Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5948/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:
Goranke Ratković predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D.N., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 27. travnja 2022., broj: Pp J-392/2020, na sjednici vijeća 13. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D.N. i potvrđuje se pobijana presuda
II.
Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljeni D.N. je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 15,00 € (petnaest eura)/[1] ,11 3,02 HRK (stotrinaest kuna i dvije lipe), u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik D.N. je proglašen krivim i kažnjen je zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo mu je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu 2.400,00 kuna.
2. Istom presudom okrivljenik je, na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 200,00 kuna.
3. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni. Žalitelj u žalbi ističe u bitnom, da nije kriv i da odluka nije osnovana na zakonu. Žalitelj navodi da nije u mogućnosti podmiriti kaznu, te detaljno specificira osnovne troškove – kredit, režije, alimentacija…, ističući da mu dijete kreće u osnovnu školu, pa ga tek očekuju visoki troškovi, zbog čega moli za blagost u odnosu na novčanu kaznu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Pritom treba istaknuti da je za prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vrijeme počinjenja bila propisana novčana kazna u rasponu od 7.000,00 kuna do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju u trajanju od najmanje 45 dana (do najviše 90 dana propisanog člankom 35. Prekršajnog zakona).
Ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu da je nakon donošenja nepravomoćne presude stupio na snagu Zakon o o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 114/22), kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22) i koji zbog konverzije valute propisuje nešto niže kazne.
Međutim, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, ovaj drugostupanjski sud se rukovodio načelom konkretnosti, te podvodeći činjenično stanje u njegovoj cjelini pod oba zakona, utvrdio da u ovoj situaciji „novi“ Zakon ne daje povoljniji rezultat za počinitelja.
Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, novčana kazna koja je izrečena u ublaženom iznosu, dakle znatno ispod zakonskog minimuma za to djelo nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika sud prvog stupnja je u dovoljnoj mjeri cijenio prilikom odmjeravanja kazne, a po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, postići upravo ovako izrečenom novčanom kaznom.
8. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
9. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika.
10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 13. rujna 2023.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.
