tuženika, koje su zastupali različiti punomoćnici, dosudio naknadu troška uzimajući u obzir u odnosu na svakog od njih ukupnu vrijednost predmeta spora (17.000.000,00 kn).

U pobijanom drugostupanjskom rješenju ne dovodi se u pitanje takav pravni pristup prvostupanjskog suda.

5. U revizijskoj fazi postupka sporno je ima li se tuženicima, koji su tuženi kao solidarni dužnici, naknada troškova postupka obračunavati s obzirom na ukupnu vrijednost predmeta spora, tako da se trošak zastupanja po odvjetniku svakog od njih odredi prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora ili se ta naknada ima odrediti uvažavajući onaj dio vrijednosti predmeta spora koji bi se odnosio na pojedinog suparničara, dakle da se za potrebe obračuna troškova zastupanja po odvjetniku ukupna vrijednost predmeta spora (utuženi iznos) dijeli prema broju suparničara.

6. Tužitelj u razlozima revizije ističe da je pobijana drugostupanjska odluka nepravična jer dovodi do toga da odgovara za troškove postupka kao da je vrijednost predmeta spora pet puta veća, s obzirom na pet suparničara, te ukazuje da je pristup nižestupanjskih sudova u ovom predmetu različit od stava koji je drugostupanjski sud zauzeo u predmetu Pž-2451/2020. U tom smislu tužitelj ističe da iz predmeta Pž- 2451/2020 proizlazi kako je kod odlučivanja o naknadi troškova za svakog solidarnog tuženika mjerodavna vrijednost predmeta spora koja otpada na svakog od njih pojedinačno, a ne ukupna vrijednost predmeta spora.

7. Većina u Vijeću prilikom odlučivanja polazi od odredbe čl. 161. st. 3. ZPP kojom je propisano da suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani, te od odredbe čl. 200. ZPP koja

Rev 973/2022-3-1

propisuje da je svaki suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima. Uz navedeno, ukazuje se da solidarna obveza predstavlja obveznopravni odnos u kojemu je svaki od više suvjerovnika ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze (činidbe) od bilo kojeg dužnika, a svaki od više solidarnih dužnika dužan je obvezu (činidbu) ispuniti u cijelosti, premda je obveza (činidba) djeljiva. Također se napominje da u slučaju kada vjerovnik zahtijeva ispunjenje od više solidarnih dužnika, ima mogućnost izabrati hoće li od jednog ili svih dužnika tražiti ispunjenje cijelog duga, ili ispunjenje samo dijela pojedinog solidarnog dužnika ili kombinaciju tih zahtjeva. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je, koristeći se svojim pravom na izbor, tužbom obuhvatio sve tuženike kao solidarne dužnike i potraživao isplatu cjelokupnog duga od svih, a ne u razmjernim dijelovima koji bi se na njih eventualno odnosili.

8. Nadalje u davanju odgovora na postavljeno revizijsko pitanje ovaj sud dakle polazi od toga da je svaki od tuženih solidarnih dužnika u smislu čl. 161. st. 3. ZPP, u slučaju gubitka parnice, suočen s obvezom solidarne naknade troškova postupka čiji se iznos utvrđuje prema ukupnoj vrijednosti spora. Nadalje, potrebno je uzeti u obzir da je pojedini tuženik - solidarni dužnik običan suparničar u smislu čl. 200. ZPP, što znači da ima samostalnu procesnu poziciju i da njegove radnje ili propuštanja nemaju utjecaja na procesnu sudbinu drugih suparničara. Posljedično, samostalna procesna sudbina svakog od suparničara podrazumijeva i odluku o troškovima postupka prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora – iznosa kojeg tužitelj potražuje, usporedivo sa situacijom u kojoj tužitelj svakog od solidarnih dužnika tuži zasebno i kada bi, u slučaju gubitka parnice, bio dužan naknaditi troškove postupka prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora, odnosno iznosa kojeg utužuje. Nasuprot tome, određivanje naknade troškova prema dijelu vrijednosti predmeta spora koji eventualno otpada na pojedinog suparničara (unatoč činjenici da svaki od solidarnih dužnika odgovara za cjelokupnu obvezu) neosnovano bi favoriziralo tužitelja, s obzirom da bi isti, u slučaju uspjeha u sporu protiv makar jednog od suparničara (solidarnog dužnika), mogao ostvariti naknadu troškova prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora, dok bi ostalim suparničarima, koje obuhvaća tužbom kao solidarne dužnike, bio dužan naknaditi troškove prema vrijednosti dijela predmeta spora, što bi, uz navedenu neravnopravnost parničnih stranaka, ujedno moglo poticati tužitelja i na neodgovorno parničenje.

9. Stoga većina u Vijeću na postavljeno pitanje zauzima pravno shvaćanje kako slijedi:

Tuženici, suparničari u postupku i solidarni dužnici, zastupani po različitim punomoćnicima, imaju pravo na naknadu troškova postupka odmjerenoj prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora. U konkretnom slučaju, prema svoti isplatu koje solidarno od svih tuženika tužitelj u sporu zahtjeva.

10. Ne osporavajući pravilno citiranje i pozivanje na citirane odredbe ZPP-a smatram da je u ovoj specifičnoj procesnoj poziciji, kada se već Vijeće poziva i na razloge sprječavanja obijesnog parničenja gdje su odredbe o troškovima također važan alat odvraćanja stranaka od takve zloupotrebe procesnih prava, trebalo uzeti i druga načela parničnog postupka, pa i ona o tome da se postupak provodi uz što manje

Rev 973/2022-3-1

troškova (čl. 10. st. 1. ZPP-a) i da su stranke dužne savjesno se koristiti svojim pravima koja su im priznata ZPP-om (čl. 9. ZPP-a).

11. U situaciji kada se troškovi zastupanja po odvjetniku obračunavaju svakom od odvjetnika stranaka u postupku koje se nalaze u istoj procesnoj poziciji solidariteta, tako da se svakom pojedinom odvjetniku troškovi zastupanja stranke obračunavaju prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora dovode do situacije umjetnog multipliciranja vrijednosti predmeta spora i postavljanja druge strane u neravnopravni položaj spram solidarnih stranaka koje mu se u parnici suprotstavljaju.

12. Ako, kod solidarnih obveza svi solidarni dužnici prema solidarnom vjerovniku djeluju kao jedna stranka, tada vjerovnik solidarnih dužnika kada podnosi tužbu protiv svih tuženika koji su solidarni dužnici ne zloupotrebljava svoja procesna prava, već upravo naprotiv čini sve da troškovi budu što manji, jer bi mogao čitav svoj zahtjev upraviti spram svakog od solidarnih dužnika i tako u parničnom postupku ostvarivati čitav svoj zahtjev više puta.

13. Ovim pristupom Vijeće, nepravično kažnjava vjerovnika solidarne obveze, zbog toga što je jednom tužbom obuhvatio sve svoje dužnike solidarne obveze.

14. To ne znači da svaki od solidarnih dužnika, u ovoj parnici tuženika, ne može ostvariti pravo na zastupanje po odvjetniku po svom izboru, no pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku i prava na naknadu troškova zastupanja ne treba nužno povezivati, jer je sud pored toga obvezan poznavati samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

15. Dakle, u ovakvoj situaciji kakva je ova o kojoj je Vijeće odlučivalo, prije svega je trebalo ocijeniti je li bilo potrebno da svaki od solidarnih dužnika ima svog odvjetnika, te tek potom odlučiti o pravu svakog od tuženika na zastupanje po odvjetniku, a ako bi se na to dao potvrdan odgovor, onda bi svaki tuženik mogao dobiti naknadu troškova obračunatu prema razmjernu u odnosu na ukupnu vrijednost predmeta spora.

16. Zbog svega gore izloženog smatram da je u ovoj stvari reviziju trebalo usvojiti i preinačiti odluke sudova nižeg stupnja.

17. Molim da se ovo izdvojeno mišljenje dostavi strankama uz otpravak odluke i da se istovremeno objavi na mrežnim stranicama ovog suda.

Zagreb, 13. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-3085d-0c99b

Kontrolni broj: 05ce4-90ed2-a9244

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.