Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 8 Kž-514/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marte Premec, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. A., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 129/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: 2 K-273/2023-33 od 12. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog T. A. i potvrđuje pobijana presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi T. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnoga reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 1. KZ/11 na način i pod okolnostima opisanim u točkama I i II izreke te presude te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato svako oduzimanje slobode i to od uhićenja 12. travnja 2022. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11 1. optuženom T. A. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženi T. A. osuđen, izvršava sedam mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci neće se izvršiti ako optuženi u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 odlučeno je da se od optuženog T. A. oduzimaju predmeti precizirani u točki V izreke pobijane presude.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja nije naveo puni naziv ovog Zakona niti je naznačio brojeve "Narodnih novina" u kojima je isti objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženi T. A. oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i obveze naknade troška nagrade i nužnih izdataka branitelja postavljenog po službenoj dužnosti jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika i njegove obitelji.
2. Protiv te presude je optuženi T. A. putem braniteljice D. D., odvjetnice, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne uvjetna osuda ili blaža kaznena sankcija, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, s prijedlogom da se žalba optuženog odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-611/2023 od 6. rujna 2023. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik nalazi u tome da pobijana presuda u odnosu na odluku o vrsti i visini kaznene sankcije nije dostatno obrazložena te ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje prvostupanjski sud 11 prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije mora uzeti u obzir u smislu odredbe iz čl. 47. st. 1. KZ/, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
Konkretno, žalitelj prije svega upire da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije iznio razloge o činjenicama koje se odnose na njegov raniji život, pri čemu posebno ističe da do sada nije bio kažnjavan, a koju okolnost mu sud uopće nije cijenio. Uz to upire da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije iznio razloge o činjenicama koje govore o pobudama iz kojih je počinio djelo, u svezi čega u bitnome napominje da u Republiku Hrvatsku nije došao radi činjenja predmetnog kaznenog djela, već radi zaposlenja kao vozač kamiona, tako da njegove pobude i način počinjenja djela bitno odudaraju od uobičajenog načina počinjenja tog kaznenog djela čiji počinitelji u pravilo dolaze u Republiku Hrvatsku isključivo s ciljem počinjenja istog.
6.1. Premda je žalitelj u pravu kada u žalbi primjećuje da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi u dijelu gdje obrazlaže odluku o vrsti i mjeri kazneno pravne sankcije nije iznio razloge o činjenicama koje govore o njegovom ranijem životu i pobudama iz kojih je počinio kazneno djelo, a koje okolnosti, između ostalih, u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11 predstavljaju odlučne činjenice za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, po ocjeni ovog žalbenog suda opisani propust suda prvog stupnja nema takav značaj da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ne bi mogla ispitati.
7. Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, optuženi u žalbi ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je ovaj žalbeni sud povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvari neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.
8. Što se tiče žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, polazeći od sadržaja žalbe može se zaključiti da se ustvari radi o žalbi zbog odluke o kaznenoj sankciji.
Naime, žalitelj u bitnome smatra da prvostupanjski sud određene činjenice koje se za njega ukazuju kao olakotne (konkretno okolnost da do sada nije bio osuđivan, te pobude iz kojih je počinio predmetno djelo), a koje na temelju rezultata dokaznog postupka proizlaze kao izvjesno utvrđene, sud prvog stupnja uopće nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o vrsti i mjeri kazne sankcije, dok glede okolnosti da je priznao djelo nije cijenio da je time pridonio brzom i efikasnom okončanju ovog postupka.
9. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji.
9.1. Premda je optuženik u pravu kada u žalbi primjećuje da mu je prvostupanjski sud propustio kao olakotnu cijeniti činjenicu da do sada nije bio osuđivan, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) i svrhe kažnjavanja, osobito pobuda iz kojih je počinio kazneno djelo (koristoljublje, u svezi čega valja primijetiti da pritom nije relevantno to što optuženik prema vlastitoj obrani u Republiku Hrvatsku nije primarno došao zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela), u povezanosti s povećanom društvenom opasnošću predmetnog kaznenog djela, koja se ogleda u učestalosti činjenja tih kaznenih djela a što dodatno dobiva na značaju sada kada je Republika Hrvatska dio Schengenskog prostora, tada i po stavu ovog žalbenog suda, olakotne okolnosti na koje u žalbi upire optuženik nemaju takav značaj da bi opravdavale izricanje blaže kaznene sankcije od one na koju je osuđen prvostupanjskom presudom.
Stoga se, a suprotno žalitelju, kaznena sankcija na koju je osuđen pobijanom presudom (kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca uz izricanje djelomične uvjetne osude na način da se od izrečene kazne zatvora izvršava sedam mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci neće se izvršiti ako u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo) i po stavu ovog drugostupanjskog suda ukazuje kao primjerena svim relevantnim okolnostima o kojim ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznenopravno sankcije, te podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja (specijalne i generalne prevencije).
10. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 13. rujna 2023.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko, v.r.
