Poslovni broj: Usž-2243/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. B. iz Đ., koju zastupa opunomoćenik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Gradskog vijeća Grada Đ., Đ., uz sudjelovanje zainteresirane osobe K. P. iz Đ., koju zastupa opunomoćenik J. J., odvjetnik u Đ., radi imenovanja ravnatelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-109/2022- 13 od 28. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-109/2022-13 od 28. veljače 2023. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troška u povodu odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Gradskog vijeća Grada Đ., klasa: 112-01/21-01/7, urbroj: 2121/01-01/1-21-3 od 23. prosinca 2021. (točka I. izreke) te se nalaže tužiteljici da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak ovog spora u iznosu od 622,14 eur/4.687,5 kn (točka II. izreke), a odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troška u preostalom iznosu od 622,14 eur/4.687,5 kn (točka III. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika od 23. prosinca 2021., K. P., ovdje zainteresirana osoba, imenuje se za ravnateljicu Gradske knjižnice i čitaonice Đ., na mandat od 4 godine, koji počinje teći 24. prosinca 2021.
3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv točke I. i II. izreke prvostupanjske presude temeljem članka 66. ZUS-a zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako su razlozi zbog kojih se presuda pobija formalnopravni razlozi i materijalnopravni jer iz obrazloženja pobijane presude se uopće ne vide razlozi zbog kojeg se nedostatka ne može ispitati presuda, a sud nije obrazložio koje činjenice su važne za donošenje odluke i na kojima zasniva svoju odluku. Ističe kako sud ne navodi koje je dokaze izveo, a izostao je i zaključak o ocjeni izvedenih dokaza i ne daje razloge o tome kojim je dokazima poklonio vjeru pa takvim nezakonitim postupanjem suda tijekom postupka tužiteljici nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Ističe kako u presudi nije nikako primijenjen zakon, a sud je rješavajući po slobodnoj ocjeni prekoračio granice ovlaštenja koja su mu dana u pravnim propisima i odlučio je suprotno cilju u kojem je ovlaštenje dano. Smatra kako se u obrazloženju presude sud pozvao na materijalno pravne propise koje pogrešno interpretira i primjenjuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Odbijajući da razmotri i ocjeni predložene dokaze sud je onemogućio tužiteljici da raspravlja pred sudom, a presuda bez i jednog valjanog razloga ne može se uopće ispitati. Ističe kako je netočna tvrdnja suda navedena u točki IV. obrazloženja pobijane presude da je sud na izričiti zahtjev tužiteljice u ovom sporu održao raspravu. Poziva se na odredbe članka 7., članka 20. stavak 3. ZUS-a te navodi da je tuženika u sporu neovlašteno i protivno citiranom propisu zastupao odvjetnik koji je dao odgovor na tužbu iako javnopravna tijela ne mogu zastupati odvjetnici. Navodi kako radnja koju poduzima ovlaštena osoba ima isti pravni učinak kao da je poduzima stranka, a kako odvjetnik nije ovlašten za zastupanje odgovor na tužbu u sporu nema pravni učinak stoga se tuženik nije u odgovoru na tužbu sukladno članku 32. stavku 3. ZUS-a izjasnio o zahtjevima i navodima tužbe i priložio sve dokaze kojima raspolaže. Smatra kako u postupku donošenja osporene odluke sud nije mogao uzeti u obzir činjenice navedene u odgovoru na tužbu i dostavljeni spis odvjetnika, kojim nije vezan. Ističe kako u vezi prigovora tužiteljice za povredu članka 98. stavak 5. ZUP-a sud nesmisleno i arbitrarno bez provođenja i ocjene dokaza zaključuje da natječajni materijal ne daje podlogu za drugačiji zaključak i odluku. Smatra kako je sud uslijed svega navedenog propustio utvrditi odlučne činjenice, a one koje je utvrdio su nerazumljive i zbunjujuće te pravno neodlučne za spor pri čemu za odluku kojom je usvojio tužbeni zahtjev nije naveo jasne, potpune i uvjerljive razloge koje je mogao prihvatiti, dok spoznaja suda o stvarnom postojećem objektivnom odlučnom činjeničnom stanju nije istinita jer iz predloženih dokaza proizlaze drugačiji zaključci koji su posve suprotstavljeni zaključcima suda. Vezano za obrazloženje suda iz osporene presude referira se na odredbe članka 4. stavak 2. ZUS-a u vezi s člankom 5. stavkom 2. ZUP-a te članak 98. stavak 5. ZUP-a. Smatra kako tuženik u obrazloženju pobijanog akta nije naveo prihvatljive razloge radi kojih je dao prednost zainteresiranoj osobi u odnosu na tužiteljicu, koji razlozi se temelje na subjektivnoj prosudbi, a pravilnost takve odluke ne može biti predmetom upravnog spora već spada u odgovornost nositelja slobodne ocjene koja se može preispitati u postupcima izvan upravnog spora. Smatra kako tuženik kao nositelj diskrecijske ocjene u pobijanom rješenju nije dovoljno obrazložio razloge zbog kojih daje prednost zainteresiranoj osobi u odnosu na tužiteljicu, a što pobijano rješenje čini nezakonitim, jer je doneseno u nepravilno i nezakonito provedenom postupku. Navodi kako tuženik nije proveo postupak ispitivanja i ispunjenosti propisanih uvjeta, već je pobijano rješenje donio temeljem subjektivnog mišljenja Odbora za izbor imenovanja koji je zainteresiranu osobu predložio kao jedinog kandidata, dok je tužiteljicu isključio. Navodi kako pritom Odbor za izbor imenovanja nije dao obrazloženo stručno mišljenje članova koji nisu analizirali predložene planove rada i razvoja knjižnice niti su se detaljno očitovali o prednostima zainteresirane osobe. Stoga smatra kako se osporena odluka temelji na proizvoljnoj ocjeni da će zainteresirana osoba dužnost ravnatelja i provedbu plana rada uspješno obaviti, a ne postoji mogućnost njezine procjene osobito zato što kandidati nisu prolazili nikakav psihološki, komunikacijski i bilo kakav drugi test koji bi egzaktno dokazivao nečiju prednost. Poziva se na odredbu članka 19. Ustava Republike Hrvatske te članak 4. ZUP-a kao i na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojemu je pogrešna primjena tj. tumačenja mjerodavnog propisa do mjere da se pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim te u svojoj biti predstavlja povredu ustavnog jamstva jednakosti zajamčenog člankom 14. stavkom 2. Ustava. Poziva se na izdvojeno mišljenje uz odluku Ustavnog suda broj: U-III-153/99 od 24. ožujka 2004. Navodi kako vezano za točku II. izreke presude kojom je sud naložio tužiteljici da zainteresiranoj osobi plati opravdani trošak, nagradu za rad odvjetnika za zastupanja na raspravi je razvidno da je odvjetnik i opunomoćenik zainteresirane osobe istodobno zastupao tuženika u postupku u tijeku te da je iz zapisnika s rasprave održane 21. veljače 2023. sud nije unio da tuženika zastupa opunomoćenik zainteresirane osobe te da za tuženika nitko nije nazočan, a da je nazočan opunomoćenik zainteresirane osobe. Navodi kako je u zapisniku navedeno da će se rasprava održati u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i opunomoćenika tužiteljice, iako tuženika zastupa opunomoćenik zainteresirane osobe koji je nazočio raspravi. Nakon što mu je uručen podnesak tužiteljice opunomoćenik zainteresirane osobe izjavio je da se na istog neće očitovati te se priklanja navodima iz odgovora na tužbu kojeg je sačinio za tuženika, a na raspravi se nije raspravljalo o predmetu spora dok je opunomoćenik zainteresirane osobe predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak prema troškovniku kojeg prilaže. Smatra kako radnje koje je na raspravi poduzeo opunomoćenik zainteresirane osobe nisu pridonijele donošenju odluke suda u konkretnom slučaju. Navodi kako je pravilnom primjenom članka 79. stavka 1. ZUS-a sud trebao odbiti zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška upravnog spora, jer nije nužan i opravdan. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi prvostupanjsku presudu te sam presudom riješi upravnu stvar na način da poništi pobijano rješenje Gradskog vijeća Grada Đ. od 23. prosinca 2021.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi kako su netočne tvrdnje glede zastupanja tuženika jer je prvostupanjski sud svojim rješenjem od 25. ožujka 2022. uskratio zastupanje punomoćniku – odvjetniku te pozvao tuženika na dostavu naknadnog odobrenja poduzete radnje u upravnom sporu. Ističe kako nije točno da bi tuženika na raspravi održanoj dana 21. veljače 2022. zastupao punomoćnik – odvjetnik, kada je istome prvostupanjski sud rješenjem uskratio zastupanje. Navodi u bitnom kako obrazloženje osporavane sudske odluke sadrže sve sastavnice činjeničnog i pravnog dijela, te se u činjeničnom dijelu navode podaci u vezi s činjenicama koje su utvrđene u postupku, a u pravnom dijelu navode se odgovarajuće odredbe materijalnog prava i razlozi podvođenja činjeničnog stanja pod te odredbe, te se radi o valjanom i provjerljivom obrazloženju. Smatra da su žalbeni navodi tužiteljice u cijelosti promašeni i neosnovani.
5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi kako je prvostupanjski sud svojim rješenjem od 25. ožujka 2022. uskratio zastupanje punomoćniku – odvjetniku te pozvao tuženika na dostavu naknadnog odobrenja poduzete radnje u upravnom sporu. Navodi kako nije točno da bi tuženika na raspravi održanoj dana 21. veljače 2023. zastupao punomoćnik – odvjetnik, kada je istome prvostupanjski sud rješenjem uskratio zastupanje. Navodi kako je presuda prvostupanjskog suda, sukladno obrazloženom u prvostupanjskoj odluci i odgovoru na žalbu, utemeljena na materijalnom pravu i već zauzetim stajalištima drugostupanjskog suda, te stoga izjavljena žalba tuženika nije osnovana. Smatra kako je odluka o troškovima upravnog spora zakonita, pravilno obrazložena i utemeljena na važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa). Navodi kako je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita, dok je žalba tužiteljice u cijelosti neosnovana zbog čega predlaže da se potvrdi prvostupanjska presuda, a tužiteljica obveže na naknadu troškova žalbenog postupka zainteresiranoj osobi.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija. Ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a. Ovo stoga jer prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela kao i tijekom upravnog spora te nakon održane rasprave i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je izbor ravnatelja/ravnateljice Gradske knjižnice i čitaonice Đ. proveden po javnom natječaju kako to određuje članak 20. stavak 6. Zakona o knjižnicama i knjižničkoj djelatnosti ("Narodne novine", 17/19. i 98/19. – dalje: Zakon), da je Odbor za izbor i imenovanje Gradskog vijeća Grada Đ. svoj prijedlog za izbor izabrane kandidatkinje (zainteresirana osoba u upravnom sporu) obrazložio dajući prednost nakon glasovanja, četverogodišnjem planu rada kandidatkinje K. P. u odnosu na tužiteljicu, primjenjujući time uvjet postavljen u članku 20. stavku 9. citiranog Zakona, da bi u konačnici odluku donijelo predstavničko tijelo osnivača na temelju članka 20. stavka 3. istog Zakona.
9. Naime, u provedenom postupku obje kandidatkinje su u natječajnoj dokumentaciji priložile četverogodišnji plan rada koji je pregledao Odbor za izbor i imenovanja, odnosno stalno radno tijelo Gradskog vijeća Grada Đ. te je na sjednici održanoj 21. prosinca 2021. predložilo ovdje zainteresiranu osobu K. P. za ravnateljicu Gradske knjižnice i čitaonice Đ.
10. Sukladno odredbi članka 42. stavka 2. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", 76/93., 29/97., 47/99., 35/08. i 127/19.), a na koje se u obrazloženju prvostupanjske presude poziva prvostupanjski sud, osoba koja je podnijela prijavu na natječaj može pobijati tužbom odluku o imenovanju zbog bitne povrede postupka ili zbog toga što izabrani kandidat ne ispunjava uvjete koji su objavljeni u natječaju.
11. Stoga, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi da u smislu citiranog članka 42. stavka 2. Zakona o ustanovama ne nalazi bitne povrede postupka koji je prethodio donošenju odluke o imenovanju primjenom slobodne ocjene, jer detaljniji način provedbe kompetencija i stavova kandidata kroz njihov predloženi četverogodišnji plan rada nije propisan zakonom niti statutom.
12. Uvjeti koje kandidati moraju ispunjavati propisani su prije spomenutom odredbom članka 20. stavka 9. Zakona na način da se za ravnatelja javne knjižnice može, na temelju predloženog četverogodišnjeg plana rada, imenovati osoba koja ima završen diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili s njim izjednačen studij, položen stručni knjižničarski ispit, najmanje pet godina rada u knjižnici, odlikuje se stručnim radom i organizacijskim sposobnostima te ispunjava druge uvjete propisane statutom. Statutom Gradske knjižnice i čitaonice Đ., klasa: 003-05/21-01, urbroj: 2121/108-21/58 od 20. travnja 2021. nisu propisani posebni uvjeti osim onih općih navedenih u prethodno citiranoj zakonskoj odredbi.
13. Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao argumentirano te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta, ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.
14. Neosnovano tužiteljica prigovara zastupanju tuženika po punomoćniku – odvjetniku, jer je prvostupanjski sud svojim rješenjem od 25. ožujka 2022. koje prileži spisu predmeta, uskratio zastupanje navedenom opunomoćeniku te pozvao tuženika na dostavu naknadnog odobrenja poduzete radnje u upravnom sporu.
15. Ovaj Sud smatra da su prigovori tužiteljice istaknuti u žalbi neosnovani i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
16. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio temeljem odredbi članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a.
17. S obzirom da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
18. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen jer podnesak, po ocjeni ovoga Suda nije utjecao na odluku Suda o osnovanosti žalbe tužiteljice pa se navedeni trošak ne smatra opravdanim izdatkom učinjenim u povodu spora.
U Zagrebu 13. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan, v.r.
