Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-405/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Mlađe Vujina, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-85/2019-109 od 14. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog Mlađe Vujina kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj K-85/2019-109 od 14. rujna 2022. optuženi Mlađo Vujin proglašen je krivim zbog kaznenih djela protiv gospodarstva i to zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te utaje poreza ili carine, opisano u članku 256. stavku 1. KZ/11. pa mu je za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju na temelju odredbe članka 246. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a za kazneno djelo utaje poreza ili carine na temelju odredbe članka 256. stavka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa je na temelju odredbe članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda time da se od jedinstvene kazne na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 88/22. – dalje: ZKP/08.) oštećeniku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, zastupanoj po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, dosuđen je u cijelosti imovinskopravni zahtjev te je optuženom Mlađi Vujinu, OIB: 91682415499 naloženo da na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplati oštećenoj Republici Hrvatskoj iznos od 474.742,83 kune (četiristo sedamdeset četiri tisuće sedamsto četrdeset dvije kune i osamdeset tri lipe) / 63.009,21 eura (šezdeset tri tisuće devet eura i dvadeset jedan cent), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 1. svibnja 2010. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
1.2. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u svezi s člankom 560. stavak 1. i 2. ZKP/08. utvrđuje se da novčani iznos od 2.723.360,00 kuna (dva miliona sedamsto dvadeset tri tisuće tristo šezdeset kuna) / 361.451,99 eura (tristo šezdeset jedna tisuća četiristo pedeset jedan euro i devedeset devet centi) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi Mlađo Vujin ostvario kaznenim djelom iz 246. stavak 1. i 2. KZ/11. Utvrđuje se da je novčani iznos od 2.723.360,00 kuna (dva miliona sedamsto dvadeset tri tisuće tristo šezdeset kuna) 361.451,99 eura (tristo šezdeset jedna tisuća četiristo pedeset jedan euro i devedeset devet centi) imovina Republike Hrvatske. Nalaže se optuženom Mlađi Vujinu, OIB: 91682415499, da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 2.723.360,00 kuna (dva miliona sedamsto dvadeset tri tisuće tristo šezdeset kuna) / 361.451,99 eura (tristo šezdeset jedna tisuća četiristo pedeset jedan euro i devedeset devet centi) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženi Mlađo Vujin oslobađa se u cijelosti dužnosti naknade troškova iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Nebojši Bestiću, odvjetniku u Zagrebu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluka o "kaznenoj sankciji, ostvarenoj imovinskoj koristi i imovinskopravnom zahtjevu" s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i da uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje "radi utvrđivanja odlučnih činjenica" u suprotnom, da optuženiku izrekne blažu sankciju "imajući u vidu njegovu dob i zdravstveno stanje, smanjenu ubrojivost u inkriminirano vrijeme te značajan protek vremena od navodnog počinjenja djela".
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja optuženi Mlađo Vujin ističe da radnje za koje se tereti nisu radnje u gospodarskom poslovanju u smislu odredbi članka 246. KZ/11. nego protuzakonite radnje usmjerene na stjecanje imovinske koristi te da takve radnje mogu poduzimati samo osobe određenih svojstava u trgovačkom društvu, a on nije imao niti jedan od takvih statusa. Kritizira i analizira odluku državnog odvjetnika o odustanku od kaznenog progona Dražena Jambrečine ukazujući da je isti izbjegao odgovornost za svoje postupke koju je obranom i svjedočenjem prebacio na njega štiteći time treće osobe koje su nužno morale sudjelovati u počinjenju djela kroz izdavanje lažnih računa. Ističe i kako ga niti jedan od svjedoka nije teretio kao i da se on samo bavio trgovinom voćem i povrćem te povremeno pomagao u izradama financijskih izvješća u knjigovodstvenom servisu koje je vodilo poslovne knjige za trgovačko društvo JAKŠINEC – GRADITELJSTVO d.o.o.
6.1. Nadalje, optuženik tvrdi da je priroda njegovog odnosa s Draženom Jambrečinom samo poznanstvo kroz članstvo u nogometnom klubu u kojem su se nalazili i svjedoci Ibrahim Bijelić, Mujo Biberkić, Željko Ačkar i Ivica Fabijanić, koji su Dražena Jambrečinu poznavali prije njega te su njihova trgovačka društva poslovala s trgovačkim društvom JAKŠINEC – GRADITELJSTVO d.o.o.
6.2. Ističe i da su potpuno proizvoljno određene svote navodno ostvarene protupravne koristi i štete prouzročene Republici Hrvatskoj u vidu manje plaćenog PDV-a jer da, osim tvrdnji Dražena Jambrečine, niti jedan drugi dokaz ne ukazuje da bi imao bilo kakvog udjela u podizanju novca s računa, preuzimanju istog te u sastavljanju netočnih prijava PDV-a.
6.3. Suprotno takvim žalbenim navodima, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud u zakonito provedenom postupku, sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženi Mlađo Vujin postupanjem opisanim u činjeničnom opisu prvostupanjske presude, počinio kazneno djelo zlouporabe u gospodarskom poslovanju te kazneno djelo utaje poreza ili carine na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude.
6.4. Nisu osnovani žalbeni navodi da se pobijana presuda temelji samo na iskazu Dražena Jambrečine, jer iz točaka 10.-17. obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da prvostupanjski sud svoja utvrđenja, koja prihvaća i drugostupanjski sud, o počinitelju, načinu počinjenja i visini ostvarene imovinske koristi te umanjenja porezne obveze temelji ne samo na iskazu Dražena Jambrečine već i iskazu svjedoka Ivice Fabijanića, nalazu i mišljenju vještaka za rukopise Marijana Krajine kao i nalazu i mišljenju vještakinje za financije i knjigovodstvo Renate Cvek. Temeljem tih dokaza prvostupanjski sud je pravilno zaključio i da je optuženik bio stvarni voditelj poslovanja trgovačkog društva JAKŠINEC – GRADITELJSTVO d.o.o. pa izostanak formalnog svojstva odgovorne osobe nije zapreka za utvrđivanje njegove kaznenopravne odgovornosti.
6.5. Zbog navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti žalba u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu i oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, a iz razloga navedenih u točkama 19. i 20. obrazloženja pobijane presude, koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud.
7. Nadalje, nije osnovana niti žalba zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Isto tako, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. drugostupanjski sud je utvrdio da nije ni na koji način došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.
8. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da mu je, imajući u vidu njegovu dob, zdravstveno stanje, smanjenu ubrojivost i značajan protek vremena, trebalo izreći blažu sankciju.
8.1. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri ocijenio utvrđene olakotne okolnosti i to dosadašnju neosuđivanost, zdravstveno stanje, smanjenu ubrojivost i visoku starosnu dob. Naime, imajući na umu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za individualizaciju kazne, pojedinačno utvrđene kazne zatvora navedene u točki 1. ovog obrazloženja i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci, u potpunosti su primjerene svim utvrđenim okolnostima i težini počinjenih kaznenih djela, a izricanjem djelomične uvjetne osude na način da će se od izrečene jedinstvene kazne zatvora izdržati 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseca, a dio kazne od 1(jedne) godine i 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, će se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonska svrha kažnjavanja propisna člankom 41. KZ/11. Tako izrečena kazna odnosno djelomična uvjetna osuda dostatna je da se izrazi društvena osuda za počinjena kaznena djela, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih, zbog čega nije od utjecaja na kaznu protek vremena od počinjenja kaznenog djela te nema prostora za blaže kažnjavanje optuženika.
9. Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene niti bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
